Nogomet boje vina

Usred burnih događanja u zemlji, Venezuela se nada uspjehu na Copi

Zadnja izmjena: 18. lipnja 2019. Lucas Uebel

Situacija u državi došla je do usijanja tek nekih 12 sati prije nego što će domaća mlada reprezentacija istrčati na teren protiv Brazila, u susretu grupne faze južnoameričkog prvenstva za igrače do 20 godina koje se održavalo u Venezueli.

Par dana ranije, 10. siječnja, zemlju je potresao početak krize vlasti koji se očitovao u sukobu oko potvrde novog predsjedničkog mandata Nicolása Madura, bliskog suradnika bivšeg predsjednika Huga Cháveza kojeg je 2013. naslijedio na toj funkciji. Večer uoči tog nastupa mladih nogometaša u dresovima boje vina (La Vinotinto je nadimak reprezentacije), dio vojnika odanih Madurovu protukandidatu Juanu Guaidu odlučilo je pokušati prvi u nizu vojnih udara. Snimili su videoporuku venezuelanskom narodu i zaputili se na ulice Caracasa, spremni da silom svrgnu još uvijek aktualnog predsjednika. Njihov je pokušaj razmjerno brzo ugušen, a mlada je Venezuela u napetom susretu protiv brazilskih vršnjaka tijesno izgubila 2:1.

O ožujku su najprije momčadi Caracasa i Zulije umjesto žustre borbe u derbiju nakon početnog zvižduka nastavili međusobno ćaskati i i dodavati loptu kao da se još uvijek zagrijavaju. Nakon 15-ak minuta sudac je poslao obje momčadi u svlačionicu u kojoj nije bilo ni struje ni vode, a utakmica je na kraju otkazana i upisana kao remi. To što u svlačionici nije bilo ni najosnovnije infrastrukture i je razlog bizarnog prosvjeda dviju ekipa; u cijeloj zemlji je, naime, vladala redukcija struje koja je utjecala i na nogomet. Prosvjed ovih momčadi samo je bio jedan od načina kako skrenuti pozornost na ljudske potrebe uslijed duboke političke i ekonomske krize.

Dudamel se zato morao okrenuti improvizaciji baš u trenutku kada bi njegova četa klinaca mogla donijeti toliko željeni uspjeh na seniorskoj razini

Samo dva tjedna kasnije je izbornik reprezentacije Rafael Dudamel ponudio ostavku pod neobičnim okolnostima.

Nije u pitanju bio neki crni rezultatski niz ili neslaganje sa svlačionicom, dapače. Venezuelanska reprezentacija se otisnula na put u Španjolsku, gdje je kratkom serijom prijateljskih utakmica otpočela konačne pripreme za sudjelovanje na Copi Américi. Dudamel je predvodio momčad do pobjede nad Argentinom, koju je na stadionu Wanda Metropolitano u Madridu svladala s laganih 3:1. Nakon te utakmice je Antonio Ecarri Bolívar, venezuelanski veleposlanik u Španjolskoj, zatražio sastanak s Dudamelom.

Još nikad na SP-u

Izbornik je to pristojno i prihvatio, baš kao što je i u prošlosti prihvaćao takve susrete na kojima se uglavnom skupljaju politički poeni. No, s obzirom na nategnutu političku situaciju, Dudamel je zamolio da sastanak ostane privatne naravi, kao običan razgovor dvaju sunarodnjaka u tuđini. No, Bolívar kao pravi političar nije mogao odoljeti te je sve objavio na društvenim mrežama, predstavivši susret kao Dudamelovo davanje podrške Guaidu, čiji će vojnici pokušati još jedan, najveći dosad vojni udar nedugo nakon toga, krajem travnja. I taj je bio neuspješan.

