U takvoj ekipi igra i jedna cura sa zagrebačke Trešnjevke.

Mühl je prošle godine stigla na Sveučilište u Connecticutu i, nakon što je nadišla inicijalne probleme s prilagodbom, postala važna igračica ekipe već u svojoj freshman sezoni. S druge strane, u njenoj rodnoj Hrvatskoj malo tko je uopće čuo za nju i njen put čija bi, čini se, neizbježna destinacija trebala biti profesionalna WNBA liga. Time bi Nika slijedila stope Koraljke Hlede, prve Hrvatice koja je zaigrala u WNBA-u nakon što ju je 1998. Detroit Shock izabrao četvrtim pickom na draftu. Korie danas vodi jednu košarkašku akademiju u Chicagu, a počela je, zanimljivo, na istom mjestu kao i Nika otprilike četvrt stoljeća kasnije: u Kutiji šibica.

Bila je toliko osupnuta da je isprva mislila kako je taj mail koji su joj poslali nekakva šala. Naravno da nije bila

ŽKK Trešnjevka 2009 je klub-nasljednik nekoć čuvene Montmontaže, koja je dugo vremena bila nositeljica ženske košarkaške tradicije u Zagrebu, ali je 2007. ugašena pod bizarnim i nikad posve razjašnjenim okolnostima. Naime, Nikola Lisičar, vlasnik tvrtke po kojoj je klub nosio svoje sponzorsko ime, preminuo je nakon ranjavanja pred vlastitim kućnim pragom, a s njim je otišao i klub. Da bi se ponovno ‘rodio’ pod novim imenom. Za Nikinu dosadašnju životnu priču i korijene sada interes pokazuju brojne velike medijske kuće. Pomoć kolegi iz jedne od takvih i mene je dovelo na početak njene priče.

“To nam je veliko, veliko priznanje”, kaže mi Dean Nemec, jedan od trenera u klubu koji su najzaslužniji za Nikin rani igrački razvoj. “Strašno smo ponosni na to da je Nika tako uspješna u svojoj prvoj sezoni tamo, jer je to zbilja velika stvar za nju, ali i za nas”.

S 14 među seniorkama

Prije samo šest godina Nika je bila sasvim obična 13-godišnjakinja — doduše, s interesom za sport koji još tada nije uopće uključivao košarku. To što je tada trenirala rukomet, plivanje i odbojku — a košarku ne — bilo je možda malo i bizarno baš zato što dolazi iz prave košarkaške obitelji. Njen otac Darko je bio igrač u nizu zagrebačkih klubova, sve dok mu teža ozljeda nije naprasno prekinula karijeru. Ista stvar se dogodila i majci Roberti, također bivšoj košarkašici; i njoj su snovi o igranju prekinuti zbog teške ozljede na parketu. To ih je ostavilo “slomljena srca”, rekla je jednom Nika, pa sigurno takav osjećaj nisu željeli za svoju kćer. Svjesno ili nesvjesno, odvraćali su je od onoga što je, sada se tako čini, bilo njena sudbina. A i sudbina njene sestre Hane, također vrlo talentirane košarkašice.

Za očekivati je zato da su u domu Mühlovih sinoć zauzeli sličnu pozu kao i njihova Nika, gledajući je kako se previja na podu. Da stvar bude gora, već je ranije ove sezone imala problema s gležnjem. Prve prognoze, međutim, govore da nije riječ o ozbiljnoj ozljedi i da će se mlada košarkašica uskoro vratiti na parket, a Huskies su na otvaranju NCAA Tournamenta pomele High Point s čak 102-59, premda s njima nije bio trener Auiremma, koji je pozitivan na COVID-19, ali se njegov povratak na posao očekuje sredinom tjedna. Što se Nike tiče, još čekamo pouzdane vijesti.

Ako s 13 još nije ni bila u košarci, s 14 je već debitirala u seniorskoj konkurenciji.

Čim je stala na parket u dvoranama u kojima su i njeni roditelji igrali, prvo u redovima ŽKK Croatije 2006, vidjelo se koliko je Nika prirodno predodređena za taj sport. U Trešnjevci ju je s kolegama dočekao Nemec, inače trener poznat baš po radu s mladim igračicama u klubovima, ali i u mladim reprezentativnim selekcijama. On je i sam igrao s Nikinim tatom, ali znao je da je sada njena priča samo njena, i da se s njom tako treba i ophoditi. Tim više što su u njenu slučaju Nemec i kolega mu Šime Vidaković itekako imali s čim i raditi.

