Tekst ćemo započeti, a onda ga i koncipirati, baš onako kako to Marija Šarapova ne bi htjela. Nažalost, ujedno baš onako kako i vi to ne biste htjeli, pa i onako kako ni sam nisam zamišljao kad sam prije koji dan pročitao njezino emotivno zbogom tenisu.
Sve do 7. ožujka 2016. javnost je Šarapovu percipirala kao takoreći savršenu ženu. Bogatstvo — a, nećemo se lagati, i ljepota — su, barem po zapadnjačkim standardima, mjerilo uspješnosti ili ostvarenosti, a Maša je i jednog i drugog imala u izobilju. Šarapova nije bila samo vrlo uspješna tenisačica, već i zaštitno lice svojih brojnih sponzora, postala je i modna ikona, a na koncu i uspješna poslovna žena koja je osmislila liniju slatkiša nazvanu Sugarpova.
Što se tiče mojih standarda, Maša je uistinu lijepa djevojka, pogotovo bez mnogo šminke, ali nekako mi je bilo bitnije to što je bila vrlo uspješna kao tenisačica; ne radi se samo i toliko o rezultatima, koliko i o činjenici da je uglavnom dostojanstveno i stoički podnosila poraze, pogotovo ono silno mrcvarenje od Serene Williams, a činjenica da netko krvari za svaki poen kao da joj je zadnji u životu nešto je što me uvijek vrlo lako može kupiti. Onaj njezin urlik ili skvičanje prilikom udaranja loptice mnogima je možda pilio živce, ali on je u mnogome ocrtavao ličnost osobe koja je od najranijih dana shvatila da se u teniskoj džungli bori za vlastiti opstanak; valjda ste ovih dana u svoj sili na brzinu sklepanih posveta mogli pročitati ono da su otac Jurij i sedmogodišnja Maša na Floridu stigli sa svega 700 dolara u džepu i bez poznavanja riječi engleskog jezika…
Ta u velikoj mjeri brendirana i brižno njegovana slika srušila se tog 7. ožujka 2016., kad je Šarapova objavila da je pala na dopinškom testu, obavljenom za vrijeme Australian Opena te godine.
Sve što ste trebali znati o Mariji Šarapovoj, i u igračkom i u karakternom smislu, mogli ste saznati iz njenog rivalstva sa Serenom
Šarapova je bila pozitivna na meldonij, lijek koji je od 1. siječnja 2016. Svjetska antidopinška agencija WADA stavila na listu zabranjenih supstanci. Radi se o lijeku koji se primarno koristi za razna srčana oboljenja, a može pomoći i dijabetičarima, kao i kod nedostatka magnezija. Ukratko i laički, meldonij pospješuje cirkulaciju krvi i dotok kisika kroz tijelo, a smatra se da su ga brojni sportaši uzimali jer povećava izdržljivost te ubrzava oporavak kod velikih fizičkih napora. Primjerice, jedna ruska farmaceutska tvrtka na internetu meldonij preporuča u slučaju “fizičkog stresa, uključujući i kod sportaša”.
Šarapova ga je počela uzimati 2006., na preporuku njezina liječnika Anatolija Skaljnog, navodno zato jer je imala problematični EKG, povijest dijabetesa u obitelji, ali i taj deficit magnezija. Uzimala ga je sljedećih 10 godina i — ako ćete suditi po presudi CAS-a, Sportskog arbitražnog suda koji je u rujnu 2016. ITF-ovu kaznu od dvije godine suspenzije srezao na 15 mjeseci — radilo se o čistoj omaški.
S 30 lijekova spala na tri
Tenisačica, eto, nije primijetila da je s novom godinom meldonij postao zabranjen, a za što se i odmah pokajala. Djevojka koja je sasvim legalno uzimala lijek koji joj je iz medicinskih razloga propisao njezin liječnik bila je samo malo nemarna, nije snosila “značajnu krivicu”, a dio odgovornosti prebačen je i na WADA-u i ITF, koji je nisu na sasvim odgovarajući način obavijestili o promjeni statusa lijeka. Najvažnije, presuda je zapravo ispeglala njen imidž, povratila joj ugled, time i neke bogate sponzorske ugovore, a ostatak posla odradio je PR. Sama Šarapova mogla je jednostavno odbiti pričati o toj temi ili je o njoj mogla pričati onda kad bi se imala priliku predstavljati kao žrtva tobože slabo postavljenog sustava.
Međutim, ako malo dublje zagrebete, ispada da Maša baš i nije tako nevina; dapače, bila je prilično nestašna, pa i zločesta.
U lipnju 2016. ITF je zaključio da je Šarapova meldonij godinama ‘trošila’ s namjerom da uveća vlastite sposobnosti, a ne kao propisani lijek. Naime, još 2012. prestala je slijediti režim doktora Skaljnog koji je uključivao čak 30 različitih lijekova, vitamina i dodataka prehrani, zaključivši da je to uistinu previše, a na svoju je ruku nastavila piti tri lijeka, među kojima i Mildronat, kako se na tržištu naziva meldonij.
