Točno 83 sekunde. Toliko je trajalo Liverpoolovo slavlje naslova prvaka.
Bio je Liverpool, doduše, na vrhu ljestvice tehnički čak 21 minutu, od trenutka kad je Sadio Mané zabio svoj prvi gol pa sve do 38. minute kad je Aymeric Laporte poklopio korner Riyada Mahreza. Međutim, veći dio tog vremena se svelo na čekanje neizbježnog. Te 83 sekunde su bile simbol nade, najava nekog čuda o kojem nitko nije želio govoriti naglas, mogućnost da će se Manchester City slomiti pod pritiskom. Ali čim je Sergio Agüero odmah u idućem napadu poništio vodstvo Brighton & Hove Albiona, ta nada se ugasila. Liverpool je još uvijek tehnički bio na vrhu, ali svi su znali kako je samo pitanje vremena kad će City završiti posao i trebalo je pričekati neizbježno.
City je naprosto nemilosrdan, toliko da i te ekstremno stresne situacije — a gubiti u zadnjem kolu, dok izravni rival za titulu vodi, prilično je stresno, bez obzira koliko utakmica imate u nogama — rješava potpuno rutinski.
“Pep Guardiola je stalno pod stresom. Koliko god igrači bili pod pritiskom, mislim da je on sam pod dvostruko većim stresom zato što on nije samo zainteresiran za pobjede, on traži savršenstvo”, objasnio je Kevin De Bruyne u svojem tekstu za The Players’ Tribune. “Većinu vremena nogomet se vrti oko negativnosti i straha. Međutim, s Pepom je sve ekstremno pozitivno. On postavlja ciljeve tako visoko da ih je gotovo nemoguće ostvariti i ono što ljudi izvana ne vide je pritisak koji stavlja na sebe da ostvari savršenstvo.“ Najočitiji rezultat ovoga o čemu priča De Bruyne je gol Brightonu nakon 83 sekunde.
Razmislite o dominaciji kad je od 76 odigranih prvenstvenih utakmica u dvije godine City dobio 64. Od 20 domaćih kup utakmica, City ih je dobio 19
Jedna od glavnih karakteristika Guardiolina stila treniranja su sastanci. Što timski, što individualni, što sastanci između igrača iste linije. Ukratko, Pep održava mnogo sastanaka na kojima se analiziraju elementi iz utakmica. U zadnja tri mjeseca ti su sastanci postajali sve kraći i imali su samo jednu poruku — tražite savršenstvo jer ne možete očekivati da će Liverpool izgubiti, ne možete očekivati da će vam netko napraviti uslugu i pokloniti naslov.
Isto tako, nakon poraza od Newcastlea u siječnju, Guardiola je otišao Ferranu Sorianu i zatražio da sve medijske i promotivne zadatke delegira drugim ljudima unutar organizacije. Nije više imao vremena ni za kakve distrakcije jer je znao da će idući poraz značiti gubitak titule. Ali u isto vrijeme je vjerovao svojim igračima i večer nakon poraza je otišao u kazalište kako bi pokazao da je sve u redu i da vjeruje kako će ostvariti postavljene ciljeve jer vjeruje onome što rade.
Nije baš sve u novcu — pitajte United
Nakon 13 uzastopnih pobjeda ta vjera se manifestirala u zadnjem kolu.
Liverpool je vodio protiv Wolverhamptona i to su znali svi na stadionu, a City je gubio. Međutim, u momčad se s primljenim golom nije uvukla negativnost niti strah od poraza i gubitka titule. Igrači nisu paničarili, nisu gubili kontrolu, nije bilo šoka od kojeg se trebalo oporaviti. Reagirali su ekstremno pozitivno i već u idućem napadu su zabili gol. Potpuno rutinski. Jednostavno su znali da će rezultat doći kao posljedica ako ostvare savršenstvo kojem trener teži. Uostalom, ponekad je pritisak tog savršenstva koji dolazi iznutra puno veći nego pritisak javnosti ili aktivnog rezultata, do te mjere da igrači otupe na stres kad se nađu u zaostatku.
