U tih je nekoliko zavoja u zadnjem krugu Interlagosa 2008. stalo sve ono što se Felipeu Massi dogodilo tijekom desetljeća i pol u Formuli 1.
Nakon superiornog nastupa u teškim uvjetima prošao je ciljem prvi, uvjeren da je upravo ostvario ultimativni san, osvajanje titule svjetskog prvaka. Jedini konkurent, Lewis Hamilton, upravo prestignut od Sebastiana Vettela, vozio je na šestom mjestu, a za titulu mu je bilo potrebno naizgled nedostižno peto. No, brazilska je kiša odlučila pojačati, natopiti stazu i uništiti Felipeu priliku da postane prvi Brazilac nakon Ayrtona Senne ovjenčan titulom… Timo Glock u Toyoti se kockao i ostao na gumama za suho, ali na natopljenoj stazi proklizavao je na sve strane. Vettel ga je prešao, što nije bilo bitno za rasplet, a potom, na uzbrdici, na predzadnjem zavoju staze, prešao ga je i Hamilton…
Britanac je uzeo titulu za jedan jedini bod.
Nije uvijek jednostavno odrediti što dijeli prvake od ostatka, ali činilo se da je Felipe Massa te 2008. uspio prijeći tu crtu. U svemu što je činio bila je ona doza samopouzdanja koju nikada ranije ni kasnije nismo viđali kod njega. Uz Michaela Schumachera, kasnije Fernanda Alonsa, pa i uz Kimija Räikkönena 2007., Felipe je uvijek izgledao kao drugi vozač, no te sezone sve se okrenulo. Bilo je tu uspona i padova, grešaka, i njegovih i momčadskih (ultimativno, momčad mu je izbila titulu iz ruku budalaštinama u boksu na ranijim utrkama, priskrbivši nam usput onu fascinantnu singapursku scenu bolida koji juri boksom s još pričvršćenim crijevom za gorivo), no već je i sam pogled na njegovo lice pokazivao je da je prešao na, kako bi Johnny Štulić rekao, neku drugu terasu svijesti. Bio je to pogled odlučnog i samouvjerenog čovjeka, vozača koji je znao i u glavi imao posloženu svijest o tome da je dostatno dobar za tu prokletu titulu prvaka.
I bio je. Ne prije toga, kada se u godinama probijanja u Sauberu i Ferrariju proslavio kao pokretna kosilica trave, zvrk koji je po stazi gotovo češće vozio okrećući se oko vlastite osi. Ne kasnije, kada su mu stizale nedvosmislene poruke „Fernando je brži od tebe“, pa se poslušno sklanjao u stranu. No, tada jest.
Već drugi oproštaj, zapravo
Zapravo, heretički bih ustvrdio kako smo takvog Felipea gledali i u 2009., mada statistika i rezultati to ne pokazuju. Ferrari nije imao dobar bolid, ali Massa je strpljivo čekao, znajući da će mu se prethodne sezone izgubljeno kad-tad vratiti. No, i dalje je izgledao kao čovjek na pravom putu, sve do drugog definirajućeg trenutka karijere, koji se dogodio na Hungaroringu. Opruga iz ovjesa Brawna Rubensa Barrichella otpala je i poput metka se zabila u kacigu sunarodnjaka koji je vozio iza njega. Isprva se činilo da Massa neće preživjeti, nema te kacige koja može zaštititi glavu od direktnog udarca takve siline. Srećom, zle se prognoze ipak nisu ostvarile i Brazilac je, s pločicom od titana ugrađenom iznad lijevog oka, kako bi učvrstila lubanju, nastavio voziti još sedam sezona, prvo u Ferrariju, potom u Williamsu.
Nikad više nije pobijedio.
Mada, uz malo drugačije odluke vodstva utrke oko safety cara, ove je godine u Bakuu možda i mogao. No, nikada nije postao pokretna šikana, do samog je kraja nastavio doimati se kao netko tko će spremno skočiti, pokaže li se ma kakva prilika, i ostvariti je. Samo što su u njegovoj realnosti te prilike postajala osvajanja bodova i povremeni podiji, a ne i neke realne šanse za pobjede. Pa ipak, realno, govorimo o čovjeku koji je 2011. nakon četvrtog sudara tijekom sezone javno pozvao FIA-u da odrapi nekakvu kaznu Lewisu Hamiltonu… A istini za volju, mnogi od današnjih F1 vozača prodali bi dušu vragu samo da se četiri puta u istoj sezoni nađu u direktnoj borbi s Hamiltonom, a kamoli da im je to normalna stavka u opisu radnog mjesta.
Brazilac koji navija za Fenerbahçe (Zico mu je idol iz mladosti, Roberto Carlos prijatelj, a u Turskoj je 2006. ostvario prvu pobjedu u karijeri te pobjeđivao i u sljedeće dvije sezone) na kraju 2017. oprostio se od Formule 1, u koju je stigao još 2002.
Ovo je zapravo već drugi oproštaj Felipea Masse – i lani je odvezao „posljednju utrku“, ispraćen ovacijama domaće publike. No, tada je Nico Rosberg objavio kako napušta svijet utrka, pokrenuvši lavinu; Valtteri Bottas je iz Williamsa otišao u Mercedes, a Massa se vratio odvesti još jednu sezonu, jasno pokazujući kako mu baš i nije dosta svega toga i kako još uvijek sanja onaj san, čijoj se realizaciji toliko približio 2008.
Jedan je od najsimpatičnijih vozača moderne Formule 1, a o omiljenosti govori i to što je tijekom čitave karijere vozio samo za tri momčadi: Sauber, Ferrari i Williams. Čak i kada rezultati nisu bili najsjajniji, njegov je doprinos momčadi očigledno bio dostatan da ne razmišljaju o njegovoj zamjeni i da ga rado zadrže.
Odlazi nakon 269 startova, 11 pobjeda, 16 pole positiona i 15 najbržih krugova, čvrsto upisan na listu najvećih među onima koji nikada nisu postali prvaci. Ne na vrhu te liste – to mjesto ostaje rezervirano za Stirlinga Mossa – ali svakako visoko na njoj i sa saznanjem da nitko drugi s te liste, pa čak ni sam Moss, nikada nije došao baš tako prokleto blizu kao on.
