Nekako prazno djelovao je Antonio Conte dok je prekriženih ruku stajao na dosadnoj mančesterskoj kiši i zurio u daljinu, valjda se samo pretvarajući da gleda u teren Old Trafforda. Nije prošlo ni sat vremena gostovanja njegova Chelseaja kod Manchester Uniteda, a izgledalo je kao da su Talijanu sve lađe potonule i da apsolutno nema nikakvog rješenja za probleme koji su se gomilali oko njega. Njegova je momčad djelovala u najmanju ruku nepovezano, kaotično i izgubljeno, bez jasne ideje kako provesti plan koji je Conte imao, ali koji je Jose Mourinho bezobzirno poderao u tisuće sitnih komadića i razbacao po terenu.
Chelsea je, ukratko, bio užasan. Bilo je to njegovo najlošije izdanje sezone; najlošije izdanje od kada je istom tom Mourinhu pokazao izlazna vrata, i apsolutno sve što je moglo poći po zlu, pošlo je. United je od prve sekunde dominirao, i to prije svega neutraliziravši svoje goste.
Ander Herrera je savršeno markirao i potpuno ugasio Edena Hazarda i time napravio najveći dio posla; Paul Pogba i Marouane Fellaini isključili su i ostatak Chelseajeva stroja u sredini terena u obliku N’Gola Kantea i Nemanje Matića, a Marcus Rashford i Jesse Lingard maltretirali su Davida Luiza i Garya Cahilla i relativno lako napravili prevagu.
Za 90 minuta gosti nisu uspjeli šutnuti loptu u okvir suparničkog gola – prvi put da Chelsea nije imao udarac u okvir u posljednjih, pazite sada, gotovo 10 godina – mučeći se s druge strane u pokušajima da zaustave poletni United. Aktualni je lider djelovao kao zahrđala barka bez pogona, kormila i jedra koju valovi bacaju okolo, a Conte se pretvorio u nijemog promatrača koji je samo gledao u prazninu i kojemu je iznad glave lebdjelo isto pitanje koje sam i sam sebi, kako je vrijeme odmicalo, konstantno ponavljao.
Jesam li sebi dopustio takvu veliku i početničku pogrešku?
Sve lošije i ranjivije
Prije nešto malo više od dva mjeseca napisao sam da je Chelsea novi prvak. I to, onako prepotentno, više puta. I da nema nikakve šanse da Conteova ekipa ispusti priliku koju je sebi stvorila. I da je samo pitanje trenutka kada će matematički osigurati novu pobjedničku paradu Fulham Roadom.
Conteova igra je pročitana i danas protiv Chelseaja svi imaju šansu
Pravilo je da se to ne radi, ali u tom trenutku Chelsea je bio na 15 pobjeda iz prethodnih 17 ligaških utakmica, s pet pobjeda i devet bodova više od prvog pratitelja Tottenhama, najboljom gol razlikom, najviše postignutih golova i najviše clean sheetova u prvenstvu. Upravo sam se bio vratio sa Stamford Bridgea gdje su Plavci protiv Arsenala (3-1) djelovali odlučno, silno, uvjerljivo i maksimalno samouvjereno.
Najimpresivniji od svih bio je baš Conte, koji je ostavljao dojam savršeno koncentriranog, a jasnim planom i idejom za njegovu egzekuciju, spreman da se prilagodi događanjima oko njega i bilo kakvom taktičkom manevru potjere. Djelovao je kao da u rukama drži uzde, ne ovisi o ikome – uključujući čak i svoje glavne igrače – i ima potpunu kontrolu.
Dakle, sve ono što nije bio na Old Traffordu ove nedjelje. I ne samo tada. Chelsea već neko vrijeme ne izgleda kao ta momčad koja je rutinski pregazila Arsenal. Prekomplicirano bi to bilo nazvati klasičnim padom – ipak je Chelsea i dalje na prvom mjestu, dobio je četiri od zadnjih šest utakmica, uključujući United u kupu i City u prvenstvu – a bilo je i logično za očekivati svojevrsno popuštanje i dizanje noge s gasa.
