Novo lice Eurolige

Je li mladi Rokas Jokubaitis buduća zvijezda za kakvom žudi europska košarka?

Zadnja izmjena: 20. siječnja 2022.

Novo je uvijek bolje! To je jedan od aksioma Barneyja Stinsona, čuvenog švalera iz sitcoma Kako sam upoznao vašu majku. Što je bolje od najzgodnije cure s kojom je ikad spavao? Njezina prosječna frendica koju nikad nije vidio golu, objasnit će. I taj aksiom ne odnosi se samo na žene, dodaje, nego na sve u životu.

Došlo je vrijeme u kojem se Euroliga mora okrenuti Barneyjevoj utopističkoj filozofiji ako se želi izvući iz učmalosti u koju je zapala. Naime, iako se kvaliteta košarke održava na visokoj razini, elitno europsko natjecanje nasušno treba neka nova, autohtona lica na parketu.

Godinama su zaštitni znak natjecanja bili pakleni europski bekovi koji, iz ovih ili onih razloga, nisu završili/uspjeli u NBA ligi, ali su zato žarili i palili euroligaškim terenima, ostavljajući gledatelje bez daha svojim specifičnim vicom u igri. No, kako godine odmiču, sve je slabiji plamen nekad neprikosnovenih vedeta: Vassilis Spanoulis ljetos se konačno umirovio; Sergio Llull, Sergio Rodríguez, Nando de Colo i Nick Calathes ulaze u pozne godine i više ne mogu ‘prodavati proizvod’, kao ni Miloš Teodosić, koji već poduže nastupa u Eurokupu. Istina, relativno nedavno u prvi plan je uskočio Vasilije Micić, ali njemu je već 28 godina i već ga poduže gledamo na euroligaškim parketima. Priljev američkih bekova zatrpao je tržište, stoga Euroligi nasušno treba novo, mlado, domaće lice na bekovskim pozicijama kako bi obnovila stari sjaj.

Čini se da jedno takvo nastaje u Barceloni: 21-godišnji Rokas Jokubaitis.

Europskim parketima potrebna je nova ikona, a mladi Litavac je najbolja oklada za to

Aktualna Barça je momčad s jakim litavskim štihom. Legendarni Šarūnas Jasikevičius još se u Žalgirisu nametnuo kao jedan od najboljih euroligaških trenera, a već je u svojoj debitantskoj sezoni u Barceloni odveo ekipu do velikog finala, u kojem je ipak pokleknuo pred Efesom. U tom pohodu na raspolaganju je imao zaista brutalne igrače, ali ljetos je dodatno pojačao momčad svojim mladim sunarodnjakom kojeg je već trenirao u Žalgirisu.

Jokubaitis se u svojim litavskim danima pod Šarasom nije previše naigrao. U dvije euroligaške sezone odigrao je tek 22 utakmice uz jedva preko dva poena u prosjeku. Kao tinejdžer ipak nije bio u stanju previše pomoći Žalgirisovim ambicijama, ali u tim je godinama stekao neprocjenjivo iskustvo. Već u sljedećoj sezoni Šarasov nasljednik Martin Schiller promovirao ga je u jednog od važnijih igrača momčadi te je u Žalgirisovoj solidnoj sezoni (omjer 17:17) ostavio solidan trag — za prosječnih 21 minutu na parketu bilježio je sedam poena i 2,5 asistencija uz obećavajućih 38,8 posto šuta za tri.

Talent i razumijevanje igre

Ta mu je sezona donijela drugo mjesto u glasanju za Euroliginu zvijezdu u usponu iza Usmana Garube iz Real Madrida, premda je statistički bio konkretniji od Španjolca. Ljetos su obojica iskoristila dobre sezone izlaskom na NBA draft, na kojem je Garubu kao 23. izabrao Houston, a Jokubaitisa kao 34. Oklahoma, da bi potom prava na njega poslala New Yorku. I tu se njihovi putevi razdvajaju: Garuba je odlučio odmah otići preko bare i sada igra G ligu za Rio Grande, dok je Rokas prihvatio poziv čovjeka koji ga je uveo u seniorsku košarku i nakon odigrane Ljetne NBA lige vratio se u Barcelonu, s kojom je par tjedana prije drafta potpisao četverogodišnji ugovor.

