Pojedina ekipa može biti puno kvalitetnija na papiru, može biti puno kvalitetnija i na terenu, može imati boljeg trenera koji je sa svojim stručnim stožerom odradio detaljnu pripremu, ali ako se karte nekako čudno pomiješaju lako se može ispostaviti kako su svi, štono se kaže, džaba krečili. Valjda je baš zbog toga nogomet ponešto proklet ili, ako hoćete, prokleto dobar i valjda ga baš zato voli ili barem gleda veliki broj ljudi.

Jedan od elemenata koji svakako pridonose toj neizvjesnosti i nepredvidljivosti jest brzi ili, ajmo reći, superbrzi gol.

Kada isključimo mangupske lobove, na scenu stupa suludi i neočekivani splet okolnosti ili nevjerojatne pogreške koje kumuju brzim pogocima

Pa tko od nas ili od ovih dolje na terenu očekuje zgoditak u petoj ili 15. sekundi? Obično ekstazu ili kakvo razočaranje očekujemo ipak nešto kasnije. Ako uopće išta dočekamo. Uostalom, kada lopta krene s centra nije baš lagano postići takav zgoditak — ekipe su u svojim formacijama začahurene na svojoj polovici i igra se takoreći tek treba razviti. I što brže padne taj pogodak, taj šok je veći. Pa, tko očekuje kako će utakmicu ‘započeti’ vodeći ili gubeći 1-0? Ili, primjerice, što da jedan José Mourinho učini kad mu bunker propadne u 11. sekundi?

No, dobro, ako je baš tako sladak, jedinstven, pa i težak za zabiti, kako onda padaju takvi pogoci?

Možda bi trebalo pitati Nawafa Al Abeda, čovjeka koji je zabio za dvije sekunde. Naravno, ne treba biti osobito oštrouman kako bi se shvatilo da je Al Abed uhvatio golmana na spavanju te fino ‘odrezao’ lob s centra. Doduše, brzo je pao u bed jer se ispostavilo kako ta utakmica baš i nije regularna — radilo se o kup natjecanju u Saudijskoj Arabiji, a neki od igrača su bili stariji od dopuštene 23 godine.

Jasno, svi oni najbrži golovi na svijetu postignuti su na takav način, ali uglavnom se radilo o neslužbenim utakmicama ili o poluamaterskim i amaterskim ligama, pa bismo mogli reći kako je njihova vrijednost ipak nešto manja. Kad ste na elitnoj razini vidjeli takav pogodak? Kad ste makar vidjeli takav pokušaj? Ok, netko je pokušao, ali rekao bih da postoji nekoliko razloga zašto su oni prava rijetkost među profićima — na nižoj razini su ionako mentalno upitni vratari još luđi.

Volimo ih zvati cirkusantima i oni nerijetko vabe suparnika visokim izlascima, imaju koji promil alkohola u krvi ili su naprosto loši i neoprezni; niželigaški igrači su nekako manje sputani i slobodniji su upustiti se u takvu eskapadu; to je naprosto trik za jednokratnu upotrebu i na profesionalnoj razini će se već nekako otkriti koji hahar vreba takvu priliku; na nižim razinama tereni su obično pitajboga kakvih dimenzija, tj. kraći su, pa je katkad lakše ovako efektno pospremiti gajbu u rašlje nego lobati vratara kad dođeš na Camp Nou. Pa, opet, ne bi li taj elitni nogomet bio ljepši kad bi bilo više ovakvih fakina?

Na toj nekakvoj profesionalnoj razini rekord drži Damian Mori čiji je udarac u gol sletio za 3,69 sekundi, iako bi se dalo raspravljati koliko je australska liga prije 24 godine odisala ozbiljnošću i kvalitetom.

A kada isključimo te mangupske lobove, tada na scenu stupa onaj suludi i neočekivani splet okolnosti ili nevjerojatne pogreške koje kumuju tim brzim pogocima.

Uzmite za primjer jadni Gibraltar. Ljudi su na utakmicu s Belgijom došli samo s jednom namjerom — grčevito se braniti pa da već nekako izađu dostojni s terena. A onda im se dogodi ovo.

Nekako je sasvim izvjesno da je ovog lijevog veznog oborila trema jer ako ovako drhti prilikom svake predaje, a onda, bogami, nije ni za Gibraltar. Ovaj ga je desni vezni pak mogao iščupati te napraviti prekršaj, ali radije je bio mekan, dok je stoper, vjerojatno kapetan jer je najstariji, spor k’o duh. Jedan krivi pas izazvao je lančanu reakciju i Gibraltar je za cijelih osam sekundi bio na koljenima. Primio je samo pola tuceta te večeri, a ovo se uzima kao najbrži pogodak u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

S obzirom na nekakvu važnost, možda najbrži gol na svijetu zabio je Lukas Podolski. Doduše, da nije bila prijateljska upitno je bi li ekvadorski stoper ušao u ovaj k’o fol lažnjak. Nije baš bio predmetom nekog koordiniranog presinga i više se činilo kako se Poldi želi otpočetka nametnuti fajterskim pristupom. U svakom slučaju, završilo je 4-2 za Njemačku protiv Ekvadora.