Prema tumačenju ITF-ova panela, unatoč tome što je bio legalan, Šarapova je vjerovala da ima razloga skrivati to što ga uzima; naime, nakon 2012. za to su znali samo njezin otac i agent Max Eisenbud, koji je usput preuzeo brigu oko toga što Šarapova unosi u tijelo, iako nije imao osnovno razumijevanje antidopinških pravila, pa ni znao da je Mildronat tržišno ime za meldonij. Sama činjenica da je elitna sportašica, ali i takav brend, tako važnu odluku prepustila nekompetentnoj osobi pomalo je čudna te već zbog toga zaslužuje snositi krivicu; bilo kako bilo, o uzimanju Mildronata Šarapova nije obavijestila ni obiteljskog liječnika u Kaliforniji, ni medicinsku službu WTA Toura, ni nutricionisticu koja ju je savjetovala nakon što se skinula s onog režima, ni svog fizioterapeuta, a ni svog trenera.
‘Čarobna’ svojstva
Dapače, u formularima u kojima tenisačice i tenisači trebaju naznačiti koje su lijekove uzimali u posljednjih tjedan dana, onima koji se ispunjavaju prilikom doping testa, Šarapova u čak sedam navrata — od listopada 2014. do siječnja 2016. — nije navela da uzima Mildronat. Po vlastitom priznanju, popila ga je pet puta u zadnjih tjedan dana na Australian Openu, a ispostavilo se i da ga je na Wimbledonu popila šest puta u zadnjih tjedan dana, kao i na završnom Mastersu te na Fed Cupu, ili prije mečeva, ili prije treninga.
Zašto je navela da uzima druge lijekove, a Mildronat nije? Mislila da je trebalo navesti lijekove koje je u zadnjih tjedan dana pila svaki dan… Summa summarum, ako je 2006. i postojala dijagnoza za uzimanje Mildronata, ona je posljednjih godina nestala; jednostavno, da je Šarapova vjerovala da postoji potreba za kontinuiranim uzimanjem lijeka u medicinske svrhe, savjetovala bi se s liječnikom.
Šarapova nije jedina koja je, unatoč tome što je bio legalan, krila da uzima meldonij; zapravo, takvo što je bila uvriježena praksa. WADA je 2015. počela nadzirati njegovo uzimanje i studija je otkrila da lijek koristi atipično velik broj sportaša, ali ga i veći dio njih ne prijavljuje u onim formularima. Da stvar bude kompeksnija, ne postoji nikakav tvrdi dokaz da meldonij uistinu djeluje kao doping, ali u WADA-i su išli za tim da ga sportaši koriste zato jer vjeruju da ima ‘čarobna’ svojstva — a ne zato jer ih toliko boluje od Angine pectoris ili čega već – ali i zato jer potencijalno djeluje kao doping.
Meldonij je inače lijek koji je proizveden u Latviji 1970-ih, a licencu ima samo u zemljama Istočne Europe i Središnje Azije, gdje se i najviše koristi među sportašima. Navodno su ga uzimali sovjetski vojnici za vrijeme rata u Afganistanu, baš zbog tih poticajnih svojstava, iako može biti da ima isti učinak kao, primjerice, kofein, pa i da je nekako usput stekao mitski status.
Neki bi odmah mogli zaključiti da nakon povratka na Tour u travnju 2017. danas 32-godišnja Šarapova nije mogla zaigrati kao prije baš zbog manjka meldonija u krvi. Osvojila je samo jedan turnir — svoj posljednji, 36. — nakratko uskočila u top 25, ali to je manje-više bilo to. Pa ipak, Šarapova ne bi bila prva koja je platila danak dugogodišnjem održavanju u vrhu, što je uzrokovalo kronične probleme s ramenom koje je drugi put operirala u veljači 2019.
I ako zanemarimo taj vražji meldonij, Šarapova je bez sumnje jedna od najboljih tenisačica svih vremena.
Krava na ledu
Postoji mnogo razloga zašto nas danas manje-više zaboli ona stvar za WTA Tour; jednostavno, konkurencija je toliko razvodnjena da se ne može iskristalizirati neko rivlastvo i gotovo nijedna tenisačica, čak i u posljednjih nekoliko godina, ne može stati u istu rečenicu sa Šarapovom.
