Početkom devedesetih Dražen je probio led i dokazao da u Americi ima mjesta za europske igrače. Uslijedio je Toni Kukoč, koji je 13 godina bio zvijezda lige, a društvo su mu činili Dino Rađa, te u mizernim ulogama Stojko Vranković i Žan Tabak. Nakon toga, pad hrvatske košarke u nultima prati i pad uloga naših košarkaša u NBA: Damir Markota, Mario Kasun, Bruno Šundov, Dalibor Bagarić i Zoran Planinić bili su novi val s jako zanemarivim učincima, dok je Gordan Giriček odradio nekoliko uistinu dobrih sezona.
Odlaskom Roka Lenija Ukića od 2008. Hrvatska nema svojih predstavnika u NBA ligi. Svi znamo, u istom vremenu i dolazi do strmoglavog pada u rezultatima i ambicijama reprezentacije, što se reflektira na cjelokupnu sliku košarke u društvu. Nekako dođe i logično, jer broj igrača u NBA je odličan indikator stanja u košarci.
Ipak, polako hrvatska košarka pokazuje znakove života. Daleko je to od cvjetanja ruža, ali recimo da se naziru neki nježni pupovi.
Od najboljih se očekuje najviše
Najprije je u ligu došao Bojan Bogdanović, kao jedan od najboljih strijelaca u Europi i igrač vrijedan pažnje. Pokazavši se dominantnim igračem u okvirima Eurolige, NBA je bio logičan korak naprijed za Babu. Prilično iznenađujuće, iste sezone pridružio mu se i Damjan Rudež, koji je pronašao svoje mjesto pod NBA suncem u ulozi šuterskog specijalista.
Odmah zatim uslijedili su i visoki pickovi na draftu – Dario Šarić 2014. kao 12. i Mario Hezonja godinu kasnije kao peti – obojica za Orlando Magic – a onda ih je sve nadmašio Dragan Bender kojeg su Phoenix Sunsi ove godine izabrali kao četvrti pick. Imati dvije godine zaredom igrače koji kotiraju među top 5 igrača u generaciji nije nimalo loša perspektiva za hrvatsku košarku, ali visina picka sama po sebi nije garancija uspjeha. Isto tako imati čak sedam igrača u ligi drastična je promjena u odnosu na razdoblje između Ukića i Bogdanovića, kada 5 godina nismo imali nijednog.
NBA liga je posebno okruženje. Zatvoreni sustav, sam vrhunac košarkaškog svijeta. Svaki igrač na rosteru ima svoju ulogu, svaka uloga ima svoj smisao. Uloga prvog igrača je da zabija koševe, a zadatak 15. je da mahanjem ručnikom održava pozitivnu atmosferu u ekipi.
Liga s jasnom hijerarhijom – kako na parketu, tako izvan njega. Očituje se to kroz ugovore, intervjue i očekivanja. Od najboljih se očekuje najviše, ali od svakoga se očekuje da odradi svoj zadatak. Bojan Bogdanović, Mario Hezonja, Damjan Rudež, Dragan Bender, Dario Šarić, Ivica Zubac i Justin Hamilton (koji je također Hrvat): sedmorica u potpuno različitom ulogama, početkom sezone svaki će preuzeti svoj zadatak i pokušati ispuniti (različita) očekivanja.
Nakon pet godina u kojima nismo imali nijednog NBA košarkaša sada ih imamo toliko da najavni tekst ide u tri epizode. U sklopu NBA Weeka na Telesportu, iz dana u dan ćemo analizirati uloge, očekivanja i potencijal hrvatskih košarkaša u najelitnijoj svjetskoj košarkaškoj ligi, a usto ćemo i start sezone popratiti s nekoliko drugih, većih i manjih tekstova. Pridružite nam se.