Međutim, poanta nije u preokretu protiv Brightona, pa čak niti u osvajanju naslova. Pravi rezultat pristupa o kojem De Bruyne piše jest činjenica da je u dvije sezone Manchester City osvojio 198 bodova.
Stanite samo malo i razmislite o podatku da je od 228 mogućih Pep Guardiola, u ekstremno kompetitivnoj Premier ligi, u dvije godine osvojio 198 bodova. Prošle sezone 100 i ove 98, dvije rekordne sezone. Razmislite o dominaciji kad je od 76 odigranih prvenstvenih utakmica u tom razdoblju City dobio 64. Od 20 domaćih kup utakmica, City ih je dobio 19.
Nije savršenstvo, ali je bliže tome nego što je itko ikad prije došao.
Naravno, novac je bio faktor u ovim nevjerojatnim rezultatima, ali ljudi lako zaborave da postoji opasnost kod svake kupovine. Uvijek se nađe netko kratkovidan tko ne može propustiti naglasiti činjenicu da City puno troši na pojačanja i to vidjeti kao sjenu nad Guardiolinim genijem, kao da nitko nikad prije nije trošio ili kao da je novac sam po sebi — pitajte samo Manchester United — garancija 198 bodova u dvije sezone.
Kad je City doveo Riyada Mahreza, to je nužno značilo da će Raheem Sterling, Bernardo Silva ili Leroy Sané izgubiti svoje mjesto. To obično znači probleme s egom, sukobe u svlačionici i potrese u hijerarhiji momčadi. Međutim, koncentracija na ostvarivanje visoko postavljenih ciljeva i traženje savršenstva od svakog pojedinog igrača su te probleme spriječili. Sterling se naprosto nije imao kada fokusirati na borbu sa suigračem i ući u sukob ega; morao se prvo boriti sam sa sobom i uhvatiti onaj standard koji od njega traži trener.
Možda nije pošteno, ali nije ni slučajno
“Na kraju, ovaj projekt u Cityju je više od pobjeđivanja”, objašnjava svoj kut De Bruyne. “Radi se o određenom načinu igranja, filozofiji koju svi pratimo. Zato ustajemo svako jutro, zato smo opsjednuti s toliko detalja u našem radu i zato guramo sami sebe do limita.“
Puno trenera može kupiti igrača i dobiti kvalitetu kojim će osvojiti prvenstvo, ali rijetki su oni koji imaju takvu karizmu da mogu prenijeti tu svoju posvećenost na igrače i nadahnuti ih da guraju sami sebe do limita. Guardiola to radi i zato je ovih 198 bodova nije kupljeno nego je toliko blizu savršenstva.
U tom kontekstu, mora vam biti žao Jürgena Kloppa.
Čovjek je osvojio je 97 bodova, odradio je sve što i Guardiola, a jedini poraz u cijelom prvenstvu je bio baš protiv Manchester Cityja i to za 11 milimetara lopte koju je John Stones očistio s gol linije. I za taj golemi posao koji je odradio neće biti nagrađen trofejom. Nije bilo katarze i onog jednog tragičnog događaja koji će se pamtiti, Liverpool i Klopp nisu napravili ama baš ništa pogrešno, nigdje nisu kiksali i ništa nisu poklonili, kao što je to onomad napravio Steven Gerrard kad se okliznuo. Odradili su ljudi savršenu sezonu, samo su naletjeli na za nijansu savršenije od sebe.
I nekad stvarno sve stane u 11 milimetara i 83 sekunde.
Nije to baš pošteno jer Klopp i Liverpool su zaslužili više od utješne nagrade. Kvragu, s ovim brojem bodova bi u 117 od 120 sezona bili prvaci. Ali isto tako, ni tih 11 milimetara i 83 sekunde, koliko god bili sićušni, nisu slučajni.
Pepovih 198 bodova u dvije sezone je toliko golem uspjeh da ne može biti slučajan.
