Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Nezaustavljiva Obrva

Može li Anthony Davis dosegnuti Jordanove i Chamberlainove brojke?

Zadnja izmjena: 22. studenoga 2016. Profimedia

Da bi NBA igrač upisao 2.000 poena u jednoj sezoni potrebno je da u prosjeku ima 24,4 poena na uzorku od 82 utakmice. Tih 2.000 poena je mjerilo učinkovitosti; jasan znak kako je igrač odradio vrlo dobru sezonu.

Od 1958., kad je George Yardley prvi probio ovu magičnu granicu, gotovo svake sezone barem jedan igrač je postizao više od tog broja. Doduše, rijetko su išli debelo prijeko, jer samo su Michael Jordan jednom i Wilt Chamberlain četiri puta prebacili granicu od 3.000 poena. Tih 2.000 nameće se kao granica koja dijeli istinski vrhunske igrače od ostalih. Godine 1989. deset je igrača prebacilo normu, a otada je broj isključivo jednoznamenkast. Ne računajući skraćene lockout sezone, od 1958. naovamo jedino je 2004. odigrana puna sezona da granica nije prebačena. Tada je Kevin Garnett upisao 1.987 poena, ostavši kratak za nesretnih 13.

Dakle – kad ne običan, nego vrhunski NBA igrač u sezoni upiše 24,3 poena i doda nešto više od 10 skokova s 2 blokade i 2 asistencije, šutirajući gotovo 50% iz igre i 33% za tricu, smatra se da je imao vrhunsku sezonu. Ipak, kad je Anthony Davis završio prošlogodišnju sezonu s tim brojkama, ljudi u pravilu nisu bili zadovoljni. Očekivali su više, nije dovoljno dobro napredovao. Navodno stagnira i nije uspio uvući bolno limitirane New Orleans Pelicanse u playoff. Navodno više ne dolazi u obzir ni kao kandidat za MVP-a, a pojavom Karl-Anthonyja Townsa ni kao najbolji mladi visoki.

Davisu za pobjeđivanje treba samo jedan prosječni suigrač koji će mu pomoći. Strah me je i pomisliti koliko bi nezaustavljiv bio u dobroj ekipi

Da im dokaže suprotno, Davis se naljutio i u tekućoj sezoni radi nemoguće stvari.

Gotovo 32 poena, 11,5 skokova, 3 blokade, još ono sitniša koje donese s 2 asistencije i 2 ukradene lopte na već respektabilnom uzorku od 13 utakmica. Davis djeluje kao nezaustavljiva sila koja pustoši protivničke obrane.

Čudomixov kotao

Anthony Davis (nadimkom Unibow, odnosno ‘Obrva’, jer… pa vidite zašto) je čudo prirode. Doslovno. Visok 211 centimetara i težak 115 kilograma, ima nevjerojatan raspon ruku od 232 centimetra. Eksplozivnost, skočnost i pokretljivost zaista zadivljuju, posebno ako uzmemo u obzir da se čovjek njegove visine može uspješno mjeriti s 20-ak centimetara nižim bekovima. Jednostavno posjeduje sve fizičke i motoričke predispozicije za dominaciju ovako zahtjevnom ligom. Ne samo da je fizički moćan, nego ima i strašan osjećaj za igru.

New Orleans Pelicans v Houston Rockets

Odrastao je u južnom dijelu Chicaga, na čijim su se ulicama svakodnevno gubili mladi životi. Otac Anthony Sr. nije ga puštao u obližnji Murray Park, gdje je Derrick Rose polirao svoj dribling, bilo je previše opasno. Stolar po zanimanju, zauzvrat je Anthonyju i njegovim sestrama napravio košarkaški teren u dvorištu, i to u punoj veličini. Smatrao je da njegov sin, ako već želi raditi na svojoj igri, to mora činiti u realističnim okvirima. Mora osjetiti teren i upoznati okruženje u kojemu će djelovati.