“Prolazimo kroz teško razdoblje i veoma smo ispolitizirani”, kazao je razočarani Dudamel, koji je tražio hitan sastanak s vodstvom saveza nakon tog ‘incidenta’. “Ovaj susret je ispao uvredljiv i veoma smo nesretni zbog toga kako su se ponijeli”. Iako je kuvertirao ostavku, Dudamela su nekako nagovorili da se ipak predomisli, jer bi u protivnom Venezuela ostala bez hvaljenog izbornika samo tri mjeseca pred početak velikog kontinentalnog natjecanja. Dudamel je na kraju prihvatio povući svoju ostavku, ali problemi ostaju isti. Kako za državu, tako i za nogomet u njoj.

Zanimljivo je da nogomet u Venezueli i nije glavni nacionalni sport. U zemlji u kojoj je duga povijest političkih tenzija i sukoba dovela do potpunog kolapsa ekonomije, razina siromaštva je na rekordno visokoj razini, a mnogima je upravo sport jedina nada za izlaz iz te situacije. No, snovi klinaca započinju s riječi jonrón, što je zapravo domaća varijanta bejzbolskog home runa. Bejzbol su u zemlji početkom 20. stoljeća proširili američki naftni radnici, čiji su poslodavci danas dobrim dijelom zaslužni za venezuelanski slom, a igra se brzo proširila ne samo kao izvor zabave, već i kao mogućnost da najbolji dobiju lukrativne ugovore u SAD-u.

Nogomet je uvijek bio sekundarni sport koji su u zemlju donijeli europski imigranti i koji se prvotno počeo razvijati uz kolumbijsku granicu, onu kroz koju sada iz zemlje bježe stotine tisuća ljudi. Juan Arango, ponajbolji venezuelanski nogometaš svih vremena, sin je kolumbijskih roditelja koji su prije njegova rođenja emigrirali u Maracay. Venezuela je jedina zemlja pod ingerencijom CONMEBOL-a koja se nikada nije plasirala na završnicu Svjetskog nogometnog prvenstva. No, stvari se mijenjaju, unatoč činjenici da je napredak trenutno samo misaona imenica u okruženju u kojem se sport nalazi.

Uspon patuljka

Sve do početka milenija, jedini je sportski cilj venezuelanskoj reprezentaciji bio da izbjegne rušenje sramotnih rekorda, ali tada su se stvari zapravo počele i mijenjati. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2002. završila je sa 16 bodova, što je bilo iznad svih očekivanja. Osokoljena napretkom pod tadašnjim izbornikom Richardom Páezom, koji je prvi počeo sistemski uvoditi talentirane mlade igrače u sastav, država je sve više podupirala razvoj klubova. Vrhunac ulaganja je stigao 2007., kada je Venezuela dobila organizaciju Cope Américe; Chávezova je vlast uložila značajna sredstva u izgradnju infrastrukture, a to je uključivalo i dodatna sredstva za razvoj mladih igrača. Ljudi su masovno pohodili turnir, a reprezentacija im je to uzvratila prolaskom u četvrtfinale, u kojem ipak nije mogla preko Urugvaja.

Zamah nogometne kulture u zemlji stavio je fokus na razvoj domaćeg nogometa, pa je te iste 2007. venezuelanska Primera División proširena s 10 na 18 ekipa, a uvedeno je i novo pravilo koje je nalagalo da momčadi u svojih početnih 11 moraju imati najmanje jednog domaćeg igrača mlađeg od 20 godina. Bilo je to zlatno doba razvoja nogometa u zemlji, a na plodove tog sustava se nije trebalo dugo čekati.

Baš negdje kada je Venezuela 2011. dojurila do polufinala Cope, što joj je najveći uspjeh u povijesti, obećavajuću reprezentativnu selekciju do 17 godina preuzeo je upravo Dudamel. Njegova vratarska karijera je većinom bila fokusirana na domaće klubove, uz nekolicinu izleta preko granice u Kolumbiju, pa je znao kontekst i potrebe razvoja domaćeg nogometa. S tom je selekcijom napredovao i pratio je u starije kategorije, nadgledajući pritom posao svojih nasljednika koje je ostavljao s novim generacijama.