Kada momčadi izvedu loptu s centra, u velikoj većini slučajeva nema nekih uigranih akcija ili makar pokušaja da se stvori nekakva iznenadna opasnost. Najčešće se posjed barem neko vrijeme drži ili se brzo pošalje duga lopta u zonu u kojoj se nalazi više igrača, pa što bude. Jasno, katkad se i iz toga nešto izrodi kao ova sjajna gajba legendarnog Tima Cahilla ili kao što se dogodilo prošli tjedan u Gijónu, kad je Uroš Đurđević doveo domaći Sporting u vodstvo. Kakva ekstaza nakon samo 10 sekundi… I Cahill i Đurđević zabili su prve pogotke u pobjedama svoje ekipe, a potonji je inače autor najbržeg pogotka i u srpskoj ligi. Pravi srećković, mogli bismo reći.

Da, i stvarno jest, ali treba reći kako postoje i oni koji se ne oslanjaju na ovakav ‘ping-pong’. Ono što je Joseba Llorente zabio Espanyolu svakako bi trebao biti u samom vrhu imaginarne liste najboljih brzih golova. Zapravo, teško da mu ima premca jer je ovo uigrana akcija, negdje već viđena ili plod mašte jednog od ove dvojice, trenera ili možda nekog trećeg. Llorente je fantastično primio loptu i samo je ‘piknuo’ preko vratara, a asistent je ‘šmekao’ da će odigrati veznog te potom poslao sjajno odmjerenu dugu loptu. Ravno 7,22 sekunde i najbrži gol svih vremena u La Ligi. Valladolid je, inače, dobio 2-1.

A kao plod smicalice dolazi i najbrži gol Bundeslige. Doduše, Karim Bellarabi dijeli tu čast sa sretnim i spretnim Kevinom Vollandom.

Kao što vidimo, Borussia Dormund protiv Bayer Leverkusena stoji u formaciji 4-3-1-2. Čim je lopta izvedena s centra, igrač koji ju je primio iznenada kreće prema naprijed te u nebranjeni prostor odigrava lijevo krilo Heung-Min Sona. Na njega izlazi desni bek jer desni vezni kasni, a dotle se visoko priključio Bayerov lijevi bek, čini mi se, visoki Marcell Jansen. Također, Bellarabi je s desnog krila dotad već otišao u križanje sa špicom, tj. sa Stefanom Kießlingom. Akcija je vjerojatno bila zamišljena da Jansen dođe u bolju poziciju za centaršut, ali eto vraga — Son je kroz noge nekako izmigoljio loptu do njega, Jansen je desnom proturio do Bellarabija, a ovaj snalažljivo prodao tunel te nemilosrdno zakucao. Primjećujete, svi su Borussijini igrači zakasnili za djelić sekunde i za njih su devet gubili 1-0; Apotekari su pobijedili 2-0.

A kakav je tek ovo antiklimaks — Svjetsko prvenstvo 2002. Domaća Južna Koreja, zaluđena nogometom, igra za broncu. Dobro da je grupu uopće prošla. I onda se kapetanu Hong Myung-bou neobjašnjivo pomuti razum; uvijek postojani Hakan Şükür zabio je za 10,8 sekundi. Možda ga državni vrh želi izbrisati iz nacionalnog sjećanja, ali potrajat će još prije nego li netko zabije brži gol na svjetskim prvenstvima. Uostalom, Turska je slavila s 3-2. Istim rezultatom je Bayern München svladao Real Madrid kad je Roy Makaay iskoristio onu ‘predasistenciju’ Roberta Carlosa te zabio najbrži gol u Ligi prvaka. Bavarci su poveli nakon 10,1 sekunde.

I šlag sam odlučio ostaviti za kraj. Postoji i nekoliko bržih golova u Premier ligi, ali nije niti 13 sekundi baš nešto sporo. Još kada u jednadžbu ubacimo da je Asmir Begović zabio pogodak s 92 metra… Zlobnici bi rekli kako samo Stoke City može zabiti takav krumpir. Jasno, Artura Boruca su zajebali vjetar i skliska otočka trava iliti kriva procjena. Pa, ipak, nogometni bogovi toga su se dana barem malo smilovali Southamptonu. Pa, nije taj brzi gol baš toliko proklet. Završilo je, za Stoke, samo 1-1…