Što je savršenstvo u sportu i može li se izmjeriti? Na prvu bi to trebalo biti zaista nemoguće, ali ako pogledate Simone Biles, 22-godišnju američku gimnastičarku, onda bismo mogli reći kako smo došli na pedalj od pronalaska odgovora na to pitanje.
To što je Biles sredinom listopada na Svjetskom gimnastičkom prvenstvu u Stuttgartu osvojila svoju 25. medalju na svjetskim prvenstvima, od čega je 19 zlatnih, i tako postala najtrofejnija u povijesti tog natjecanja u konkurenciji obaju spolova, samo je dio priče. S ukupno 30 medalja osvojenih na svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama Biles je samo tri medalje udaljena od apsolutnog rekordera Vitalija Ščerbe, a s obzirom na njenu formu za očekivati je da će na Olimpijskim igrama u Tokiju idućeg ljeta i službenog ‘skinuti’ Bjelorusa s povijesnog trona.
Biles je također i prva crna gimnastičarka u povijesti koja je osvojila višeboj na Svjetskom prvenstvu (ženski rekord u višeboju drži i na općoj razini s četiri svjetske titule u disciplini u kojoj nije poražena još od 2013.), kao i prva američka gimnastičarka koja je osvojila medalju na svakom SP na kojem je nastupila. Panteon je dosegnula i preko četiri zlatne medalje na OI u Rio de Janeiru, čime su samo spomenuti Ščerba te Anton Heida, koji je još davne 1904. osvojio pet zlata na jednim Igrama, ostali ispred nje.
Međutim, sva ta nabrajanja tih silnih odličja i rekorda koje je osvojila i poskidala tek su uvod u njenu priču; dokaz onim sitničavcima željnim formalnosti da je ta omalena sportašica i na opipljiv način pomakla granice sporta koji je sam po sebi prepun granica.
Njen pokret toliko je težak čak i za parter da je potrebno srozati njegovu vrijednost kako bi se iz sigurnosnih razloga obeshrabrilo ostale da ga uopće pokušavaju
Gimnastika je, na najvišoj razini, sport detalja.
Ona iziskuje nevjerojatnu razinu ljudske sposobnosti, fizičke i mentalne, jer pri egzekuciji pokreta svaka desetinka sekunde predstavlja zasebni dio golemog nadljudskog napora u koordinaciji između uma i tijela i zbog toga je potrebno savršenstvo u svakom momentu. Samo trenutak, treptaj oka ne samo da može značiti razliku između zlata i diskvalifikacije, već i razliku između medalje i teških ozljeda, pa čak i onih po život opasnih. A kad uspješno dođete do doskoka, onda tek morate preživjeti i sudačko uvjerenje, u kojem i najsitniji detalj radi razliku pri ocjenjivanju. A igra apsolutno sve: od, naravno, tehničke izvedbe i samouvjerenosti koja, ako se i pri greškama dobro hini donosi dodatne bodove, pa do izgleda koji govori da naprosto loše vezana kosa ili dvije naušnice umjesto jedne u ženskoj kategoriji mogu biti fatalna pogreška u utrci za rezultatom.
Gladovanje u djetinjstvu
Simone Biles je već naviknuta na tu opsjednutost detaljima; toliko da, kada i napravi rijetku pogrešku, kao što je napravila kada je na ovom SP-u dvaput prestupila na parteru, svejedno uspije osvojiti zlato s prednošću nad prvom pratiteljicom većom od dva boda, što je rekord otkako je 2006. usvojen novi pravilnik. Njen život je utrka s marginama i detaljima, kao i svakom gimnastičaru.
Ali za nju je to nekoć značilo nešto sasvim drugačije.
Biles je rođena u gradu Columbusu, u saveznoj državi Ohio, u obitelji s četvero djece koja su morala odrastati bez oca. Njena majka Shannon je bila registrirana ovisnica, pa je razmjerno brzo socijalna služba pokucala na vrata. Bilo je to vrijeme koje će Simone opisati kao ono u kojem je znala biti ludo ljubomorna na jednu mačku u susjedstvu koja je svako jutro dobivala poprilične porcije hrane, dok su ona i njena braća i sestre gladovali. S vremenom su oduzeti majci koja se nije mogla brinuti za njih. Nakon što su proveli neko vrijeme kod udomiteljskih obitelji, nju i najmlađu sestru Adriju usvojili su djed i baka, dok su drugo dvoje završili kod tete.
Priča je tu krenula u pozitivnijem smjeru, a splet okolnosti je Simone usmjerio put gimnastike. Kao šestogodišnjakinja je trebala sa školom otići na jedan izlet u prirodu, ali su zbog lošeg vremena odlučili posjetiti sportsku dvoranu, u kojoj su krenuli vježbati različite stvari. Simone je pokazala za dijete zavidnu razinu koordinacije, kao i snažne afinitete prema gimnastičkim, akrobatskim potezima, pa su treneri odlučili kontaktirati njene skrbnike kako bi ih nagovorili da upišu dijete na gimnastiku u koju će naknadno ući i sestra Adrija. S vremenom je postalo jasno da posjeduje nadnaravni talent.
