Sredinom 2015. UNESCO je zaštitio HafenCity, dio Hamburga izgrađen na otočićima u rijeci Labi koji su stotinama godinama bili ključni dio razvoja hamburške luke. Jedina građevina koja se izdvaja iz urbanog područja nastalog na ostacima dokova je Elbphilharmonie, koncertna dvorana u koju je ulupano skoro milijardu eura, ali onda danas svojom arhitekturom savršeno spaja tradicionalne ciglene fasade starih skladišta koje su u bazi objekta sa staklenom superstrukturom što se penje iznad okoline i nadopunjuje valove Labe. Upravo u Elbphilharmonie će biti održan ždrijeb za Europsko prvenstvo 2024.
Na prvi pogled pričamo o potpuno apstraktnim stvarima. Kakva filharmonija, kakve staklene strukture, kakva skladišta i kakvi dokovi? Na kraju krajeva, kakvo Europsko prvenstvo? Iz ove perspektive, sve to izgleda jako daleko i nejasno. Hamburg, Laba i filharmonija možda jesu daleko i jesu nejasni, ali Europsko prvenstvo i nije baš toliko daleko koliko se na prvi pogled čini. Već 2. prosinca, što je za manje od tri mjeseca, održat će se ždrijeb skupina, a onda je izbornicima do početka Eura ostalo samo reprezentativno okupljanje u ožujku 2024. na kojem će odigrati po dvije prijateljske utakmice.
Dobra vijest za Njemačku jest da se reprezentacija automatski kvalificirala za Euro i da joj status domaćina osigurava mjesto u prvom šeširu na izvlačenju grupa, čime će izbjeći Francusku, Englesku i Portugal, a vjerojatno i Hrvatsku i Belgiju. Jedina potencijalna nagazna mina u ždrijebu tako ostaje Španjolska, koja će vjerojatno biti u drugom potu, a moguće je da Njemačka — baš kao i Hrvatska, te ostale momčadi sa statusom nositelja — izvuče grupu s Mađarskom, Finskom i Izraelom.
Loša vijest je da Njemačka izgleda stvarno loše.
Flicku istječe vrijeme u kojem može raditi na svojim idejama. Euro se možda čini apstraktnim i dalekim, ali ždrijeb je već za tri mjeseca
Jučer je momčad Hansija Flicka u prijateljskoj utakmici ugostila Japan na Volkswagen Areni u Wolfsburgu i izgubila 4:1 s tim da je dva gola primila u sudačkoj nadoknadi utakmice. Bio je to treći poraz Njemačke zaredom i peta utakmica bez pobjede, a suparnici u tih pet utakmica nisu baš bili elita. Prije nego što je izgubila od Japana, Njemačka je upisala poraze od Kolumbije i Poljske, prije toga je remizirala s Ukrajinom, a još prije toga je izgubila od Belgije.
I da, tu je riječ o prijateljskim susretima za koje znamo da nisu uvijek relevantan pokazatelj. Često se te utakmice odigraju revijalno i s pola snage, samo da se zadovolji forma. Međutim, stanje nije bolje ni u službenim natjecanjima. Njemačka je na Svjetskom prvenstvu ispala u grupnoj fazi nakon poraza također od Japana koji se pokazao ključnim za rasplet. Prije toga je upisala samo jednu pobjedu u Ligi nacija u grupi s Engleskom, Italijom i Mađarskom. Zapravo, uzmemo li te Mađare koji bi bili, kao, povoljan ždrijeb iz drugog šešira, Njemačka je s njima u zadnje dvije godine igrala triput i u te tri utakmice došla do dva remija i jednog poraza, tako da ni povoljan ždrijeb u kojem će eventualno izbjeći Španjolsku iz drugog te Nizozemsku iz trećeg šešira ne znači nužno da će Njemačka proći grupu. Die Mannschaft naprosto izgleda loše.
Lica budućnosti
“Uvijek pokušavamo sve da bi momčad funkcionirala savršeno”, rekao je Flick nakon poraza od Japana, suočen s propitkivanjem javnosti je li on zaista pravi trener za reprezentaciju. “Nekad stvari izgledaju dobro, nekad se ne odviju po našem planu, ali mislim da radimo dobro, pripremamo se i ozbiljni smo. Da, mislim da sam pravi trener za ovu momčad. Odlično smo krenuli u ovu priču i sad se trebamo vratiti na taj put.”
Istina je da je Flick u mandat krenuo odlično; u prvih osam utakmica upisao je osam pobjeda. Ne samo da je pobjeđivao, nego je u tih osam utakmica Njemačka zabila čak 33 gola, a primila je samo dva. Da bismo ugrubo dočarali dominaciju u tom razdoblju, prosječni rezultat kojim je Njemačka pobjeđivala suparnike u prvih osam utakmica Flickova mandata bio je 4:0.
Samo što tu postoji kontekst koji treba uzeti u obzir. U prvih osam utakmica Flick je igrao protiv Izraela, Islanda, Sjeverne Makedonije, Rumunjske i po dvaput protiv Lihtenštajna i Armenije. Raspored je u tom otvaranju bio prilično lagan. Čim su s druge strane krenuli dolaziti suparnici iz više klase europskog nogometa, nastali su probleme. Nakon početka iz snova, Flick je Njemačku vodio u još 17 utakmica, a razmjere krize najbolje ilustrira to što je Njemačka u tih 17 utakmica upisala samo četiri pobjede — protiv Omana, Perua, Kostarike i Italije.