“Kod Nike je od početka bilo jasno da je fizički spremna za igranje sa seniorkama” objašnjava Nemec. “Ali nije ni to bilo ono što ju je poguralo na početku. Ona zapravo živi od postavljanja ciljeva; daj joj da ponavlja određene vježbe na treningu i zakolutat će očima. Ali kada bi shvatila da i u tim malim stvarima mora biti najbolja, onda bi odmah krenula u najjačem tempu. To je ono što ju je zaista izdvajalo”.

Kvantni skok

Izdvajala se i po rekordima koje je rušila. Prije tri godine je u polufinalu prvenstva Hrvatske za kadetkinje ostvarila nevjerojatni quadruple-double: 10 poena, 17 asistencija, 10 skokova i 10 ukradenih lopti — i to, pazite sad, za samo 17 minuta provedenih na parketu. Na stranu sad to što je riječ o kadetskoj konkurenciji, takav učinak morao je privući interes sredina u kojima ženska košarka ima istaknutije mjesto, pa čak i s druge strane Bare.

Briljirala je i među seniorkama i u regionalnoj WABA ligi, vrlo brzo je priključena i reprezentaciji i nije prošlo dugo prije nego što su se na vratima Kutije šibica počeli pojavljivati razni skauti i predstavnici američkih koledža, odlučni da baš u svoj tim privole tu čudesnu srednjoškolku. U SAD je prvi put putovala 2019., u sklopu projekta Košarka bez granica kao jedna od 24 talentirane igračice probrane sa svih strana svijeta koje su dobile prigodu trenirati u sklopu NBA kampa i prisustvovati All-Star utakmici. Ipak, bez obzira na interes vidjela je to i dalje kao jednokratno iskustvo; veliko, pošto je dobila prigodu demonstrirati svoje sposobnosti u košarkaškom epicentru i upoznati idole poput Gregga Popovicha, ali takvo koje samo po sebi ne garantira ništa.

Ali onda se na Trešnjevci pojavio sam Auriemma. Bio je, kažu oduševljen baš onime što je i Nemec najviše isticao, a to je njena kompetitivnost i timski duh. Nika je ubrzo dobila i službenu ponudu za stipendiju na UConnu, kao i mjesto u ekipi. Bila je toliko osupnuta da je isprva mislila kako je taj mail koji su joj poslali nekakva šala. Naravno da nije bila.

Bilo je vrijeme da se na njen streloviti uspon nastavi i kvantni skok potreban da bi se preuzelo jednu od glavnih uloga u vrhunskoj sveučilišnoj ekipi.

Auriemma je nije štedio, znajući kako će aktivirati tu njenu kompetitivnost i kanalizirati je na najbolji način. Tako ju je krajem siječnja ostavio i na klupi u utakmici protiv Tennesseeja, da bi nakon toga započela osam utakmica u nizu. Vrhunac je bio u susretu s Creightonom, u kojem je Nika bila najbolja igračica sa 19 postignutih poena i pet ukradenih lopti, a ta njena predstava i pobjeda potvrdili su i titulu prvakinja regularnog dijela sezone u konferenciji Big East. Sada Huskies čeka stepenica više i juriš na Final Four u San Antoniju početkom travnja.

Nika Mühl se preko noći, baš kao i njeni roditelji, zaljubila u košarku i postala na neki način i ‘neznana junakinja’ kao simbol truda i rada u hrvatskoj ženskoj košarci, koja se — baš kao velikim dijelom i sport kod nas općenito — bori s nedostatkom novca, manjkavostima infrastrukture i bilo kakve potpore. I neće se tu ništa promijeniti ni ako Nika — nadajmo se, zdrava i čila — tamo u Americi ostvari sve ono za što je sposobna.

Zato je ova priča samo njena i priča uskog kruga obitelji, trenera i suigračica koji ju je oblikovao. Nemamo je prava svojatati, ali je možemo dostojno popratiti.