Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Može li Crosby nadmašiti Najvećeg?

Sidney Crosby je Wayne Gretzky nove generacije, kažu

Zadnja izmjena: 15. lipnja 2017. Profimedia

Nakon što je zavjesa spuštena a svjetla reflektora ugašena, nakon što je Pittsburgh konačno svladao Nashville Predatorse u gostima i osvojio Stanley Cup, i nakon što su Penguinsi postali prva ekipa koja je obranila titulu još od Detroit Red Wingsa 1998., ostalo je zapravo samo jedno neodgovoreno pitanje.

Je li Sidney Crosby legitimni kandidat za najvećeg svih vremena? Ustvari, da ne okolišamo, je li Sid the Kid stvarno GOAT?

Raspravu su zapravo potaknuli sami Penguinsi, kad su nakon trijumfa nad Predatorsima na svom Twitter profilu objavili fotografiju Crosbyja i nazvali ga GOAT-om; priča o velikom finalu i Stanley Cupu pretvorena je u prepucavanje o najvećim hokejašima svih vremena i Crosbyjevu mjestu među njima. Ali ima li valjanih argumenata za tu tvrdnju kad „svi znaju“ da je Wayne The Great One Gretzky najbolji ikad?

Prije svega, morate znati da i u NHL-u tradicija igra ogromnu ulogu, možda tek nešto manje nego u bejzbolu, pa je priča o starim dobrim vremenima neizbježna. Uzmite čitati bilo kojeg novinara iz stare garde hokejaških kolumnista i gotovo sa sigurnošću ćete zaključiti da je u vrijeme Waynea Gretzkog (ili Marija Lemieuxa ili Bobbyja Orra, sami umetnite i sljedeće ime) sve bilo drugačije, odnosno mnogo bolje i da Crosbyjeve rezultate treba uzeti s dozom rezerve jer su došli u novija, dosadnija i generalno lošija vremena. No, hajde da pokušamo pojednostaviti stvari.

Tko je, dakle, uopće taj Sidney Crosby?

Ostvarena nada

Legenda kaže da je maleni Sidney karijeru počeo u podrumu obiteljske kuće. Ondje se nalazila perilica rublja čija su otvorena vrata za nestašnog dvogodišnjaka i pasioniranog navijača Montreal Canadiensa predstavljala gol. Godinu dana kasnije Crosby je već bio na klizaljkama i počeo pisati povijest. Sidney je još u svojim školskim danima predstavljao jednog od najtalentiranijih igrača na području Sjeverne Amerike i bio na medijskom radaru. Kada su ga 2005. Penguinsi dobili kao prvi izbor post-lockout drafta, pritisak na ovom tada 18-godišnjaku bio je ogroman.

Ako je Wayne Gretzky u svoje doba bio pod svjetlima reflektora, onda je karijera Sidneya Crosbyja danas pod mikroskopom

Kanađanin je, naime, u ligu došao kao tada već gotovo izgrađena zvijezda i igrač od kojega se i očekivalo da bude predvodnik nove generacije i potpuno novog svijeta NHL-a. Usto, u samom Pittsburghu vidjeli su ga kao nasljednika legendarnog Lemieuxa, koji je u to vrijeme još (zakratko) bio na rosteru; dečko je preko noći postao nada čelnika lige, ali i čelnika kluba, navijača i lokalnih političara koji su lobirali za novu dvoranu. Mediji su pisali o njemu kao budućem najboljem igraču lige i čovjeku koji će ovu generaciju Penguinsa dovesti do vrha.

I za razliku od velike većine drugih sportaša koji su se susreli sa sličnim očekivanjima, Sidney Crosby je u svemu tome uspio. Njegova reakcija na situaciju i pritisak koji imao u samom Pittsburghu, ali i u čitavoj ligi, debelo je podcijenjena kada govorimo o njegovom nasljeđu u kontekstu Kuće slavnih i mjesta na njenom pijedestalu. U debiju je napravio asistenciju, tri dana kasnije zabio i prvi gol u noći u kojoj je skupio ukupno tri poena. Dospio je u najbolju rookie momčad, a onda počeo slagati ostale trofeje.

Sve ostale trofeje.

Sidney Crosby, kojemu je sada 29 godina, osvojio je tri Stanley Cupa. Dvaput uzastopce je dobio Trofej Conn Smythe namijenjen najboljem igraču playoffa. Dvaput je osvojio Trofej Art Ross za igrača s najviše poena u sezoni, a dvaput je bio i najbolji strijelac. Dvaput je (zasad!) bio dobitnik Trofeja Hart Memorial, koji ide u ruke najkorisnijeg igrača regularne sezone. Osvojio je juniorsko Svjetsko prvenstvo s Kanadom, onda je osvojio i seniorsko svjetsko, bio najbolji igrač i najbolji strijelac SP-a, osvojio je i dvije zlatne olimpijske medalje s Kanadom.