Teško da su navijači uoči početka sezone očekivali njegove velike predstave u Blaugrani. Barca je naprosto sjajno pokrivena na vanjskim pozicijama i jednom mladcu se doista teško nametnuti pokraj toliko prekaljenih klasa. Međutim, splet okolnosti otvorio je prostor za Jokubaitisa.

Prvo je sredinom rujna Alex Abrines teško ozlijedio koljeno, da bi nakon uvodnih nekoliko kola zbog ozljede iz Šarasove rotacije ispali Corey Higgins i Calathes. Rokas je priliku objeručke prigrabio. Ustabilio se na preko 20 minuta na parketu i povećao potrošnju lopti, prometnuvši se u Barcino opasno oružje u napadu. U proteklih mjesec dana kontinuirano raste u izvedbama, a vrhunac je dosegao prošlog tjedna u reprizi finala s Efesom, kojem je ubacio 16 poena uz ključne koševe u vrućoj završnici. Pokraj Nikole Mirotića, oporavljenog Higginsa i prekaljenog snajpera Kylea Kurica, Jasikevičius je baš mladom Litavcu dao loptu u ruke da dokrajči velikog rivala, što zorno dočarava koliko vjeruje u njegove mogućnosti.

Jokubaitis je takozvani combo-bek. Dok je bio u Žalgirisu činilo se da će prije izrasti u dvojku nego u jedinicu — usprkos jako dobroj kontroli lopte, do poena je dolazio najčešće kada su mu suigrači izradili dobre pozicije za šut, a pored Thomasa Walkupa i Lukasa Lekavičiusa nije dobivao previše prostora za organizaciju napada.

U njegovim dodavanjima zaista nema ničeg magičnog; zapravo se doimaju školskima, kao iz udžbenika. No, bilo je jasno da zna čitati igru i pravovremeno proslijediti loptu, stoga je Jasikevičius odlučio mnogo više ga gurati na jedinicu, a mladić je u proteklim mjesecima pokazao da je u stanju itekako kvalitetno organizirati napade vodeće euroligaške momčadi.

Ipak, njegova glavna snaga je realizacija, i to ne više pretežito iz catch and shoot situacija. Danas Jokubaitis sve više sam sebi kreira šutove — bilo s perimetra, bilo s poludistance, bilo da penetrira do obruča. Njegova kontrola lopte je impresivna i ponekad vam bude žao što ne potroši nešto više vremena u lomljenju obrane, ali tu dolazi do izražaja litavski pragmatični stil košarke — čim si otvori iole pristojnu situaciju za egzekuciju, Rokas će ju hladno uzeti. A njegova preciznost je briljantna: s true shootingom od 58 posto na osmom je mjestu u Euroligi, a prvi od igrača na vanjskim pozicijama.

Amerikanci nisu oduševljeni njegovim atletskim mogućnostima i zato nije prošao bolje na draftu, ali Jokubaitisov talent i razumijevanje igre, koje se očituje na obje strane parketa, nikome nisu sporni. On neće postati igrač koji će plijeniti pažnju izrazito atraktivnim stilom igre, ali zato vjerujem da će u Euroligi sve nemilosrdnije zatrpavati mrežice. Možda na razini De Cola u najboljim danima, s kojim ga se po načinu igre može usporediti. A možda bude i bolji…

U stvarnosti novo nije uvijek bolje, ali svi kojima je Euroliga pri srcu očajnički moraju vjerovati da će ovaj put biti. Europskim parketima potrebna je nova ikona, a mladi Litavac je najbolja oklada za to.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.