U 365 dana stane jako puno dobrih i loših nogometnih utakmica. Zadatak biranja najbolje i najlošije među njima je prilično nezahvalan, posebno zbog nedostatka jasnih kriterija po kojim ćemo ih rangirati. Zato, donosimo mali podsjetnik na najbolju i najlošiju utakmicu 2016. i to po potpuno subjektivnim kriterijima.
Za najbolju utakmicu vraćamo se na početak godine: vrijeme radnje je 23. siječnja, a mjesto Carrow Road. Gostovanje Liverpoola kod Norwicha.
Roberto Firmino je otvorio utakmicu golom u 18. minuti, a zatim je Norwich potpuno preokrenuo utakmicu. Dieumerci Mbokani i Steven Naismith zabili su prije poluvremena, a zatim je Wes Hoolahan iz penala zabio za 3:1. Liverpool se činio potpuno torpediran. Jürgen Klopp i njegova momčad su izgledali potpuno izgubljeno, famozni gegenpressing je bio potpuno neučinkovit, posjeda nije ni bilo, lopte su se gubile kao na tekućoj vrpci.
Klopp je odlučio mijenjati, izveo je Jordona Ibea a stavio je Adama Lallanu, Liverpool je iz 4-3-3 prešao u 4-2-3-1. Ta izmjena je bila katalizator promjene. U samo 20 minuta prvo Jordan Henderson, pa onda Firmino i James Milner zabili su za potpuni preokret. Do kraja je ostalo 15 minuta i Liverpool je izgledao jako dobro. Klopp je imao utakmicu pod kontrolom i sve je izgledalo riješeno.
Ipak, dobra utakmica postala je genijalna. Stoper Sebastian Bassong izjednačio je na 4:4 u 92. minuti i Carrow Road je gorio. Međutim, Liverpool nije imao namjeru izgubiti ovu utakmicu. Potpuni urnebes i kraj drame donio je Lallana, kao svojevrsnu katarzu koju je sam pokrenuo svojim ulaskom. Izvrstan volej za konačnih 4:5 i zaključenje utakmice u utakmici koja je prikazala sve najbolje od nogometa. Drama, preokreti, nevjerojatan intenzitet, atraktivni potezi, individualne majstorije i sistemski napadi.
https://www.youtube.com/watch?v=SdnQtsDA_KI
S druge strane, najlošija je utakmica bila ona između Real Madrida i Manchester Cityja. Zapravo, čitav dvomeč. Polufinale Lige prvaka, momčadi koje vrijede preko milijardu eura i apsolutno ništa. Kelvinova nula.
Manchester City koji u dvije utakmice nije napravio ni jednu poštenu akciju. Real Madrid koji je u dvije utakmice protiv apsolutno smiješnog protivnika napravio pola šanse i koji je zabio gol nakon četiri vezane pogrešne reakcije Cityjeve obrane i odbijene lopte od Fernanda. Utakmica u kojoj nije prikazana ni individualna superiornost najboljih igrača na svijetu, a kamoli neka kompleksna taktička predstava. Bezidejnost, manjak rizika, manjak ritma i bilo kakvog intenziteta. Sramotna uspavanka.
Zapravo, o toj utakmici se niti nema što napisati. Bila je to antireklama ovoj divnoj igri, utakmica sasvim suprotna onoj što su prikazali Norwich i Liverpool. I oprostite što sam vas uopće podsjetio da ste to gledali.