Sve, baš sve, kako i dolikuje (možda) najvećem svih vremena.

Karijera pod mikroskopom

Međutim, dovoljan je i letimičan pogled na broj poena i rekorda koje je Wayne Gretzky ostvario u svojoj 20 godina dugoj NHL karijeri da se malo posramite vlastite konstatacije. Gretzky je u svojoj karijeri imao ukupno 2.857 poena (kombinirano asistencija i golova). Brutalnih, nevjerojatnih 2.857 poena – sljedeći je Jaromir Jagr s 1.914.

Ipak, nije loše stvari ni ovaj put staviti u malo širi kontekst. Naime, Gretzky je u svojoj karijeri bio na 1,92 poena po utakmici, što je apsolutni rekord NHL-a. Sidney Crosby trenutno je šesti najbolji svih vremena sa 1,31 po utakmici. Na stranu to što se Crosby u jednom dijelu karijere mučio s ozljedama, u obzir se moraju uzeti i drastične različitosti između dvije ere u hokeju. NHL klubovi su za vrijeme karijere velikog Gretzkog zabijali 3,5 golova po utakmici, dok u Crosbyjevu vremenu ta cifra iznosi 2,8. To je 20 posto manje golova u Crosbyjevoj eri i u takvom kontekstu njegove brojke zaista djeluju nešto impresivnije.

Usto, Gretzky je igrao u doba kada salary cap nije bio pretjerano popularan i kada ga se smatralo komunističkim i socijalističkim oružjem u borbi protiv dominantne sportske Amerike. Svakakve gluposti ljudima padaju na pamet, znate već. Charles Barkley je nedavno rekao da uspjeh najtalentiranijih i najboljih na kraju ovisi o suigračima koje imate, a momčad oko Waynea bilo je mnogo lakše graditi nego oko Sidneya.

Još brutalnija različitost između dvije ere je ona u medijskom praćenju hokeja. U vrijeme Gretzkog NHL je gotovo isključivo bio lokalna stvar, a utakmice su jako rijetko prikazivane na nacionalnim televizijama. To je u praksi značilo da navijači nisu mogli sami stvarati mišljenje, nego su im ga kreirali novinari koji su pisali izvještaje i kojima na pamet nije padalo propitivati kandidaturu Gretzkog za GOAT-a. Nije bilo dileme da je daleko najbolji.

S druge strane, možda je i važniji utjecaj socijalnih mreža, koje su donijele  priliku baš svakome da javno izrazi svoje mišljenje, bez obzira koliko slabo argumentirano bilo. Crosbyjeva karijera se, bez obzira na sve trofeje, pretvorila u dokazivanje drugima; stalno mu se pronalaze mane i pretvara ga se u savršenog zlikovca kojeg je lako mrziti. Hejt je danas u modi i može mu se prepustiti svatko tko zna nabadati po tastaturi, nešto u čemu generacija kojoj je komplekse nabijao Gretzky nije mogla.

Ili, kako su to kolege iz Vicea savršeno objasnile – ako je Wayne Gretzky bio pod svjetlima reflektora, onda je karijera Sidneya Crosbyja pod mikroskopom.

Pred njim su još godine

Prošle su nedjelje Pittsburgh Penguinsi svladali Nashville s 2-0 i osvojili svoj peti Stanley Cup. Bio je to tek drugi poraz Predatorsa kod kuće u playoffu i utakmica u kojoj bi, da je izgubio, Pittsburgh izjednačio rekord s brojem najvećeg broja odigranih utakmica u post-sezoni. Nije Nashville bio predaleko od vraćanja serije u Pittsburgh i odlučujuće sedme; da je sudac priznao čisti pogodak kod 0-0 u drugoj trećini, tko zna kako bi se stvari okrenule. Ali nije, i Sidney Crosby je osvojio svoj treći naslov, postao tek treći igrač u povijesti koji je osvojio dva trofeja Conn Smythe zaredom (vratar Flyersa Bernie Parent uspio je to u 1970-ima, a Lemieux u 1990-ima), te prvi nakon Gretzkog 1987. , godine u kojoj se Sidney rodio, koji je bio i najbolji strijelac sezone i osvojio titulu prvaka.

Priča o najvećem ikad, u hokeju ili u bilo kojem drugom sportu, priča je koja se nikad neće završiti, bar ne nekim suvislim zaključkom, kao uostalom ni ijedna druga rasprava danas na internetu. No, sada i hejteri moraju prihvatiti činjenicu da je Sidney Crosby potvrdio svoje mjesto u povijesti sporta i da će se sve češće spominjati u kontekstu najboljih ikad – pred njim je, uostalom, još godina u kojima može znatno podebljati svoju kandidaturu.

Ne propusti top članke