Nekad je bilo izuzetno teško prepoznati potencijal. Prije svega par desetljeća domaći su klubovi slali skaute u manje sredine kako bi pogledali igrača o kojemu se proširio dobar glas, a ono što bi tada vidjeli svojim očima bilo je manje-više sve na što se moglo pouzdano osloniti. Odluka se trebala donijeti bazirana na malom uzorku ozbiljnih parametara, stoga je mogućnost krive procjene bila drastično veća nego što je danas. U digitalnom dobu sve je dostupno u nekoliko klikova, i relevantna statistika i videozapisi, pa se stoga rijetko događa da čitavoj struci promakne igrač vrijedan ulaganja.
Međutim, i dalje se zna dogoditi teško objašnjiv slučaj kolektivnog sljepila domaće struke, a aktualni primjer je Dario Drežnjak.
Zadrov krilni centar ove je jeseni pod vodstvom Danijela Jusupa eksplodirao u ABA ligi, a sjajne igre donijele su mu i ulogu nositelja u reformiranoj reprezentaciji Aleksandra Petrovića. Sada je svima jasno da 24-godišnjak posjeduje potencijal za igranje u ozbiljnim europskim klubovima, ali prije samo par godina nalazio se u posvemašnjem zapećku pažnje.
Prisjetimo se kako je to izgledalo u ožujku 2020. Neposredno uoči naprasnog prekida sezone, Split i Široki su se u posljednjem kolu Dvaba lige borili za mjesto u doigravanju, odnosno za promociju u ABA ligu. Bila je to idealna prilika da publika na Gripama uživo pogleda mladog momka oko kojega se dizala velika prašina: Mateo Drežnjak u to je vrijeme bio kamen temeljac za visoke ambicije Širokog. Odlične igre donijele su mu mjesto u startnoj petorci reprezentacije pod vodstvom Veljka Mršića, a malo kasnije i transfer u Cibonu, koja je pobijedila u financijskom nadmetanju s Cedevitom Olimpijom i Budućnosti te platila Širokom 180.000 eura odštete.
U Jusupovu je sustavu posve procvjetao; k tome ga je i Petrović zamislio kao jednog od novih vođa Hrvatske
Iz današnje je perspektive jasno da su procjene Mateovih krajnjih mogućnosti bile pretjerane, ali to zapravo i ne predstavlja problem. Mnogo više zabrinjava kako u to doba nitko nije zamijetio potencijal koji je čučao u njegovu godinu dana starijem bratu s kojim je dijelio parket. Dario je već tada imao nositeljsku ulogu u Širokom i vrlo dobre brojke (12,6 poena i šest skokova prosječno u 22 utakmice Dvaba lige), a bilo je očito i da posjeduje mekšu ruku i bogatiji napadački arsenal od brata.
Međutim, u to se doba zbog njega nitko nije nimalo uzbuđivao te je jedina referenca po kojoj je postao poznat široj javnosti bila ta što je Mateov brat. Na nepravedni izostanak ravnoteže u interesu za svakog od braće podosta je utjecalo to što Mateo pokriva deficitarnu poziciju dvojke, dok je Dario četvorka — kojih, izgleda, imamo na bacanje. Svakako je utjecalo i to što je Dario dosta slabiji u individualnoj obrani od brata, što je kriterij koji je i dalje eliminacijski u poimanju košarke kod većine domaće struke, unatoč suvremenim trendovima.
Na mala vrata
Bilo kako bilo, dok se Mateo kao 21-godišnjak otisnuo u ABA ligu, Dario se i s 23 trebao nastaviti dokazivati na drugoligaškoj razini. Nakon bratova odlaska preuzeo je sve uzde u Širokom i dominirao na parketu (17 poena, 7,1 skok i 2,3 asistencije prosječno, šesti u ligi u MVP poretku), dok je u pobjedi nad užičkom Slobodom zorno demonstrirao svu raskoš svog talenta ubacivši 33 poena (7/9 za dva, 3/5 za tri) uz 15 skokova za indeks korisnosti 50. Takve izvedbe naprosto se više nisu mogle ignorirati, stoga je na ljeto 2021. Zadar krenuo u akciju i doveo ga u svoje redove.
Nije bilo previše pompe oko tog transfera, Drežnjak je u Zadar došao na mala vrata.
