Pao je mit o drugoj sezoni Josea Mourinha. Ono što mu je uspjelo s Chelseajem, Interom i Real Madridom — osvojiti naslov u svojoj drugoj godini s klubom — nije mu uspjelo s Manchester Unitedom. Umjesto toga gutao je prašinu iza galopa gradskog rivala, ostavši rekordnih 19 bodova iza Cityja i sada Mourinho mora prijeći taj bezdan istovremeno se boreći protiv vlastite sudbine.
Ovaj put nema sporednih trofeja kojima javnosti može zamazati oči, nema zvjezdanih pojačanja koja obećavaju bolje sutra, nema vremena za mobilizaciju snaga koje su nakon Svjetskog prvenstva razbacane po plažama širom svijeta, nema vjernog Sancha Panze u liku pomoćnika Ruija Farije koji je smirivao uzavrele strasti. Mourinho je usamljen i sliči na preplašenu zvijer stjeranu u kut. Spasiti ga može jedino kvaliteta nogometa koji prezentira njegova ekipa. Nešto čemu su mnogi u prethodne dvije godine okrenuli palac dolje.
Nakon povratka iz Rusije, gdje je Svjetsko prvenstvo promatrao u ulozi stručnog komentatora, posvetio se pripremama za sezonu koja počinje 9. kolovoza, nepunih mjesec dana nakon okončanja Mundijala. Najveći problem postmundijalske sezona za njega su bila sedmorica igrača koja su sudjelovala u polufinalu prvenstva i Mourinho je na turneju po Sjedinjenim Američkim Državama poveo drugi tim popunjen juniorima, uporno ponavljajući kako rezultati prijateljskih utakmica nisu bitni. Nisu ni bili sve do poraza 1:4 od Liverpoola pred više od 100.000 gledatelja.
To je bio okidač. Odjednom su kao suučesnici zajedničke urote svi proglašeni krivim.
Počeo je s vrhuškom engleske Premier lige izjavljujući kako je neshvatljivo da sezona počinje tako rano. “Izgleda da su ljudi u Italiji i Španjolskoj pametniji.”, zaključio je u svom stilu. Nastavio je s kritiziranjem uprave žaleći se kako ne dobiva dovoljnu podršku. U bilanci od 83 milijuna eura izdvojenih za tri pojačanja, koja njegov klub stavlja na četvrto mjesto Premier lige po ovoljetnoj potrošnji, vidi samo jednog igrača za prvi tim. “Fred će nas pojačati. Lee Grant je treći golman, a Diogo Dalot je igrač za rezervnu momčad. Shvaćam da je zbog skraćenog prijelaznog roka teže odrađivati poslove, ali svoju listu od pet imena za još dva pojačanja koja priželjkujem dostavio sam u ožujku. Bit će dobro ako do početka sezone dobijem jednog igrača”.
“Ovo nije moja ekipa”
Mourinho je očajan u želji da ekipu pojača novim krilom i liderom obrane. Međutim njegove želje i želje direktora Eda Woodwarda se ne podudaraju. Menadžer Manchester Uniteda još uvijek nije odustao od Ivana Perišića, ali nakon predstava u Rusiji spekulira se da bi cijena hrvatskog reprezentativca mogla doseći 80 milijuna eura. Chelsea za Williana traži 60, a Woodward i jedno i drugo smatra pretjeranim za igrače koji su na pragu četvrtog desetljeća života. Skauti su Mourinhu skrenuli pažnju na Antu Rebića, ali Portugalac ima svoje dvojbe oko igrača Eintrachta iz Frankfurta.
Ni na drugom kraju terena stvari ne stoje najbolje. Tottenham se po ko zna koji put pokazao kao tvrd pregovarač i Mourinhova želja da na Old Traford dovede Tobyja Alderweirelda ostat će neostvarena. Ohrabren iznosom za koji je Southampton prodao Virgila van Dijka, Leicester je visokim potraživanjima odbio napade na Harryja Maguirea. United bi rješenje mogao naći u Yerryju Mini koji je postao višak u Barceloni. Nakon dvije sezone provedene u neuspješnim pokušajima kristaliziranja uže obrane, rješenje se ne nazire.
