Kad neprikosnoveni veliki vođa nestane sa scene, dolazi doba nestabilnosti. Nakon desetljeća dominacije Usaina Bolta, svijet sprinta pao je u anarhiju. Već na svjetskim prvenstvima vidjelo se da nije baš jasno tko će preuzeti primat u kojoj disciplini, jedino je bilo očito da ćemo se načekati da netko ponovo objedini titule na 100 i 200 metara. Te sprinterske utrke obično su šlageri Olimpijskih igara, ali je aktualna situacija što se tiče kvalitete rezultata u prvi plan izbacila neke druge discipline (prije svega 400 prepone) uoči Tokija, dok se na stotku gledalo sa skepsom — hoće li nam novi najbrži ljudi na svijetu prikazati vrhunske izvedbe ili ćemo se vratiti 20 godina unatrag?
Ready… Set… BANG!
Možemo odahnuti. Nova sprinterska elita jučer je već u polufinalu napravila spektakl, da bi par sati kasnije iz svog tog meteža trijumfalno izronio Talijan Lamont Marcell Jacobs te se potom, u napoleonskom stilu, sam okrunio za kralja sprinta. Pobjedničko vrijeme 9.80 je 10. najbrže u povijesti, k tome i europski rekord, dok su još u polufinalu Kinez Bingtian Su (azijski rekord) i Amerikanac Ronnie Baker s 9.83 podijelili 13. mjesto svih vremena. Tim rezultatom u skupini su nadmašili Jacobsa, koji se u finale nije plasirao izravno nego po vremenu, ali Talijan je smogao snage za još bolju izvedbu u finalu, dok se dvojac nije uspio oporaviti, što su iskoristili Amerikanac Fred Kerley (9.84) i Kanađanin Andre de Grasse (9.89) te osobnim rekordima došli do postolja.
Nitko od spomenutih nije novo lice u svijetu sprinta. Možda ste očekivali mlade nade u usponu, ali pozornicu je zauzeo ešalon trkača u drugoj polovici svojih 20-ih (a Su je već u 32. godini), koji su dosad živjeli u sjeni velikih zvijezda. Frustrirajuće dugo gledali su u leđa Boltu, Justinu Gatlinu i Christianu Colemanu, ali prvu dvojicu zaustavilo je vrijeme, dok je Coleman zaustavio sam sebe propuštanjem doping testova.
Ironično je da nikome od trojca najbržih na svijetu stotka nije bila primarna disciplina
De Grasse je zapravo najpoznatiji od terceta na postolju. Kanadski sprinter dosad se već naosvajao medalja na najprestižnijim natjecanjima, ali i dalje se ništa nije promijenilo što se tiče izostanka zlata u kolekciji. Može ga utješiti što je usprkos groznom ostvario osobni rekord, a dobro je poznato da mu je 200 metara jača disciplina te će novu priliku za toliko željeni trijumf imati već prekosutra.
Srebrni Kerley bio je najmanje očekivani Amerikanac na postolju. Prognoze su govorile da će Trayvon Bromell (istrčao 9.77 prije dva mjeseca) nakon 17 godina vratiti zlato u SAD, ali on je puknuo pod pritiskom i jedva se plasirao u polufinale, gdje je eliminiran. Bakera je, pak, previše istrošilo naganjanje Sua u polufinalu, stoga je američku čast spasio Kerley, koji je otprije poznat kao vrhunski 400-metraš (brončani sa SP-a u Dohi 2019., osmi najbrži svih vremena s rezultatom 43.64). Pomalo iznenađujuće odlučio se posvetiti kraćem sprintu, a još veće iznenađenje je što se na američkim trialsima uspio plasirati na stotci, dok je na 200 ostao jedno mjesto kratak. Srebro sa sjajnim vremenom potvrda je da bi Kerley trebao nastaviti u ovom smjeru.
“Ja sam snažan i borben, ali i samotnjak”
I na koncu, novi kralj.
Sada 26-godišnji Jacobs je rođeni Teksašanin; otac mu je Amerikanac, a majka Talijanka. Sa samo godinu i pol dana preselio se s majkom u Italiju, koju smatra svojom jedinom domovinom: “Sve američko što imam su mišićna vlakna. Osjećam se 100-postotnim Talijanom, čak se ni ne služim najbolje engleskim jezikom”, kaže on.
Ironično je da nikome od trojca najbržih na svijetu stotka nije bila primarna disciplina. Jacobs se najvećim dijelom karijere bavio skokom u dalj i prešao je granicu od osam metara, ali se 2017. zbog ozljede koljena odlučio posvetiti sprintu. Usprkos munjevitom napretku i stečenoj slavi, može se reći da je dalj ostao njegova neprežaljena ljubav — na prsa si je istetovirao crazylongjumper, što mu je i dalje korisničko ime na Instagramu.
Jacobs je dosad bio dobro poznat samo Talijanima, a sada će na njegova pleća pasti teret globalne popularnosti. Bolt je dobio nasljednika na olimpijskom tronu, ali može li ga Marcell dostojno naslijediti u ulozi svjetske zvijezde koja će navući milijune na atletiku?
To će već teže ići jer, za razliku od jamajčanske ikone, Jacobs nije otvoren tip, dapače. “Ja sam snažan i borben, ali i samotnjak, poput tigra kojeg sam tetovirao na leđima”, opisao se u intervjuu za La Stampu i dodao: “Otvaram se samo uskom krugu ljudi”. Bolt je rođeni zabavljač koji je široke mase osvajao koliko vrhunskim rezultatima, toliko i osmijehom te drugim popratnim sadržajem. Jacobs je daleko od Boltovih izdanja u primeu, ali ne smije se propustiti istaknuti da je njegovo vrijeme u Tokiju za stotinku brže od Boltova u posljednjem olimpijskom trijumfu u Riju.
No, ne treba u Jacobsovu liku tražiti novu ekspanziju interesa za sprintom — treba je potražiti u velikoj neizvjesnosti, kakve se u Boltovom vremenu baš i nismo nagledali. Stotka je disciplina koja je u trkačkom svijetu najokrutnija po pitanju ozljeda. Sprinteri mnogo vremena provode u teretani, gdje s ogromnim težinama izvode vježbe eksplozivnosti te dovode svoje tijelo do limita, kojeg često i prijeđu što rezultira pucanjem mišića (i u finalu u Tokiju ozlijedio se Nigerijac Enoch Adedoke) i posljedičnim dugotrajnim izostankom s tartana nakon kojeg je teško vratiti se na staru razinu.
Možda vam se rezultati između 9.80 i 10 sekundi čine kao usporeni film u usporedbi na ranije viđeno, ali trenutno na sceni imamo grupu atleta koji su spremni na mukotrpan rad i sve rizike kako bi u kasnijoj fazi karijere uzdigli svoje tijelo na doista vrhunsku razinu. Jacobs je u velikoj borbi u Tokiju isplivao kao pobjednik, ali za vratom mu puše brojna konkurencija te nas u bliskoj budućnosti čeka mnogo epskih utrka; nadajmo se, još bržih od ove.
A u Tokiju nas još čeka 200m, s nekim novim licima. De Grasse će put do zlata tražiti preko svjetskog prvaka Noaha Lylesa, a američke trialse prošla su i dva strašno potentna mladića: 22-godišnji Kenny Bednarek i pet godina mlađi Erriyon Knighton, koji je ove godine srušio Boltove U18 i U20 rekorde. Naravno, Amerikanci su uvijek najeksponiraniji, što ne znači da im netko iz ostatka svijeta neće opet ukrasti slavu.
