Pozornica je azijska Liga prvaka, utakmica između kineskog Guangzhou Evergandea, koji je 2015. sa Scolarijem osvojio ovo natjecanje, te Eastern SC-a iz Hong Konga, na čijoj je klupi od prosinca te godine Chan. Nakon toga je odvela momčad do titule, izgubivši pritom samo jednu od 15 utakmica do kraja sezone, i to nakon što je Eastern dugih 21 godinu čekao taj trofej. Samo koji dan kasnije, dobila je priznanje od Guinnessove knjige rekorda kao prva žena ikada koja je kao trener osvojila prvenstvo u profesionalnom muškom nogometu.

Posao je dobila kad je prethodni trener dao otkaz i otišao za boljom ponudom u Kinu, a ona je bila jedina među njegovim pomoćnicima s odgovarajućom licencom. Iako vrlo mlada, tad je već pet godina bila u muškom nogometu; počela je 2010. kao videoanalitičarka – da, i klubovi u Hong Kongu imaju videoanalitičare, dragi HNL-ovci – napredovala do pozicije asistenta u klubu Pegasus, a 2015. ju je u istoj ulozi angažirao Eastern. Stvari su se poklopile i brže nego što se usudila nadati postala je šefica.

Najprije je požalila zbog te odluke, ispričala je Johnu Duerdenu u Guardianu.

„Bojala sam se. Mislila sam da nisam dovoljno kvalificirana za voditi jednu od najboljih momčadi u Hong Kongu. Nisam imala iskustva, ali cijeli klub, osoblje i gazda nastavili su pričati sa mnom, ohrabrivati me i podržavati.“

U prvoj su utakmici njeni dečki – uključujući Hrvata Miroslava Šarića, koji je tri godine stariji od trenerice – pobijedili 6-1, a u drugoj su savladali najvećeg konkurenta za naslov, South Chinu.Napredak je, priča ona, došao nakon pomne analize svih dotadašnjih utakmica i identificiranja grešaka koje su se ponavljale.

„Suparnici su se protiv nas duboko branili i bilo nam je teško zabiti. Morali smo popraviti kretanje kako bismo probili te kompaktne obrane“, kaže.

Autoritet znanja

I uspjelo je – mada su mnogi, naravno, smatrali kako je potpuna ludost dati posao glavnog trenera ženi, još toliko mladoj i neiskusnoj. Za očekivati su bili problemi s disciplinom i autoritetom; to se dogodilo Heleni Costi, kojoj je 2014. francuski drugoligaš Clermont Foot dao priliku, ali je dala otkaz nakon samo 49 dana, navodeći manjak respekta prema njoj i odlučivanje iza njenih leđa kao glavne razloge za to. Clermont je zatim zaposlio drugu ženu, Corinne Diacre, koja je uspjela nadići te probleme i još uvijek je ondje. Isto je pošlo za rukom i Chan Yuen-ting.

Jednom je Slaven Bilić – a prije njega sigurno i netko drugi – rekao: „Jedini autoritet koji trebaš je autoritet znanja“. Trener može biti veliki psiholog i motivator, može biti tlačitelj i tiranin ili prijatelj igračima, može im podilaziti ili ih tretirati kao nevaljalu djecu, ali sve je to uzalud ako ih ne uspije uvjeriti da ima znanje. Znanje koje će im pomoći da pobjeđuju i napreduju kao igrači.

Zaključite iz toga što hoćete, ali činjenica je da su u ženskom nogometu gotovo sve velike svjetske turnire u ovom tisućljeću osvojile ekipe s ženama na klupi, iako većinu njih treniraju muškarci.

U ovom je trenutku nemoguće reći hoće li Chan postati samo jednokratna priča ili će dalje napredovati u svojoj trenerskoj karijeri. Navodno je već dobila jednu ponudu iz Europe, ali nikud joj se još ne žuri. Sigurno je, međutim, to da će njena priča nadahnuti druge žene i pokazati im da se čak i u konzervativnom, mačističkom svijetu muškog profesionalnog nogometa može uspjeti – pod uvjetom da imaš znanje.

Chanin Eastern izgubio je ovog tjedna od Scolarijeva Guangzhoua čak 7-0 – poraz je bio očekivan jer ogromna je razlika u kvaliteti i budžetu između dvaju momčadi, a nije pomoglo ni to što je nakon pola sata igre ostala bez dvojice isključenih igrača.

Big Phil je po posljednjem sučevu zvižduku otišao utješiti 40 godina mlađu suparnicu i izgledao je pri tome tako očinski da ste u tom trenutku mogli zaboraviti tko je i kakav je. A ona, stišćući njegovu masivnu ruku i zagledana u njegove sijede brkove, nije izgledala nimalo impresionirano.