Prvo je postao šef skautske službe, odnosno video koordinator, zatim advance scout, a onda ga je Pat Riley uzeo pod svoje skute dodijelivši mu ulogu prvog pomoćnika. Spoelstra nije ni zasjeo prvi put na klupu pored legendarnog Rileyja, a odmah se našao u problemu. Poprilično banalnom. Naime, za prvu utakmicu Spo nije imao odijelo, pa mu je šef Riley dao svoja tri dok se ne snađe. Nositi Rileyjeva šminkerska odijela — kakva čast!

Osim toga da ne mari za modom i njegovanim stilom, još je jedan dobar razlog zašto je Spoelstra uhvaćen nespreman. Advance skauti ne nose odijela. Biti advance scout u teoriji je sjajan posao. Eto, za početak ne moraš poštivati nikakav dress code. Zatim, u opisu ti je posla da putuješ SAD-om i gledaš NBA utakmice. Uglavnom sjediš u prvim redovima i imaš sjajan pregled terena. Nisi trener, ni pomoćni trener, pa nisi ni na udaru kritika. U praksi? U praksi je advance skaut vjerojatno najteži posao koji možeš obavljati u sklopu organizacije. Za njega su predodređeni samo oni najgladniji košarke i uspjeha.

Skauti u NBA ligi dijele se u dvije glavne grupacije: skauti za igrače (personnel scouts) i advance skauti (do kraja teksta ću koristiti ovaj izraz jer smatram da ga nije moguće precizno prevesti na hrvatski). Skauti za igrače usko surađuju s GM-om i uglavnom ih je više unutar organizacije jer se dijele na koledž skaute, internacionalne skaute koji evaluiraju igrače izvan SAD-a, a postoje i pro-personnel skauti koji ocjenjuju NBA i G-League igrače. Zadatak svih njih je procjenjivati igre, vještine, prednosti i mane pojedinih igrača.

Misija: upoznati neprijatelja

Advance skauti moraju upoznati neprijatelja. Njihov je posao špijunski i sastoji se od gledanja utakmica u gostujućim dvoranama i skautiranja supanika. Nikad ne gledaju samo jednog ili par igrača nego uvijek utakmicu u cjelini, posebno njen taktički dio. Ovi špijuni NBA lige moraju znati sve o suparničkom napadu i obrani, njihovim napadačkim setovima i akcijama te kako ih zovu, isto i za defenzivu. Advance skaut skenira i detalje koji nadilaze sve ono što mi ne možemo vidjeti u prijenosu ili što nam se ne čini bitnim kada vidimo: izvođenje lopte sa strane, izvođenje lopte iz auta ispod koša, akcije na kraju utakmice, pa sve do dešifriranja trenerskih gestikulacija rukama i verbalnih opaski koje uglavnom znače pozivanje neke akcije.

Kad Popovich zove Shake, radi pokret rukom kao da masturbira

Znati koja je to akcija i kako se zove za glavnog trenera već sutradan može značiti razliku između pobjede i poraza. Zato su advance skauti krucijalni izvor informacija za glavnog trenera koji uvijek traži i najsitniji detalj koji bi mogao iskoristiti protiv suparnika i drugog trenera kao svoju prednost.

“To je informacija”, kaže Nate McMillan, trener Indiana Pacersa. “Informacija ti pomaže. Ja mislim da je priprema najvažnija stvar u ovom poslu kojim se bavimo. Imati informaciju o tendencijama suparnika i biti spreman to iskoristiti prije utakmice ili za vrijeme utakmice je vrlo važno. Često se događa da posjed ‘vamo, posjed tamo znači razliku u dvoboju.”

I dok personnel skauti najuže surađuju s GM-ovima, advance skauti su oči glavnih trenera u suparničkim dvoranama. Skautiranje jedne te iste akcije ovih dviju grupa je potpuno različito. Skauti za igrače će vidjeti alley-oop zakucavanje igrača A i u svoj će notes zabilježiti kako je igrač A vrhunski atleta. Advance skaut će u svoj notes zapisati bilješku razumljivu samo trenerskom miljeu: “Trener je pozvao akciju loop down, koja počinje na pinch postu. Na weaksideu idu dva down screena za igrača B koji dolazi na pinch post, postavlja rip screen za igrača A koji postiže dva poena. Obrana je uhvaćena na spavanju jer nije spremna za motion strong i chin akciju.”

S advance skautingom prvi su počeli Lakersi početkom 1970-ih, a ocem svih advance skauta smatra se Bill Bertka koji je u to vrijeme bio pomoćni trener Billu Sharmanu u LA-u. Bertka bi proučavao suparnika, snimao ga, i onda najvažnije ili najčešće akcije pokazivao igračima. Ako bi se stigao vratiti u LA i to odraditi. Ako bi ga čekalo drugo gostovanje, zapisao bi ih na svoj papir, a zatim telefonom zvao Sharmana da mu kaže na što da se pripremi.