Bilo bi promašeno reći da Njemačka nema igračku kvalitetu.
Jamal Musiala i Florian Wirtz su 20-godišnjaci i već su odradili po tri pune sezone u Bundesligi. Ako pričamo o produkciji igrača i razvoju talenta, Njemačka ni u jednom periodu tijekom zadnjih 50-ak godina nije u momčadi istovremeno imala dvojicu igrača koji su toliko talentirani po konvencionalnoj definiciji nogometne kreativnosti. Obojica su fantastični tehničari, mogu se snalaziti u uskim prostorima, tražiti rješenja pod pritiskom i konstantno raditi višak.
U neku ruku, oni su lica njemačke nogometne budućnosti. Da, tu su Serge Gnabry, Joshua Kimmich, Leroy Sané, Antonio Rüdiger i Ilkay Gündogan koji su dokazane klase i koji su osvajali Lige prvaka igrajući za Bayern, Chelsea, Manchester City i Real Madrid. Pa čak i ovaj drugi ešalon nositelja u koji spadaju Emre Can, Niklas Süle i Kai Havertz ima osvojene Lige prvaka u kojima su ti igrači imali svoju ulogu. Dakle, redom je riječ o igračima koji mogu biti okosnica uspješne Njemačke, pogotovo u kombinaciji s talentima kao što su Musiala i Wirtz.
Ostaje li Flick?
Ne znači to da Flick nema objektivnih problema. Bekovi nisu sama elita europskog nogometa, nedostaje jasna prva napadačka opcija i jako se osjeti kako nedostaje Toni Kroos, koji bi savršeno popunio sredinu terena. Međutim, ne radi se o fatalnim manama koje bi smisleno objasnile zašto je Njemačka toliko loša.
Možda Njemačka s Mariusom Wolfom na desnom beku ne može biti prvi favorit za osvajanje SP-a ali čovjek koji je igrao Bundesligu s Hannoverom, Herthom, Kölnom, Eintrachtom i Dortmundom trebao bi biti dovoljno dobar da se Flick može osloniti na njega u utakmicama protiv Japana, Poljske ili Kolumbije. Ili Havertz. On sigurno neće dati produkciju koju ima Erling Haaland, ali radi se o igraču starom 24 godine koji već neko vrijeme igra nogomet na najvišoj razini. Nije najbolji napadač na svijetu, ali nije ni objašnjenje zašto je Njemačka upisala samo četiri pobjede u zadnjih 17 odigranih utakmica. Uz sve objektivne alibije, kadar njemačke reprezentacije bolji je od rezultata koje momčad ostvaruje.
Flick je svjestan problema i zato je pokušao okrenuti neke stvari. Prije utakmice s Japanom svojoj je obrani puštao analize prošlosezonskog Manchester Cityja kako bi pokazao što želi od Kimmicha. On je u fazi obrane igrao klasičnog desnog beka s Nicom Schlotterbeckom na lijevom beku, a kada je Njemačka imala loptu u posjedu, Kimmich je ulazio u sredinu kao dodatni vezni igrač, dok je Schlotterbeck postajao treći stoper.
Nije to ni prevelik eksperiment. Njemačka je osvojila Svjetsko prvenstvo s Philippom Lahmom kao desnim bekom koji je postajao centralni vezni igrač, a Kimmich je u svojoj karijeri igrao i beka i zadnjeg veznog. Flick je bio asistent Joachimu Löwu kada je Lahm radio višak u sredini, a vodio je i Bayern do naslova europskog prvaka kad je Kimmich u polufinalu i finalu igrao desnog beka nakon što je veći dio sezone proveo na poziciji zadnjeg veznog.
Flickov manevar ima i logike. S Kimmichom u toj hibridnoj ulozi može dobiti ritam u posjedu lopte koji je izgubio Kroosovim odlaskom, a ne mora se spustiti u formaciju s trojkom u zadnjoj liniji i suparnicima prepustiti bočne zone, gdje ionako nema neku posebnu kvalitetu koja može isplivati. Ovako će u obrani poduplati bokove, a u napadu će imati dobru strukturu u posjedu.
Međutim, Flicku istječe vrijeme u kojem može raditi na svojim idejama.
Euro se možda čini apstraktnim i dalekim, ali ždrijeb je već za tri mjeseca. Nakon toga ostaje još jedna kratka reprezentativna pauza u ožujku i prva prilika za neko ozbiljnije uigravanje bit će pripreme prije samog Eura. Tu će momčadi imati desetak treninga i tu se može raditi na konkretnom segmentu. Ali Njemačka trenutno izgleda jako loše i pitanje je u kakvom će stanju doći na te pripreme, koliko će samopouzdanja imati i hoće li do tada postojati ikakvo povjerenje u trenerovu ideju.
Na kraju krajeva, pitanje je hoće li Flick uopće biti na klupi jer ovim rezultatima opasno pleše po rubu, a za dva dana ga čeka okršaj s Francuskom. Još jedan poraz bi mogao biti okidač za smjenu, iako Flick još uvijek vjeruje da je pravi čovjek za posao.
