Prilično iznenađujuće vijesti stigle su s domaće košarkaške tržnice: Cibona je potpisima Tonija Nakića i Matea Drežnjaka krenula u veliku ofenzivu usprkos tome što je klub prije samo tri mjeseca naoko bio na rubu propasti.
Tada su svi zaposlenici izuzev direktora Domagoja Čavlovića dobili otkaz i završili na burzi kako bi im država isplatila 70 posto mjesečnih prihoda. Čavlović je tu odluku obrazložio teškim financijskim stanjem u klubu, otkrivši i da igrači u tom trenutku nisu primili niti jednu plaću u ovoj kalendarskoj godini.
“Ova odluka sigurno nije gašenje kluba”, objašnjavao je. “No, pravo je pitanje što će biti kad budemo suočeni sa svim posljedicama koje će ostaviti koronavirus i potres. Konkretno mislim na posljedice koje će sve ovo ostaviti na Grad Zagreb preko kojega se mi jednim dijelom financiramo, a i onaj drugi dio naših financija također je opterećen ovom krizom.”
Takav razvoj događaja potaknuo je dio Ciboninih navijača da preko udruge Akcija za spas Cibone javno zatraže odlazak čitave Uprave, a kao glavni razlog naveli su financijsku netransparentnost koja je dovela klub do ruba propasti. Međutim, svega par mjeseci nakon privremenog gašenja svjetla, Uprava je ponovo šokirala javnost, ovaj put na potpuno suprotan način.
Budućnost kluba je i dalje neizvjesna, ali ovakva Cibona će imati više smisla
Prvo je dogovoren potpis 21-godišnjeg Nakića, talentiranog krilnog igrača za kojeg je Šibenci plaćena odšteta od 50.000 eura. Za njega je bio zainteresiran i Zadar, ali mu je odštetni zahtjev bio previsok. Ciboni, očito, nije. I tu se tek krenula zahuktavata. Nedugo potom odjeknula je vijest da se Vukovima pridružio i Drežnjak, najtraženije hrvatsko ime na tržištu. Za njega su ozbiljno bili zagrizli i Budućnost i Cedevita Olimpija, čiju su ponudu od 100.000 eura u Širokom glatko odbili, pa su Ljubljančani procijenili da im je Drežnjak suviše skup. To nije obeshrabrilo Ciboninu Upravu koja dobrano podebljala ponudu (180.000 eura), pa će će još jedan kršni Mostarac preseliti pod Toranj.
Kako je moguće da klub koji grca u dugovima plaća tolike odštete? Jasno je da se, kao u slučaju Darija Šarića, uključila treća strana koja računa na zaradu od budućeg transfera.
S Drežnjakom se teško može pogriješiti
I tako su se dvojica 21-godišnjaka pridružila tri i pol godine mlađem Roku Prkačinu te bi se oko mlađahnog trojca trebala graditi momčad za sljedeću sezonu. Ovo znači da je Cibona krenula u posve novom smjeru. Zaista je došao krajnji čas da se to napravi; godine očajnih rezultata i pustoši na tribinama nagnale su Upravu na odvažnu ofenzivu koja je itekako rizična u ovim neizvjesnim vremenima.
“Slažemo momčad s kojom će se tribine najlakše posvetiti”, poručio je najednom prosvijetljeni Čavlović. “Niti jedan stranac ne može proizvesti emociju kao domaći igrač.”.
Ne tako davno klub je vodio potpuno suprotnu politiku. Prije godinu i pol Cibona se usred sezone hladno riješila dvaju proizvoda svog omladinskog pogona — Nika Slavice i Karla Uljarevića (koji je kao 15-godišnjak stigao iz Osijeka pod Toranj), koji su tada bili u istim godinama kao netom kupljeni dvojac.
Drežnjak se već u veljači predstavio široj javnosti odlično odigranim utakmicama u kvalifikacijama za Eurobasket, kada je zaslužio mjesto u udarnoj petorci selekcije Veljka Mršića. Riječ je o 196 cm visokom beku, fizički vrlo jakim za svoju poziciju. Mršić mu je u reprezentaciji povjerio zadatak čuvanja najopasnijih suparničkih bekova, ali i u napadu je ostavio jako dobar dojam, uz jedinu zamjerku da je izbjegavao voditi loptu. Što se toga tiče, u dresu Širokog osjećao se puno slobodnije u igri s loptom te je tako kroz 22 utakmice Dvaba lige prosječno bilježio 15,1 poen i 4,2 asistencije, a brojne izgubljene lopte (s 3,6 u prosjeku drugi u čitavoj ligi) bile su kolateralna šteta nužna u procesu izrastanja u kompletnog beka.
Također, 28,8 posto uspješnosti trice ne zvuči odviše uvjerljivo, ali bitno je da Mateo ima prijeko potrebni osjećaj za šut, samo treba poraditi na selekciji i finesama, što će doći s vremenom. Sve u svemu, dojam je da Cibona s Drežnjakom teško može pogriješiti, a s obzirom na to da je ugovor potpisan na četiri godine, postoje dobre šanse da će se ulaganje na kraju isplatiti (onome tko god da je uložio).
Nakić pred velikim skokom
Nakić je ipak mnogo veći rizik. On je također bio na reprezentativnim okupljanjima, ali se nije uspio nametnuti za aktivnu ulogu. U pitanju je 203 cm visoki igrač koji može pokriti pozicije tri i četiri, ali će u Ciboni, ako Prkačin doista bude gurnut u prvi plan, većinu vremena provoditi na trojci. Potencijalno je riječ o doista sjajnom rješenju za tu poziciju: vižljast je, brz, odličnog šuta i osjećaja za prostor. Prošle sezone u Šibenci ostvario je impozantne prosjeke (15,7 poena uz 45,3 posto šuta za tri, 3,9 skokova i 3,3 asistencije), a bio je na sličnoj razini i sezonu ranije.
Međutim, za razliku od Drežnjaka koji se čeličio kroz Dvaba ligu, Nakić je svoje brojke ostvario kroz domaće prvenstvo u kojem je konkurencija ipak podosta slabija, stoga je moguće da će prelazak na ABA razinu za njega predstavljati preveliki skok. Pogledajmo samo Slavicu, koji je nakon odlaska iz Cibone apsolutno dominirao u redovima Šibenika i Škrljeva, dok je u ABA-i bio nezamjetan. Tu je još i pitanje obrane, na koju je trener Ivan Velić posebno osjetljiv – ako će preko Nakića curiti, teško da će se previše naigrati dok dovoljno ne očvrsne u tom segmentu.
Pozitivno je što su se Drežnjak i Nakić bar na nekoj razini do sada već etablirali kao nositelji u seniorskoj košarci, dok je Prkačin dobar dio neophodnog školovanja odradio lani, zato gradnja abaligaške momčadi oko njih ne zvuči kao ideja osuđena na propast. Jasno, treba pričekati kompletiranje kadra za predviđanje rezultatskog dometa. Teško da će biti bajan, ali posrtaji će se definitivno malo lakše podnositi. Budućnost kluba je i dalje neizvjesna, ali barem je sigurno da će ovakva Cibona imati više smisla od one na koju smo navikli proteklih godina.