Međutim, problem je u činjenici da igra djeluje sve lošije i ranjivije. Chelsea je posljednji put praznu mrežu u ligi sačuvao još u siječnju, uvezavši deset mečeva u kojima je obrana kapitulirala. Ispustio je bodove kod Burnleya, izgubio od Crystal Palacea i Uniteda, mučio se i u Stokeu i Bournemouthu. Conteova igra je pročitana i, za razliku od vrhunca sezone – nakon onog prelaska na tri u obrani protiv Arsenala na Emiratesu – danas protiv Chelseaja svi imaju šansu.
Lakši raspored
Conte pritom očito nije na najbolji način ishendlao situaciju sa Diegom Costom, koji je tijelom ostao u Londonu, ali njegovim govorom poručuje da je duhom već u Kini. Nije zabio već šestu utakmicu u nizu, a njegova forma djeluje sve lošije i lošije, i bez obzira na nju osjeća se nedodirljivim u startnoj postavi.
Atmosfera i disciplina – to je već subjektivni dojam – a s njima i fokus na konačni cilj su popustili (pobogu, Thibaut Courtois se u ovom dijelu sezone ozlijedio na basketu?), Conte je počeo pokazivati i svojevrsni strah i gubiti živce, Chelsea više nije ni najefikasnija momčad prvenstva, nije ni ekipa s najmanje primljenih golova, a i prednost se istopila na dostižna četiri boda.
Najednom do jučer samouvjereni Talijan priča o otvorenom prvenstvu, 50-50 situaciji i o Tottenhamu kao najboljoj momčadi lige.
Dakle, hoće li se dogoditi ono što je do prije dva mjeseca izgledalo kao čudo, a ja se osramotiti svojim potpuno bespotrebnim trčanjem pred rudo? Može li Chelsea stvarno ispustiti prednost i ovom davno završenom prvenstvu ponuditi preokret i uzbudljivu i neočekivanu završnicu?
Pozitivno je prije svega da su na plus četiri te da stvari i dalje drže u svojim rukama i odlučuju o vlastitoj sudbini, ali i to da su potjeru sveli na jednog lovca. A i taj jedan se zove Tottenham Hotspur. Bez uvrede za Spurse – pogotovo što se radi možda i o najkonstantnijoj ekipi sezone, koja igra odličan nogomet i koja je uvezala sedam pobjeda – ali oni na leđima nose ogromni križ na kojemu je vjerojatno ugraviran gubitnički mentalitet kao svojevrsni moto.
Usto i raspored Plavaca djeluje dosta lakše. Ne treba gubiti vrijeme na neke pretjerane analize – činjenica je da Chelsea četiri od šest utakmica igra na svom stadionu, da su mu suparnici West Brom, Southampton i Watford, momčadi zacementirane u sredinu ljestvice koje neće imati imperativ rezultata, te dvije zadnjeplasirane momčadi lige koje bi uskoro mogle biti i službeno otpisane. Najteži je suparnik Everton, u gostima, ali sve je to barem na papiru mnogo lakše od Tottenhamova Palacea, Arsenala, West Hama, Manchester Uniteda, Leicestera i Hulla.
Malo je vjerojatno da će Chelsea i Conte odigrati tako užasnu završnicu prvenstva koja bi mogla ugroziti njihovo slavlje na kraju. Ali posljednjih nekoliko tjedana je razotkrilo, a United potpuno ogolio, ozbiljne mane Conteove momčadi. Kralježnica ovog Chelsea previše je tanka i previše lako se neutralizira – ako ne funkcionira jedan kotačić, stvari već ne izgledaju dobro – da bi osiguravala mirne snove do kraja sezone. A pogotovo ne za iduću sezonu, kada će Talijan morati u rekonstrukciju momčadi i ojačavanje temelja.