U šampionskoj je momčadi njegova pozicija bila dobro popunjena iskusnim igračima Aleksandrom Bursaćem i Domagojem Vukovićem, ali Dario je već u prvoj sezoni na višoj razini dobio solidnu minutažu (17 minuta prosječno). Iskoristio je učestale ozljede spomenutog dvojca te se vrlo brzo klasnim potezima, često u napetim završnicama, prometnuo u miljenika tribina. Zadarskoj publici ne treba previše da uoči čija igra obiluje prijeko traženim žarom i šarmom, stoga je često bio nagrađivan skandiranjem “Žuti, žuti!”.
Sve je to bilo samo zagrijavanje. Nakon sezone prilagodbe, Drežnjak je pod novim trenerom Jusupom napravio ogromni iskorak u igri te pokazao da može u kontinuitetu dominirati na abaligaškoj razini. Početna kola stvorila su pogrešan dojam da je Jusupov Zadar prvenstveno one-man-team Luke Božića, ali senzacionalni gostujući trijumf nad Crvenom zvezdom bez Božića u sastavu otkrio je pravu sliku ove momčadi, koja se potvrdila u idućim utakmicama u kojima je Zadar usprkos teškom rasporedu stigao na omjer 6:4 i sad odvažno plovi prema doigravanju.
Zadrova snaga zapravo počiva na velikoj trojci Antonio Jordano – Božić – Drežnjak, s time da Drežnjak predstavlja ključnog čovjeka tog trijumvirata. I dok Božić svoju dominaciju temelji prvenstveno na strahovitoj snazi i snalažljivosti oko obruča, on posjeduje širi repertoar vještina te ga je suparničkim stratezima teže prikočiti. Njegovu napadačku moć možda i najbolje dočarava sekvenca iz pobjede nad FMP-om kad ga je na perimetru preuzeo Charles Jenkins. Riječ je etabliranom euroligaškom beku (Zvezda, Milano, Khimki, Olympiacos), prvenstveno poznatom po odličnoj obrani. Ako ste pomislili da je Drežnjak pokušao iskoristiti visinsku prednost u ovom duelu, na krivom ste tragu. Umjesto toga je probio Jenkinsa kao kadeta te elegantno položio na drugi obruč.
Samo mu dajte loptu
Bio je to samo dio spektakularne izvedbe u kojoj je s 27 poena (5/6 za dva, 4/5 za tri, 5/5 bacanja) uništio dotad vodeću momčad prvenstva, a ujedno se iskupio za kobnu brzopletost u nevjerojatno upropaštenoj završnici protiv Budućnosti dva kola ranije i tako pokazao da mu pogreške ne mogu narušiti samopouzdanje. Kolo kasnije, na gostovanju kod Igokee ponovo je briljirao u prijelomnim trenucima, ubacivši tricu s jedne noge za prvu Zadrovu pobjedu u Laktašima ikad.
Drežnjak je, nema više dvojbe, klasa od igrača. Sa svojih 204 cm i letalnom kombinacijom šuta, mobilnosti i kontrole lopte predstavlja nerješivu zagonetku za većinu obrana u regiji, osobito kad ga se, zbog Božićeva prisustva, ne može udvajati. Njegov je talent dugo prolazio ispod radara šire javnosti zato što su na njegovoj poziciji u prvom planu bili igrači boljih fizičkih predispozicija i pregleda igre.
Istina, nije osobito visok i nema odraz do Mjeseca, a također ne može biti takozvani point forward i dirigirati igrom iz reketa. Ono što može je dati koš na pregršt načina: stepback trica, poludistanca, prodor, leđna tehnika, tranzicija, rolanje, popanje… Može, sve može, samo mu dajte loptu i Dario će staviti svoje.
Premda uzima osjetno manje šutova od Božića, i on se sa 16,3 poena prosječno nalazi među 10 najboljih strijelaca lige, a dojam je da se tek zahuktava. U Jusupovu je sustavu posve procvjetao; k tome ga je i Petrović zamislio kao jednog od novih vođa Hrvatske, iako do prije nekoliko mjeseci nikome nije bio ni u primisli što se tiče reprezentacije.
Vrijeme će pokazati koji je njegov krajnji limit, ali svi se možemo složiti da se u ovom momku krije nešto posebno. Pravi je misterij kako je moguće da su prije nepune tri godine sve oči hrvatske struke gledale u isti teren s dvojicom braće i zaokružile ime samo jednog. Njegov potencijal nije na vrijeme prepoznat te je na nižoj razini proveo nešto više vremena nego što je trebao. Srećom ga to nije pokolebalo da nastavi s radom i naposljetku prokrči svoj put, koji je zapravo tek započeo.