Uz pomoć drage nam tehnologije danas to ide puno brže, ali advance skauti opet imaju brutalno zahtjevan i iscrpljujući posao. Većina njih nema ni ženu ni djecu. Veliki broj ih je i razvedenih jer nomadski stil života advance skauta nije lako pomiriti s mirnim obiteljskim lifestyleom. Advance skaut godišnje pogleda preko 150 utakmica uživo, u svom krevetu spava rijetko do nikako i brzo nauči da mu je avionsko sjedalo najbolji prijatelj, a slobodan dan nepoznat pojam.

Priroda posla

Svoja putovanja advance skaut planira mjesecima unaprijed, a planiranje uključuje rezerviranje avionskih karata, hotelskih soba, automobila u rent a caru, i sve to u granicama budžeta koji je na raspolaganju. Uobičajeni radni dan počinje rano ujutro kada napuštaju hotel i idu prema aerodromu na novi let koji često uključuje i presjedanje. Kada opet dotaknu tlo, treba se prebaciti u novi hotel, pri čemu se bira najisplativija i najbrža opcija, što su najčešće iznajmljeni automobil ili javni prijevoz. U hotelu se čekira soba, a onda opet slijedi put, sada do dvorane gdje ih čeka akreditacija, eventualno se nešto pojede u press roomu, a onda se odlazi gledati zagrijavanje suparnika protiv kojeg momčad advance skauta igra već sutra.

S početkom utakmice počinje i njihov pravi posao, odnosno njegov prvi dio, a to je skautiranje suparnika. Njihova pozicija je uvijek u prvim redovima, a uobičajen je slučaj da tu sreću svoje kolege druge advance skaute koji su na istom špijunskom zadatku upoznavanja neprijatelja. Komunikacija je, naravno, dopuštena, a nerijetko se razmjenjuju mišljenja tijekom utakmice.

Tijekom utakmice advance skaut bilježi sve već navedeno, a poseban je naglasak na promatranju trenera kada mimikom i gestama ili verbalno poziva akciju. Sve to advance skaut mora zapisati i nacrtati u svom notesu da zna o kojoj je akciji riječ.

Ako je utakmica počela u 19 sati, za očekivati je da je advance skaut u hotelu oko 23 sata. Tada mu slijedi drugi dio posla, a to je pisanje onoga što se naziva scouting report, a koji može biti dugačak i preko 50 stranica. U njega ulaze najsitniji detalji zabilježeni tijekom utakmice, dijagramski nacrtane akcije, njihovi nazivi i kako ih se poziva. Prije nego što počnu s pisanjem izvještaja, pojedini advance skauti znaju pogledati još jednu ili dvije utakmice suparnika u snimkama kako ne bi nešto važno preskočili. Ovo je posao koji zna potrajati i do četiri sata — a kada je konačno gotovo, svoje bilješke šalju video koordinatoru ili pomoćnom treneru, tako da glavni trener informacije o suparniku ima na svom stolu već rano ujutro. I dok head coach čita report od sinoć za suparnika koji ga čeka taj dan, advance skaut se već odjavio iz hotela, stigao na aerodrom i na putu je za novu destinaciju.

Ljudi koji obavljaju ovaj posao za NBA momčadi najčešće su potpuni anonimusi. Svi se ipak slažu da je poželjno da je advance skaut u nekoj fazi svog života bio košarkaški trener na nekom nivou jer će mu to uvelike olakšati posao. Poželjno je i da je informatički pismen i besprijekorno poznaje rad na računalu jer ovaj posao od tebe traži da znaš raditi u nekoliko vrsta računalnih softvera. I naravno, moraš biti duboko zaljubljen u košarku jer se samo takvi iz večeri u večer i po cijeli dan mogu posvetiti gledanjima utakmica.

Kad pričaju o manama posla, na prvom mjestu su uvijek beskonačna putovanja i život pretvoren u relaciju aerodrom-hotel-dvorana. Osobni život zbog karijere pati na svim frontovima, čak ponekad i zdravlje zbog loše prehrane i kroničnog nedostatka sna. Tu je i osjećaj usamljenosti jer sami putuju diljem SAD-a, a najbolji prijatelji su im često zaposlenici hotela ili aerodroma koji su se po inerciji zbližili s njima.

Priče s terena

NBA momčadi imaju tek po nekolicinu advance skauta, a zašto je tome tako jasno je iz prethodne priče. Posao je izuzetno zahtjevan, a nije lako ni pronaći prave ljude koji udovoljavaju kriterijima. Ekipe se u zadnje vrijeme trude imati regionalne advance skaute, tako da jedan pokriva određeno geografsko područje SAD-a, čime se nastoji smanjiti opterećenost putovanjima.

