Neke ekipe kao neutralci naprosto više volimo gledati od drugih – bilo da je to zbog stila igre, trenera, pojedinih igrača ili općenito zanimljive priče koja ih okružuje. Odabrali smo nekoliko takvih koje ćemo s velikim užitkom pratiti u 2017., a to preporučujemo i vama.
Nakon tri relativno očita izbora (Sevilla, Napoli, Borussia Dortmund), ovaj smo se put odvažili na nešto sasvim drugačije: Brighton & Hove Albion F.C.. Također, ova nam momčad nije toliko zanimljiva zbog načina na koji igra, nego zbog nečega sasvim drugog.
Ozbiljno, ne šalimo se.
Trenutačni učinak
Drugi u Championshipu (bod manje, ali i utakmica manje od Newcastlea, osam više od trećeg – prva dva idu izravno u Premier ligu); u EFL Cupu ispali od Readinga; u FA Cupu igraju za nekoliko dana kod kuće protiv MK Donsa
Kako igraju
Prilično old school: u gotovo svim utakmicama to je bio 4-4-fucking-2, eventualno u rombu ili malo više nalik 4-4-1-1. Zaista ništa specijalno taktički – samo vrlo čvrsta, stabilna i uigrana ekipa koja bazične stvari radi jako dobro.
Trener: Chris Hughton
Legendarni lijevi bek Spursa i Republike Irske dugo je bio jedan od pomoćnih trenera u Tottenhamu, da bi prvi pravi samostalni posao dobio tek 2009., 16 godina nakon igračke karijere. S Newcastleom osvojio Championship, kasnije vodio još Birmingham City i Norwich, a od 2014. je na Brightonovoj klupi.
Tri igrača zbog kojih ih vrijedi gledati
Lewisa Dunka (25) smatraju ponajboljim stoperom Championshipa i klub je već odbio ponude premierligaša od oko pet milijuna funti za njega, jer Dunk je srce ove momčadi – rođen i odrastao u Brightonu, školovan kroz klupsku akademiju. Anthony Knockaert (25) omaleni je tehničar doveden prošle zime iz belgijskog Standarda koji ove sezone briljira – po WhoScoredu je statistički vodeći igrač lige. Na drugom je krilu Jiří Skalák (24), također pojačanje iz prošle zime: češki reprezentativac (igrao protiv Hrvatske na Euru) inteligentan je igrač s istančanim osjećajem za prostor, rafiniranog centaršuta ali i s velikim oscilacijama u formi.
Zašto su nam zanimljivi
U petak je zbog guste magle u posljednji tren otkazana Brightonova utakmica s Cardiffom, a klub je svu hranu pripremljenu za 30.000 gledatelja (koliko ih dolazi na domaće utakmice, stadion je popunjen skoro do kraja) još toplu prevezao do skloništa za beskućnike i donirao je. Ovo je doista klub zajednice iz koje je potekao, iako ima privatnog vlasnika.
On je Tony Bloom, lokalni dečko iz Brightona kojega navijači često mogu sresti u vlaku za gostovanja. Njegov djed i stric bili su čelni ljudi kluba dok je bio dijete, na prijelazu 1970-ih u 1980-e, jedinom periodu kad su Seagullsi igrali u najvišoj engleskoj ligi (četiri sezone); kad je Tony odrastao, obogatio se pokrenuvši online kladionice (osim toga je bio i profesionalni pokeraš i kockar), ispunio je san iz djetinjstva i kupio svoj voljeni klub.
No, nije ga zanimao uspjeh preko noći i put kojim je krenuo sasvim je atipičan. Najprije je u suradnji s American Expressom izgradio prekrasni novi stadion (klub prethodno 12 godina nije imao svoje zdanje), istovremeno konstantno radeći na približavanju zajednici kako bi ga mogao redovito i puniti; zatim i trening-centar koji nije samo najbolji u ligi, nego i jedan od najboljih u zemlji. Uspostavio je vrlo ekstenzivnu mrežu skauta i zaposlio tim profesionalnih analitičara, a odnedavno klub pojačano investira i u akademiju.
Sam nogomet prve momčadi možda je trenutno nespektakularan, kao i njen roster, ali Brighton je 17 utakmica zaredom neporažen u ligi i – ako se ne dogodi nešto drastično – ove bi godine morao ući u elitu. A onda budite uvjereni da će Bloom – genij za procjenjivanje rizika i situacije, čovjek koji je redovito pobjeđivao kockarnice, kladionice i suparnike u pokeru – učiniti sve što je u njegovoj moći da Galebove učini ne kratkoročnom senzacijom, nego stabilnim premierligašem, pa i više od toga.