Kao mali, Anthony je bio playmaker, čak nizak za svoju generaciju i s manjkom fizičke snage. Kompenzirao je to borbenošću, radom na šutu i tehničkim detaljima. Naučio je kontrolirati loptu na visokoj razini, kretati se po terenu, učio se pregledu igre i suradnji sa suigračima.

A onda je između prve i druge godine srednje škole upao u Čudomixov kotao s čarobnim napitkom.

U pola godine izrastao je nevjerojatnih 20 centimetara i dobio 25 kilograma. Od nejakog dječačića postao je dominantan visoki igrač, koji je igru osjećao i vidio poput playa. Nenaviknut na novu poziciju, morao je ponovo učiti igru. Ali ako Davis nešto voli, to je učenje. Upijao je znanje, usvajao nove vještine i bez ikakve dileme bio izabran kao prvi izbor na draftu. Nije ga se moglo preskočiti. Takva zvijer, a istodobno tehnički moćan i s takvim osjećajem za igru – to je premija na koju se ne nailazi samo tako. Kompletan igrač neslućenog potencijala.

Smiješna momčad

Imati 5×5 utakmica u kojima ćete napuniti barem 5 recki u kategorije poena, skokova, asistencija, ukradenih lopti i blokada prava je rijetkost. U povijesti lige (odnosno od 1972., otkad se broje blokade i ukradene lopte) takve su utakmice zabilježene samo 20 puta. Od toga su Julius Earving, Hakeem Olajuwon i Andrej Kiriljenko ponosni vlasnici 11 takvih uspjeha. Od 2006. i Kiriljenka to je uspjelo samo Nicolasu Batumu i Draymondu Greenu: Green je takav pothvat ostvario u utakmici s dva produžetka, a Batum statistiku napunio samo s 11 poena. Na otvaranju sezone protiv Denvera Davis je za blokadu ostao kratak do 5×5 serije, samo što je on usput ubacio i nevjerojatnih 50 poena. Naravno, to bi bio novi rekord po poenima u 5×5 društvu.NBA: OCT 26 Nuggets at Pelicans

Mnogi će reći da Davis ne može biti kandidat za MVP-a jer je izostao pravi uspjeh momčadi. Samo jednu godinu u playoffu (i to Davisovom buzzer-beater tricom Thunderu) i nije neki rezultat vrijedan divljenja. Međutim, Pelicansi su zaista smiješna momčad u kojoj se menadžment izlaže opasnosti da Davisu priušti ono što je Garnett prošao u Minnesota Timberwolvesima. I da ishod bude sličan.

Uzimati Davisu za zlo loš skor kad igra u momčadi koja u prvom dijelu sezone osim njega nije imala poštenog člana NBA rotacije zaista nije fer. Staviti imperativ playoffa pred ekipu u kojoj je Tim Frazier druga violina zbilja nema nikakve osnove. Zato je ovo je unaprijed otpisana sezona i omjer 4-9 nije zvono za uzbunu. Dapače, čim je Davisu pridružen Jrue Holiday, legitimni NBA starter, Pelicansi su upisali dvije pobjede u zadnje dvije utakmice. I to je to, Davisu za pobjeđivanje treba samo jedan prosječni suigrač koji će mu pomoći. Strah me je i pomisliti koliko bi nezaustavljiv bio u dobroj ekipi protiv koje protivnici ne bi imali luksuz zanemariti sve i fokusirati se na njega.

A upravo to rade, svi koji igraju protiv Pelicansa obranu koncentriraju isključivo na Davisa, svjesni da s drugih strana ne prijeti baš neka opasnost. I usprkos toj povećanoj pažnji Davis je nezaustavljiv.

Ostane li zdrav kroz veliku većinu od 82 utakmice, sigurno će prebaciti 2.000 koševa u sezoni. Odbaci li svoju poznatu skromnost i poželi li biti malo sebičan, istražiti svoje granice pokazati gdje mu je maksimum u unaprijed izgubljenoj sezoni, možda ni Wilt ni Jordan nisu neuhvatljivi.

Ne propusti top članke