Izmišljeni igrač. Pojam je to kojim se moj prijatelj Jadran služi kada želi naglasiti naglo pojavljivanje nekog dotad marginalnog NBA igrača na velikoj sceni. Drugim riječima, taj autsajder nije postojao, a onda ga je netko kao u nekakvom stripu izmislio, dao mu formu i učinio relevantnim faktorom.
Izmišljeni igrač sa sobom nosi tri pitanja: tko je ovaj tip, odakle se stvorio i zašto je ovako dobar. Zbog ovog zadnjeg u nama se pojavljuje klica sumnje je li izmišljeni igrač zaista stvaran ili fiktivan lik jer, realno, tip koji je do jučer na koledžu vozio Uber da bi platio školarinu ne bi trebao biti ovako dobar. Karte koje je imao u rukama nisu ni blizu garantirale pobjedu i uspjeh. Ta kombinacija naizgled nemogućeg, ali u zbilji ostvarenog, krije svu ljepotu izmišljenog igrača. Kao da tip koji se u djetinjstvu bojao vode postane kapetan prekooceanskog broda.
Kada je Elisabeth Robinson upitala ravnatelja srednje škole u New Castleu smije li snimati utakmice svoga sina za potrebe regrutacijskog koledž procesa on joj je sasvim iskreno odgovorio: “Ne misliš valjda da će on igrati košarku na koledžu?”. New Castle je mjestašce od 979 stanovnika i svi su znali niskog, tanašnog Duncana koji je košarku igrao s dioptrijskim naočalama. Vidjeli su ga i da trenira ispred kuće s trakicom zalijepljenom na donjoj polovici stakala tih istih naočala. Bila je to Elisabethina metoda da sina nauči kako driblati s podignutom glavom.
Brzo premotavanje unaprijed i evo nas desetak godina kasnije u 2020., u kojoj je Duncan Robinson uz Bama Adebaya i Jimmyja Butlera najbolji igrač u Miami Heatu. Driblati nije naučio. Nije ni morao jer su njegova trica i kretanje bez lopte ubojitiji od bilo kakvog driblinga. Robinson je vjerojatno najbolji tricaški specijalist današnjice i savršeno utjelovljenje izmišljenog igrača inspirirajuće pozadinske priče.
Uskoro su svi shvatili da je od imena i prezimena ipak moćniji njegov šut. Nitko nikad nije od ukupnog broja šutova uzimao toliko trica. Realizira ih s fantastičnih 45 posto
“Htio sam iskoristiti košarku da upišem koledž koji inače ne bi mogao”, objašnjava Robinson čemu je zapravo služila košarka u srednjoj školi. Naravno da nijedan ozbiljni košarkaški sveučilišni program nije bio zainteresiran za njega, pa se morao zadovoljiti odlaskom na sveučilište Williams u Zapadnom Massachusettsu, i to bez da je ostvario željeno pravo na stipendiju.
Williams je imao oformljenu košarkašku ekipu koja se natjecala u trećoj NCAA diviziji, ali nije imali tradiciju. Sveučilište nikad u povijesti nije izbacilo NBA igrača. Kako i bi kada se natječe u trećoj ligi koja draft skaute uopće ne zanima? Ne treba nam bolji dokaz za to od podatka da je zadnji NBA igrač koji je nastupao u Division-III rangu bio Devean George, koji je u Lakerse došao 1999. Dakle, šanse da iz treće divizije NCAA košarke odeš u profiće mjere se vjerojatno u promilima.
Iskapanje dragulja
Robinson je ipak napravio pravu stvar priključivši se ekipi koju je kao freshman 2014. vodio do finalne utakmice u rangu Division-III, koju je izgubila s dva razlike. U međuvremenu je dobio na visini koja je sad već bila košarkaška, a na terenu je mekana ruka s perimetra postala zaštitni znak i, kasnije će se pokazati, ulaznica za NBA. Robinsonov trener na Williamsu bio je prijatelj Johna Beileina, tadašnjeg trenera velikog sveučilišnog programa Michigan Wolverinesa. Beilein je bio oduševljen onim što je vidio pa je Robinson transferiran u Michigan, u prvu NCAA diviziju. Od tog momenta Robinson je na košarku prestao gledati kao na pomoćno sredstvo za doći do cilja.
Košarka je postala njegov cilj.
