Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Neobični slučaj Vladimira Dašića: Kako se propali talent vratio košarci i poveo Zadar

Povratak otpisanog Crnogorca

Vrlo je prometno ove sezone u Zadrovu reketu. Na početku su taj dio kadra  popunjavali Domagoj Vuković, Kristijan Krajina, Jure Planinić i Šime Špralja; potom je uslijedila trodnevna epizoda s Glenom Big Baby Davisom, a onda su redom pristizali William Magarity, Vladimir Dašić i Luka Žorić. U međuvremenu se Krajina ozlijedio, Magarity pao na doping kontroli, tako da su udarni tandem postali veterani Dašić i Žorić. Potonji je u 35. godini prvi put potpisao za Zadar, a u međuvremenu je sa zagrebačkim klubovima mnogo puta zagorčao život svojima, stoga ima nešto teži zadatak da se prometne u miljenika tribina.

Ta će čast, izgleda, ipak pripasti Dašiću.

Za razliku od Žorića, Crnogorac je na Višnjik došao bez puno buke, može se reći na stražnja vrata. Naime, Dašić je potpisao ugovor tek nakon što je odradio tjedan dana probe, što je vrlo iznenađujuće kada se uzme u obzir da je riječ o igraču sa značajnim euroligaškim iskustvom. No, turbulentni tijek njegove karijere nije mu ostavio drugog izbora nego da krene ponizno i ispočetka.

Dašić je od malih nogu bio programiran za zvijezdu. Osvojio je juniorski Eurobasket s reprezentacijom Srbije i Crne Gore 2005., da bi se u sljedećim godinama prometnuo u nositelja igre podgoričke Budućnosti. Sjajne fizičke predispozicije kombinirane s urođenim osjećajem za igru donijeli su mu status jednog od najtalentiranijih mladih europskih igrača, stoga se prije 10 godina mnogo skauta vrzmalo po Morači. U toj je utrci na koncu pobijedio Real Madrid.

Nakon selidbe u Španjolsku javili su se prvi problemi. U snažnoj konkurenciji nije se dobro snašao, a dolaskom Ante Tomića posve pada u drugi plan pa usred sezone biva poslan na posudbu u Gran Canariju. Na ljeto je raskinuo ugovor s Realom te otišao u rimsku Lottomaticu gdje je ostao sezonu i pol, a potom su krenula putešestvija.

U idućih pet godina igrao je za čak sedam klubova, s tim da je mnogo vremena proveo bez angažmana: Olimpija, Beşiktaş, Metalac Valjevo, Al Ahli Dubai, ponovo Budućnost, Ulcinj pa ciparski AEK Larnaca, to su bile njegove destinacije prije Zadra. Od euroligaša do košarkaških liliputanaca, Daške je sve prošao, a nigdje se nije dugo zadržao.

Gdje leži problem?

Činilo se da je već odustao…

Stvar je u tome da je Dašić negdje putem izgubio fokus na košarku. Nije bio spreman na iskušenja koja sa sobom nosi nagli proboj. Odjednom je postao zanimljiv domaćim medijima koji su od njega napravili zvijezdu, premda nikada taj status nije dosegnuo na terenu. Međutim, sama činjenica da ga je kupio Kraljevski klub bila je dovoljna da ga se prezentira kao celebrityja: kada god se o njemu piše, uvijek se napomene da je riječ o bivšem košarkašu Real Madrida, a nikad, recimo, valjevskog Metalca.

Činjenica da je bio u vezi sa srpskom turbofolk pjevačicom samo je podgrijala interes žutih medija — Dašić se često nalazio na meti paparazza, a ponekad je bilo i obratno. Tako se 2012. našao u središtu skandala kada je fotografa uhvatio na djelu, ugurao ga u auto i natjerao da obriše fotografije.

Nešto kasnije se bacio i ugostiteljske vode otvorivši lokal u Podgorici, a nakon što je okončao povratničku epizodu u Budućnosti činilo se da ga profesionalna košarka više ne zanima. Čitavu sezonu proveo je bez kluba, a potom je uslijedila jedna od najluđih priča u modernoj košarci. Tadašnji crnogorski izbornik Bogdan Tanjević prekršio je sve postulate i pozvao Dašića za kvalifikacije za Eurobasket u Turskoj, premda on u tom trenutku preko godinu dana nije bio igrao ozbiljnu košarku, ako ne računamo par mjeseci u slabašnom Ulcinju. Daške ne samo da se odazvao, nego je u prvom susretu bio i najbolji strijelac.