Kako je rasla ekipa, rastao je i on, a ta je simbioza rezultirala najvećim uspjesima venezuelanskog nogometa: drugog mjesta na U17 Južnoameričkom prvenstvu 2013. i spektakularnog vrhunca Dudamelova rada s mladima četiri godine kasnije, kada je U20 selekciju na Svjetskom prvenstvu odveo do finala u kojem je promašila jedanaesterac i na kraju izgubila od Engleske 1-0.

Priljev mladih igrača odgojenih u toj nogometnoj revoluciji značajno je utjecao i na seniorsku selekciju, koja je od južnoameričkog ‘patuljka’ stigla do 33. mjesta FIFA-ine ljestvice, što je stavlja ispred, recimo, Srbije, Češke, Turske, Rusije… Dudamel je nakon tog uspjeha s U20 selekcijom krajem 2017. napravio logičan iskorak zatvorivši krug preuzimanjem seniorske selekcije, ali je već tada kriza u državi lagano počela dosezati svoj vrhunac.

Šansa za prolaz

Sve ono što se dobro što se na domaćem planu odvijalo na prijelazu desetljeća sada je predaleka prošlost. Nekoliko najvećih klubova i dalje uspijeva nekako preživjeti zahvaljujući TV pravima od kontinentalnih natjecanja poput Cope Libertadores i ponekih sponzorskih ugovora međunarodnih kompanija, ali na grasroots nivou, odakle je ta revolucija i krenula, situacija je očajna. Novca nema ni u tragovima, a uspjesi mladih selekcija su na kraju postali dodatni uteg razvoju domaćeg nogometa, pošto igrači već u ranoj tinejdžerskoj dobi dođu na radar stranih klubova.

Ostali koji ne upadnu u taj kalup moraju vrlo brzo donijeti odluku koja će biti presudna za obiteljski budžet, a to često znači napuštanje nogometa kako bi se pokušali zaposliti. Oni koji su već ušli u profesionalni sistem u venezuelanskoj Primeri mogu biti sretni ako sa zakašnjenjem dobiju plaću koja se u prosjeku kreće oko 100 dolara mjesečno.

Dudamel se zato morao okrenuti improvizaciji baš u trenutku kada bi njegova četa klinaca mogla donijeti toliko željeni uspjeh na seniorskoj razini.

Prvo je odlučio da će sve pripreme za ovogodišnju Copu održati izvan zemlje, kako bi se igrači mogli barem malo fokusirati na nogomet umjesto na tešku situaciju oko njih. Na generalki pred turnir, odigranoj 9. lipnja u SAD-u, Venezuela je demolirala domaćine s čak 3:0, a José Salomón Rondón je na toj utakmici došao tik do Arangova kulta, zabivši dva gola čime je postao najbolji reprezentativni strijelac u povijesti. No, to mu uslijed čitave situacije donosi dvojaki publicitet; u intervjuu za The Guardian je priznao kako mora posebnu pozornost pridati čuvanju privatnosti svoje obitelji, jer su njeni članovi zbog činjenice da je Rondón veći dio svoje karijere proveo na europskoj plaći posebno na meti otmičara.

Rondón je, naravno, uz Tomása Rincóna i Roberta Rosalesa na čelu pomlađene Dudamelove momčadi, u kojoj je na ovom turniru i podosta igrača koje je izbornik odgajao počevši u mladim kategorijama pa do najviše razine. Venezuela je u svom prvom susretu odigrala 0-0 s Peruom, noćas igra protiv Brazila i nakon toga joj još slijedi ogled s Bolivijom. Nije bez šanse za plasman u drugi krug, usprkos svemu što se oko nje događa. Eventualni uspjeh možda bi nakratko okupio narod barem oko podrške momčadi, iako je iluzorno romantično očekivati — a to znamo iz nama puno bližeg primjera — da bi mogao potaknuti pozitivne promjene u zemlji.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.