Na Michiganu je u startu imao problema sa samopouzdanjem jer se prvi put u karijeri susreo s ozbiljnim igračima na treninzima i utakmicama. U ekipi su ga dočekali današnji NBA igrači Caris LeVert, Derrick Walton Jr., D.J. Wilson i Moritz Wagner, sve redom kvalitetni prospecti. Ali navijači su ga voljeli. Navijačka sekcija Wolverinesa na svaku njegovu tricu je proizvodila zaglušujuću buku u dvorani jer bila je poznata njegova autsajderska priča i povijest u D-III rangu. Malo-pomalo, Robinson je postao respektabilni tricaš s prosjecima od 45, 42 i 38 posto u tri sezone na Michiganu. Uspio se popeti i na treće mjesto najboljeg tricaša u Michiganovoj povijesti, igrao je i NCAA finale 2017.
No, sve to mu nije pomoglo da zainteresira NBA skaute. Za njih je Duncan bio samo još jedan u nizu bijelih šutera upitnih fizikalija koji znaju samo to — šutirati. Draft 2018. protekao je bez da je njegovo ime spomenuto među 60 odabranih igrača i jedino što mu je preostalo bilo je odrađivati treninge za različite ekipe i pokušati se ugurati na nečiji roster za Ljetnu ligu te godine. I tu na scenu stupa Miami, apsolutni prvak NBA lige u posljednjih nekoliko godina po količini ‘izmišljenih’ igrača.
Na jednom Heatovu workoutu održanom u Los Angelesu među grupom igrača našao se i Robinson, a na tribinama Heatov potpredsjednik za igračka pitanja, prekaljeni Chet Kammerer. Kammerer je bio toliko impresioniran Robinsonom da je iskoristio prometnu gužvu u Los Angelesu kako bi nazvao Erika Spoelstru i rekao mu za novi dragulj koji je čekao biti iskopan.
“Chet me nazvao i rekao: ‘Doista sam zainteresiran za ovog Duncana Robinsona. Možeš li ga istražiti? Trebali bismo ga pozvati na Ljetnu ligu. Upravo sam od njega vidio jedan od najboljih šuterskih treninga u životu’”, prisjeća se Spo Kammererovih riječi i nastavlja. “Skoro mi je ispao mobitel iz ruke. Jer ako nešto tako kaže Chet Kammerer, onda moraš obratiti pozornost. Upitao sam ga: ‘Chete, jesi li siguran u to što govoriš, jer u 50 godina si vidio neke od najboljih šutera u povijesti, a ja nikada nisam dobio ovakav poziv od tebe?’. Rekao mi je: ‘Da. Nisam siguran je li dovoljno dobar i može li se razvijati, ali što se šuta tiče, tu je jedinstven, s vrhunskom radnom etikom. A i visok je 201 cm.’”
Zgrabio svoju šansu
Za Robinsona je to bio samo još jedan regularni workout, ali kaže da se sjeća tog treninga samo po tome što je zabio 25 ili 30 trica u nizu. Nakon toga je promašio jednu, a onda opet zabio 20 u nizu: “Chet me i dan-danas podsjeća da na tom treningu nisam promašio dva šuta zaredom”, govori Robinson.
Miami ga je potpisao za Ljetnu ligu na kojoj se u sedam utakmica predstavio s 12 poena u prosjeku i šutom za tri od 55 posto na 5,4 pokušaja. U organizaciji su osjetili da su na tragu nečeg velikog, ali mu zbog prekrcanog rostera i salary capa nisu mogli ponuditi ništa drugo nego two-way ugovor i kaljenje u G ligi. Većinu sezone 2018./19. Robinson je proveo u Heatovoj podružnici Sioux Falls Skyforce, odigrao je za nju 33 utakmice u kojima je prosječno zabijao 21 poen, uz 48 posto šuta za tri.
Sioux Falls su gradić u Južnoj Dakoti koji je od Miamija udaljen 2900 km, što je najveća udaljenost između NBA matice i G League filijale u NBA ligi. Iduća najveća udaljenost ona između Atlanta Hawksa i Erie Bay Hawksa koja iznosi 1200 km. Franšize usto često imaju podcjenjivački odnos prema igračima iz G lige. Oni sami bukiraju svoje letove, sami brinu o svojoj opremi, pa čak im i ormarić nije u istom dijelu svlačionice kao ostalim igračima. Robinson je uvijek morao biti spreman na Miamijev poziv. Kada bi došao, često je značio duge letove, presjedanja, umor, igranje utakmice za Skyforce i odmah nakon toga let za Miami ili neki drugi grad u kojem je Heat igrao. Naravno, nikakva minutaža mu nije bila garantirana. Te sezone je odigrao 15 utakmica za Miami, prosječno 10 minuta.
Taj period bio je test njegove radne etike, koji ga je očvrsnuo i dao mu samopouzdanje. S njim je dokazao da može biti punopravni član i nositelj Heat Culturea.