No, njegov razvoj u tako kompleksnom sportu nosi i ogromna odricanja. Biles je 2012. priključena reprezentaciji Sjedinjenih Američkih Država kao 15-godišnjakinja, što su zapravo i realne godine za takav iskorak u gimnastici. Kako je bila premlada za slanje na OI u London, pogotovo jer u gimnastici postoje natjecateljske kvote koje ne podrazumijevaju to da više od dvoje reprezentativaca jedne zemlje može napredovati do završnice bez obzira na rezultat, Simone je ostala kod kuće i prešla na kućno obrazovanje kako bi podignula period treninga na minimalno 32 sata tjedno.
Ne pokušavajte ovo kod kuće… Niti bilo gdje
Već je do OI u Riju 2016. bila rekorderka na Svjetskim prvenstvima a 10 osvojenih zlatnih medalja, a u Brazilu je porušila niz rekorda, uključujući i osvajanje ukupno pet medalja na jednim OI, što je u povijesti napravilo samo šest gimnastičarki. Zbog tog ogromnog postignuća na tom izdanju postala je i prva žena u povijesti koja je ponijela američki stijeg na zatvaranju Olimpijskih igara. Uslijedila je godina natjecateljske pauze tijekom koje je isključivo trenirala, ali i objavila autobiografiju te nadgledala snimanje filma o sebi Courage to Soar.
Vrhunac je, međutim tek dolazio.
Njena egzekucija gotovo nadmašuje zakone fizike, jer izmjereno je da na vrhuncu odskoka dosegne visinu od čak tri metra, a visoka je 142 centimetra. Zapravo, toliko je pomaknula granice gimnastičkih pokreta da je zaslužila da se čak tri njena signature pokreta nazovu po njoj i to u različitim disciplinama, od preskoka preko preče do partera. Njih je teško opisati riječima i djeluju nadrealno, i to ne samo nama laicima.
Prema službenom objašnjenju Tehničkog odbora Ženskog međunarodnog gimnastičkog saveza, njen double twisting double back, koji uključuje dva salta i dva okreta na gredi, toliko je težak čak i za parter da je potrebno srozati njegovu vrijednost kako bi se iz sigurnosnih razloga obeshrabrilo ostale natjecatelje da ga uopće pokušavaju. Odbor se pozvao na slučaj iznimno zahtjevnog i opasnog poteza Thomas Salto, koji je sovjetska gimnastičarka Elena Muhina pokušala uvježbati dva tjedna uoči Olimpijskih igara u Moskvi 1980.; međutim, kod doskoka je pala i slomila vrat, što ju je ostavilo paraliziranu od vrata nadolje, a taj je potez nakon toga proglašen ilegalnim.
Potez Biles još nije ilegalan, ali iza svega se zapravo krije nastojanje za održavanjem kompetitivnosti. U gimnastici imate priliku proturječiti sucima ako smatrate da su vam dodijelili nepravedno nisku ocjenu, ali za to postoji određena procedura i ona košta; ako ne dostavite pisanu žalbu u roku od samo četiri minute po objavi rezultata, ona se ne uvažava. Usto morate priložiti i uplatu od 300 dolara koja raste svakom novom žalbom na natjecanju, a koja vam se vraća ukoliko suci prihvate argumentaciju, što je rijetko. Biles ni to smanjenje konačne ocjene u strahu od pomicanja granice prema nadnaravnom nije omelo u metenju konkurencije, a njena ‘žalba’ je objavljena na Twitteru i samo je glasila “kakvo sranje”, uz popratni smijeh.
Vrhunac u Tokiju
U pitanju je naprosto sportašica koja je gimnastiku dovela do razine savršene egzekucije i koja je jednako odlučna na parteru ili na gredi, odnosno preči, kao što je i u životu. Nakon što je 2018. otkriveno kako je i ona bila žrtva seksualnog zlostavljanja Larryja Nassara, bolesnog fizioterapeuta američke reprezentacije, obrušila se na vodstvo gimnastičkog saveza optuživši ga da nije zaštitilo nju i mnoge njene kolegice koje su ispale žrtve poremećene osobe. Mnoge njene kolegice su i nakon presude, koja je Nassara efektivno poslala doživotno u zatvor, iz razumljivih razloga izbjegavale komentirati slučaj, ali ona je otvoreno istupila i prozvala odgovorne.
“Mi imamo svoje ciljeve i napravili smo sve što od nas traže, čak i kada nismo to željele”, rekla je na pragu suza tijekom ovogodišnjeg prvenstva SAD-a. “Vi ste imali samo jedan posao, doslovno jedan prokleti posao i niste nas mogli zaštititi.”
Na kraju dana im jedino preostaje vjera u sebe, a Simone istu demonstrira kada god obuče svoj kostim. Njena dominacija nije viđena još od pada Sovjetskog Saveza, što su priznala gotovo sva utjecajnija imena iz povijesti svjetske gimnastike, poput Rumunjke Nadije Comăneci, Bjeloruskinje Olge Korbut ili Mary Lou Retton, od koje je Biles pokupila dio domaćih rekorda. Zahtjevnost gimnastike i rani ulazak u profesionalni svijet, zbog kojeg Simone nije upisala ni prestižno sveučilište UCLA, znače da njihova karijera ne traje preko sredine 20-ih.
Mnogi se zato nadaju da će na Olimpijskim igrama u Tokiju porušiti preostale rekorde i potvrditi status najbolje gimnastičarke svih vremena, one koja je pomaknula granice sporta u kojem se natječe.