Na dan utakmice igrači dobivaju sinopsis izvještaja advance skauta za današnjeg protivnika. Tu su u kratkim crtama navedene tendencije igrača i momčadi protiv koje se igra s najčešćim akcijama i njihovim nazivima. Neki igrači to toga drže više, neki manje; recimo, igrači koji pamte suparničke akcije su Rajon Rondo, Dirk Nowitzki i Draymond Green. Kada čuju koju je akciju pozvao suparnički trener na parketu, oni razmještaju svoje igrače i upozoravaju ih što dolazi.

Advance skauti imaju svoje favorite i neprijatelje među suparničkim trenerima. Favorite je lako skautirati, a neprijatelji se baš trude zagorčati im život. U favorite spadaju Gregg Popovich i Steve Kerr. Otkako je došao u ligu, Popovich ne mijenja imena akcija i simbol koji ide uz njih što treneri znaju napraviti da bi zavarali suparnika. Kerrova ljepota se krije u tome što se napad Warriorsa bazira na read & react košarci u kojoj nema puno pozvanih akcija, čime je posao advance skauta olakšan.

Zanimljivo, obojica trenera imaju po akciju s čudnim signalima. Popovicheva se zove Shake — poziva je radeći pokret rukom kao da masturbira. Kerrova se zove What the fuck i preuzeo ju je od Phila Jacksona i Bullsa. Signal za nju je sljedeći: Kerr će slegnuti ramenima uz istovremenu ekspresiju zbunjenosti na licu. Izvrsna kamuflaža, mora se priznati, ali i nju je razotkrila špijunska ekipa advance skauta.

Treneri koje je lako skautirati, ali su pomalo i zakučasti su Doc Rivers i Tom Thibodeau. Obojica su izrazito glasni i šibaju akciju za akcijom pa advance skauti ne moraju čitati s usana. To im olakšava posao, samo je problem što se igračima i trenerima teško pripremiti za njihove ekipe jer je akcija puno, naziva puno, i gotovo nemoguće ih je zapamtiti.

Treneri nezgodni za skautiranje su Larry Drew, Rick Carlisle, Dave Joerger i Quin Snyder, svaki zbog svojih razloga. Drew je, recimo, na glasu kao trener koji nakon svakog timeouta na utakmici ima posebno dizajniranu akciju i rijetko ih ponavlja. Carlisle i Joerger se ponašaju kao zakleti neprijatelji advance skauta jer se trude na sve moguće načine prikriti akcije koje zovu. Carlisle će tako svojim igračima pokazati signal rukom koju će sakriti ispod sakoa da advance skaut u dvorani ne može vidjeti. Joerger radi sličnu stvar — zapravo, radio je kada je bio na svojim trenerskim počecima, skauti kažu da je sada malo popustio s paranojom:

“Uh, on je bio problem za skautiranje. Uvijek je jednom rukom pokrivao drugu ruku da ne vidimo signal. Čak je i položaj tijela postavljao tako da bi nam okrenuo leđa jer je znao gdje sjedimo. Radio je sve da nas sabotira”, izjavio je jedan advance skaut.

Snyder je problem zbog svog osebujnog stila vođenja utakmice i europskog trenerskog backgrounda. Snyder je NBA verzija Diega Simeonea po načinu kako vodi utakmicu uz parket. Jako puno gestikulacija i pokreta proizvodi pa advance skauti ne znaju je li uopće dao signal za akciju. Osim toga, kao bivši pomoćni trener u Europi uzeo je puno europskih akcija i nazvao ih europskim imenima tipa Panathinaikos ili Spanoulis. Snyder se trudi maksimalno otežati život advance skautima pa tako izmišlja svoj jezik i signale koji totalno odudaraju od uobičajenih. Jedna od takvih akcije se zove Bourré, po kartaškoj igri koju igrači Jazza u slobodno vrijeme prakticiraju. Signal za tu akciju je pokret istovjetan bacanju imaginarne kockice u nekoj hazarderskoj igri.

Sigurno ste se tijekom čitanja ove priče zapitali zašto NBA momčadi uopće dopuštaju da ih se špijunira? Odgovor je isti kao i na pitanje zašto momčadi u obrani na sekundu do kraja i vodstvo od +3 neće napraviti faul prije šuta za tricu, nego će pustiti šut pa makar on bio pogođen i utakmica izjednačena. Advance skauti kažu da je to stvar NBA kulture. Suparnički treneri imaju respekt za posao kojim se skauti bave, a imaju vjere i u sebe, svoju akciju i svoje igrače te razmišljaju u smjeru da, ako je akcija izvedena savršeno, obrana je neće zaustaviti, koliko god se pripremala za nju.