Franšize usto često imaju podcjenjivački odnos prema igračima iz G lige. Oni sami bukiraju svoje letove, sami brinu o svojoj opremi, pa čak im i ormarić nije u istom dijelu svlačionice kao ostalim igračima. Robinson je uvijek morao biti spreman na Miamijev poziv. Kada bi došao, često je značio duge letove, presjedanja, umor, igranje utakmice za Skyforce i odmah nakon toga let za Miami ili neki drugi grad u kojem je Heat igrao. Naravno, nikakva minutaža mu nije bila garantirana. Te sezone je odigrao 15 utakmica za Miami, prosječno 10 minuta.
Robinson je bespogovorno odradio sve obveze, a onda ove sezone zgrabio svoju šansu.
Kada se Heatu nakon par utakmica na početku sezone ozlijedio Justise Winslow, upao je u startnu petorku koja je otada nezamisliva bez njega. Tko je Duncan Robinson, pitali su se po ligi, a gledatelji su čak uhvatili člana trenerskog osoblja Cleveland Cavaliersa kako gugla Robinsona dok im on upravo isporučuje devetu tricu te večeri. I to, ironije radi, momčadi koju je tada trenirao upravo John Beilein. Dotad je ime i prezime Duncan Robinson služilo samo kao moneta za potkusurivanje; ljudi su se na račun toga zajebavali kako bi bilo super da postoje igrači koji se zovu i James Wade ili Payton Kemp. Međutim, uskoro su svi shvatili da je od imena i prezimena ipak moćniji njegov šut.
“Ako nema tvoj respekt, zaslužit će ga”
Spoelstra ga je prozvao najboljim šuterom na planetu, a brojke to mogu itekako potvrditi. Robinson uzima 8,4 trice po utakmici a čak 88 posto svih njegovih šuteva ove sezone su trice. Nitko nikad u povijesti nije od ukupnog broja šutova uzimao toliko trica. Realizira ih s fantastičnih 45 posto. Jedini je igrač u povijesti s brojkama 60-40-90: 61 posto šut za dva, 45 posto za tri i 90 posto realizacije slobodnih bacanja. Robinson je ove sezone imao tri utakmice s devet ili više pogođenih trica, priključivši se tako ekskluzivnom društvu Stepha Curryja, Klaya Thompsona, Jamesa Hardena i Buddyja Hielda kao jedinim igračima kojima je to ikad pošlo za rukom.
Nadalje, Robinsonu je trebalo samo 77 utakmica da dođe do 235 pogođenih trica. Nikad nijedan igrač s manje utakmica nije došao do te brojke. Robinson je sama šuterska/scorerska krema kada se radi o poenima iz spot-upa, branjenim i nebranjenim catch & shoot varijantama, poenima i postotcima iz tranzicije, cutova i handoffa. On je igrač s debelo najboljim net ratingom od svih Heatovih igrača. Kad je na parketu, Miami ima najbolji napad u ligi, a kad je na klupi, napad je tek 24. u ligi.
Robinson i Heat su savršen spoj. Spoelstra ima hrpu iskustva kako koristiti ovakvog igrača jer su kroz njegove ruke prošli Ray Allen, Mike Miller, Wayne Ellington i drugi. Robinson je igrač visokog IQ-a koji odlično prepoznaje situacije na parketu, čita obrane i non-stop se kreće bez lopte kako bi se otvorio, a onda izrazito fluidnom mehanikom i brzim izbačajem kažnjava obranu. Razvio je sjajnu suradnju s Adebayom u handoff akciji i tranziciji, a od trenera ima potpunu slobodu da šutira trice odakle želi i kako želi. Spoelstra je ljut na njega kad odgodi šut i s njim se dosta radilo na podizanju agresivnosti jer je bio sramežljiv s potrošnjom lopte. Onda su mu pokazali video s primjerima kako njegova pretjerana nesebičnost šteti momčadi i od tada se Duncan ne osvrće kada dobije loptu u dobroj poziciji.
“Igra košarku na pravi način”, reći će Butler za Robinsona. “Samopouzdan je i to će ti pokazati. Ako nema tvoj respekt, zaslužit će ga.”
Robinson nije jedini ‘izmišljeni’ igrač iz ove sezone. Svakako u toj kategoriji treba spomenuti Christiana Wooda i Kendricka Nunna koji nam opet dokazuju da je prava šansa često jedina razlika između igrača koji je uspio ili nije. Priča Duncana Robinsona inspirira i motivira ne samo one koji žele uspjeti kao košarkaši, nego sve koji općenito žele ostvariti svoje ciljeve, a karte u startu nisu podijeljene u njihovu korist.