Crna Gora je uspješno odradila kvalifikacije uz njegov veliki doprinos, ali ni iduće jeseni nije našao klub, a vjerojatno ga nije ni tražio. Tek kada je shvatio da će, ako se ne uozbilji, propustiti Eurobasket, pronašao je angažman na Cipru. Međutim, teška ozljeda koljena naprasno je prekinula pokušaj oživljavanja klupske karijere. Činilo se da je poslije toga u potpunosti odustao od profesionalne košarke: basket je igrao tek rekreativno, a ljetos se okušao i u vaterpolu kao član Bokelja na tradicionalnom turniru povodom crnogorskog Dana državnosti.

Kada se pojavila vijest da je osvanuo u Zadru, glavno pitanje nije bilo može li se uspješno reaktivirati, već želi li to dovoljno jako.

Stvarno voli košarku i daje sve od sebe

“Novac nikako nije motiv zbog kojeg sam ovdje. Muči me činjenica što dosad nisam pokazao ni 30 posto onoga što mogu. Imam 30 godina, potpuno sam spreman, možda i najspremniji u karijeri”, poručio je po dolasku i potom poentirao: “Neću se smiriti dok ne pokažem mnogo više. Ponovo se osjećam kao u djetinjstvu, kada mi je košarka bila sve u životu.”

Tako nadahnuta izjava zaista zvuči uvjerljivo, ali da to nisu tek puke riječi morao je pokazati na terenu. I doista, nezadrživom energijom iz utakmice u utakmicu uvjerava Zadrane da misli ozbiljno. Trener Ante Nazor pohvalio ga je kao predvodnika ekipe u obrani, impresivno je njegovo čitanje suparničkih akcija koje rezultira brojnim ukradenim loptama (gotovo dvije po utakmici), odlično rješava preuzimanja, a k tome je još izrazito prisutan na skoku. Kako vrijeme odmiče, postaje i sve efikasniji, uz pregršt poteza koji odišu neospornom klasom koja polako izvire na površinu.

Međutim, problem predstavlja to što je Zadrov roster složen (ili nabacan) na taj način da je krilni centar Dašićeva profila zadnje što Nazoru treba u napadu. Udarna petorka Zadra nakrcana je lošim šuterima (Kwame Vaughn, Luka Božić, Luka Žorić), pa Dašićevu najveću manu, odnosno slab šut s distance koji ga prati kroz čitavu karijeru, suparnički stratezi mogu lakše iskoristiti. Ako je uistinu raspoložen, kao nekidan protiv Cibone, dovoljno je postaviti zonsku obranu da ga se neutralizira.

Unatoč teškoj sezoni i brojnim porazima na domaćem terenu, navijači nisu propustili primijetiti kako Dašić daje sve od sebe na parketu, pa redovito biva nagrađen pljeskom. Uistinu nikada nije izgledao borbenije, čvršće i fokusiranije. Ključ njegova uspješnog povratka leži u tome što on nije bio jedan od onih talenata koji su se u mladosti s mukom natjeravali na treninge, a glavni motiv im je bio da će se preko košarke obogatiti; i onda kada im se ta želja ostvari, posve izgube motivaciju.

Ne, Daške zaista voli ovaj sport i zato mu se vratio. Započeo je svoj put iz ljubavi prema igri, ali nije uspio odoljeti raznim iskušenjima koja su nailazila putem i stoga nije bio ni blizu dosizanja svog punog potencijala. Ako ćemo realno, za to je sada prekasno. Međutim, s ovakvim pristupom može još štošta vrijednog postići. Za početak, vratiti se u reprezentaciju koja je nadomak plasmana na Svjetsko prvenstvo, a tko zna, možda i nešto osvojiti sa Zadrom. Zadrani se nadaju da će to biti Kup koji se ovog tjedna igra u Splitu, a ne Dvaba liga dogodine.

Ne propusti top članke

Dom