Mršava 17-godišnja slatkica, koja je suprotno tom nevinom izgledu imala razorne ravne udarce s osnovne linije, na scenu je banula u možda najjačoj eri u ženskom tenisu. Primjerice, 2005. je na Grand Slamovima upisala tri polufinala te jedno četvrtfinale i u svakom je ispadala od pobjednice turnira, to jest od Serene, Venus Williams, Justine Henin i Kim Clijsters, što je, složit ćete se, prilično ugledno društvo. Tih je godina, sve do prve teže ozljede ramena polovicom 2008., posebno konzistentna bila na Grand Slamovima i sa svega 20 godina već je imala osvojene Wimbledon, AO i US Open.
Kako su se mijenjale generacije, Šarapova je uvijek bila u vrhu.
Od 2004. do 2015., unatoč problemima s ozljedama, u 10 navrata sezonu je završila kao top 10, a u ostala dva navrata u top 20. Još jedna stavka koja nekoga čini većim od drugih jest koliko je netko prilagodljiv; Šarapova se nikada nije libila sprdati na vlastiti račun, pa je tako u prvom dijelu karijere govorila da na zemljanoj podlozi djeluje kao “krava na ledu”. Samo koju godinu kasnije, 2012., osvojila je Roland Garros te postala šesta u Open Eri koja je kompletirala Career GS; Garros je uzela i dvije godine kasnije te na koncu postala ukupno šesta svih vremena po postotku pobjeda na zemlji.
Bila je, dakako, i broj 1, a upisala je još pet poraza u finalima GS-a. Da nije imala konstantnih problema s ramenom, pa i s bacanjem loptice pri servisu, a onda i velikih oscilacija na servisu, a možda i da je poradila na igri na mreži, vjerojatno bi još poboljšala ove na brzinu nabacane rezultate.
Možda baš zato što je djelovala tako savršeno, Šarapovu kolegice baš i nisu gotivile; bila je usto prilično hladna i mnogi su to uzimali kao uobraženo držanje. Međutim, Maša je samo najbolje utjelovila formalne odnose koji dominiraju današnjim Tourom i u tome je bila sasvim iskrena; nije bila ni prva ni zadnja koja je razinu motivacije i budnosti održavala distanciranjem od svojih zapravo potencijalnih žrtava.
Brutalno hladne i mentalno jake
No, ako želimo shvatiti kakav je krvavi borac bila, pa i način na koji je ispuštala emocije, dovoljno je prekopati po rivalstvu sa Serenom.
Neki će reći da tu rivlastva nije bilo jer ju je ova gazila, ali takvi se grdno varaju; zapravo, o tome kako baš i ne mogu podnijeti jedna drugu Šarapova piše prilično otvoreno u svojoj autobiografiji Unstoppable. Prema njezinom tumačenju, sve je započelo onom pobjedom u Wimbledonu 2004., kad je nakon meča zatekla Serenu kako plače u svlačionici, što joj ona nikad nije oprostila; navodno se i nekome povjerila da je ta “mala kučka” više nikad neće pobijediti. Nije bila daleko od istine; Šarapova ju je dobila u finalu završnog Mastersa te godine i potom je doživjela 19 uzastopnih poraza, završivši na omjeru 2-20.
Nije ni bitno je li Serena zaista onakvo što izjavila jer je u pojedinim mečevima, pogotovo s njezine strane, antagonizam iskakao iz TV ekrana, pa ste znali steći dojam da se i fizički želi obračunati sa Šarapovom. I koliko god glupo zvuči, Serena je bila opsjednuta Šarapovom — možda i zato što je Maša toliko neobično iskrena u svojoj odbojnosti prema njoj i drugima — i ona je izvlačila ono najbolje iz nje.
“Protiv mene definitivno donosi neku novu razinu intenziteta i kompetitivnosti koju ne pokazuje u toj mjeri protiv drugih”, rekla je jednom Maša. I to nije nikakva izlika, već je to živa istina; jednostavno, ako bi Šarapova brutalnom borbenošću uzela poen i burno ga proslavila, Serena je morala uzvratiti još jače. I najčešće bi uzvratila još jače.
Pa unatoč toj crnoj sudbini, svojevrsnom fatalizmu, Šarapova se nikad nije prepustila defetizmu. Slično kao što će Rafael Nadal dok god stoji na obje noge tražiti način da skine Novaka Đokovića na hardu, tako je i Šarapova tragala za rješenjima. I možda pomalo paradoksalno, nikad nije bio problem u njezinoj glavi ili u kompleksima; dapače, jedina stavka u kojoj je bila al pari sa Serenom bila je činjenica da je mentalno jednako jaka, posebice u onim velikim poenima. Bilo je tako i u jednom od njihovih posljednjih velikih mečeva, u finalu Australian Opena 2015., kad je brutalno hladna Ruskinja spasila dvije meč lopte, samo da bi je dokrajčio još hladniji Serenin as.
I sve što ste trebali znati o Mariji Šarapovoj, i u igračkom i u karakternom smislu, mogli ste saznati iz njihovog rivalstva, pa i iz tog meča. Barem bih volio vjerovati da je tako.