Nervozan zbog anemičnog pristupa tržištu, sucima na utakmici protiv Liverpoola poručio je da su pogriješili sport i okrenuo se kritiziranju vlastitih igrača.
Nakon batine Mourinho će uskoro morati ponuditi mrkvu
Kapetana Antonija Valenciju optužio je da se s očigledno predugog odmora vratio s par kilograma viška, čime je prouzrokovao ozljedu. Izrazio je nadu da će igrači koji su još uvijek na odmoru bolje voditi računa o svom tijelu. Ako neki od njih žele skratiti odmor i pomoći timu, poput Marcusa Rashforda i Phila Jonesa, više su nego dobrodošli. Anthonyju Martialu ubrzo je prisjeo dopust koji je dobio radi rođenja djeteta. “Martial je dobio bebu i nakon što je, hvala Bogu, rođena prelijepa zdrava beba trebao je biti ovdje s nama, ali nije.”
Stvari su kulminirale izjavom kako momčad kojom raspolaže na turneji nije njegova. “Počeli smo utakmicu s igračima od kojih većina neće biti s nama 9. kolovoza. Neće biti ovdje. Ovo nije moja ekipa. Ovo nije ni pola moje ekipe, čak ni 30 posto. Ne osvrćite se na ovo… Želite li da Alexis bude sretan s igračima koji ga okružuju?“ Očigledno je bilo da on nije bio.
Posljednji juriš
Izgleda da konkurenciji ovo ljeto nije potreban tečaj iz psihologije. Da bi motivirali ekipu dovoljno je pratiti Portugalca i raditi suprotno. Pep Guardiola i Jürgen Klopp u svojim su izjavama izrazili oduševljenje prilikom za rad s mladim igračima i na taj način od Mourinha napravili glavnog negativca. Namjerno ili ne, konačno se našao na svom terenu. Još jednom sam protiv svih. Pred njim je posljednji zadatak, najteži u karijeri. Uvjeriti ekipu da stane iza njega kaovojska spremna proći glavom kroz zid radi zajedničkog cilja. Zadatak koji će ga učiniti pukovnikom ili pokojnikom.
Udicu je zabacio odmah po finalu Mundijala. Oduševljen žrtvom koju je Paul Pogba napravio radi dobrobiti momčadi na putu do uspjeha francuske reprezentacije, izjavio je kako nije na momčadi da izvuče maksimum iz njega, nego da je na njemu da to ponudi. Portugalac je svjestan da, ukoliko pridobije najboljeg igrača na svoju stranu, ostali će ga slijediti. Pitanje je može li to uraditi onako kako je naučio.
Nogomet koji baštini nikad nije bio glavna atrakcija spektakla. Mourinho nije klaun koji zabavlja mase, on je pobjednik. General koji ne bira sredstva na putu do uspjeha. Ovaj put umjesto prekaljenih boraca s kojima je navikao raditi na raspolaganju ima igrače okupirane virtualnim svijetom. U ovom trenutku to je znatno veći problem od pristupa na terenu zbog kojeg najčešće biva kritiziran.
Kao jedan od najboljih proučavatelja igre u njenoj povijesti brzo upija, ali se ne oslanja na nove ideje. Ne radi se o inovatoru čije zanemarivanje rada u laboratoriju i nemogućnost prilagodbe novom okruženju koristi konkurencija i u konačnici ga šalje na smetlište povijesti. Majstoru destrukcije za uspjeh je potreban blok u koji će upisati sve nedostatke suparničke formacije i elitne jedinice na terenu koje će ih iskoristiti provođenjem u djelo do detalja pripremljenog plana. Mourinho treba najbolje igrače na svojoj strani, uvjerene u pozitivan ishod bitke koja je pred njima.
U posljednjem jurišu čini se da je spreman na sve kako bi ih pridobio, ali tek treba vidjeti odgovor igrača koji jednako brinu o reputaciji i broju pratitelja na društevnim mrežama koliko i o izvedbama na terenu. Nakon batine Mourinho će uskoro morati početi pokazivati razumijevanje za nove trendove i ponuditi mrkvu, barem ako ne želi potvrditi tezu o analognom menadžeru u digitalno doba.
