Oblak nad Madridom

Kako je otrok iz Škofje Loke postao ponajbolji golman na svijetu

Zadnja izmjena: siječanj 31, 2018 Profimedia

Kad su u pitanju veliki sportaši i sportski uspjesi, Slovenci se definitivno imaju čime pohvaliti. Objektivno je nevjerojatna činjenica da je zemlja sa svega dva milijuna stanovnika dala 38 osvajača olimpijskih medalja – samo šest manje od Hrvatske – i da je aktualni europski prvak u košarci, da spomenemo samo jedan od momčadskih uspjeha s velikih turnira.

Nogomet im vjerojatno nikad neće dosegnuti takve visine, ali igri su dali popriličan broj solidnih, pa i iznadprosječnih karijera. Uz dužno poštovanje Srečku Katancu i Zlatku Zahoviču, Brane Oblak ipak tu stoji na pijedestalu kao najbolji slovenski nogometaš svih vremena. Uz čvrst pečat koji je ostavio u njemačkim velikanima Schalkeu i Bayernu, Oblak je bio i član najbolje postave Svjetskog prvenstva održanog u Zapadnoj Njemačkoj 1974. Međutim, kako to često zna biti, unatoč zapaženoj igračkoj karijeri kasnije nije dostigao ni približno sličan rang u ulozi trenera. Sigurno je da su mu dijelom i zbog statusa čak triput ukazivali povjerenje na klupi njegove Olimpije, gdje je treći i posljednji put kao trener izdržao tek četiri utakmice.

Brane će, međutim, gotovo sigurno istaknuti dvije stvari iz tog objektivno siromašnog trenerskog opusa. Prva će biti pobjeda nad kasnijim svjetskim prvacima Talijanima, kada su ih Slovenci s Oblakom kao izbornikom svladali 1:0 u kvalifikacijama. Druga će sigurno biti sjećanje na jedan derbi protiv Maribora, jedan od one četiri nesretne utakmice u posljednjem mandatu.

Oblak je vratar s najmanje primljenih golova za prvih 100 nastupa u La Ligi: samo 54

Maribor je tog ljeta 2009. svladao Olimpiju 1:0, u tek drugoj službenoj utakmici tada 16-godišnjeg vratara Zmajčeka i Branetova prezimenjaka, s kojim pritom ne dijeli nikakve rodbinske odnose. Jana Oblaka je u ‘vatreno krštenje’ trener ubacio nakon što je tadašnji prvi vratar Olimpije Damir Botonjič bio jedan od glavnih krivaca za visoki (4:0) poraz u gradskom derbiju protiv danas nepostojećeg Interblocka tek dva kola prije ogleda s Mariborom.

“Predsjednik me zbog toga što sam na vrata u derbiju postavio otroka (dijete, op. a.) otpustio s mjesta trenera”, godinama kasnije je tvrdio Branko. “Ja sam tada već znao da će Jan biti vrhunski vratar, a samo godinu dana poslije se ispostavilo da sam bio u pravu”.

Strpljenjem do zvijezda

Možda je stari Brane naknadno tražio razlog za likovanje, ali s druge je strane inauguracija otroka iz Škofje Loke označila kraj jedne slovenske legende, a otvorila poglavlje novoj.

Vrlo vjerojatno i većoj nego što je bio sam Brane.

Jan je godinu dana kasnije srušio svoj prvi rekord u karijeri kada je za 1,7 milijuna eura iz Olimpije prešao u Benficu. Tri posudbe u na koje su ga redom upućivali bile su više-manje neuspješne, ali kažu kako dobre stvari dođu onima koji znaju čekati. Oblaka krase mnoge kvalitete, a strpljivost je svakako među njima, pa je prihvatio i četvrtu posudbu – onu u Rio Ave.

Iz današnje perspektive zvuči nečuveno da je taj mali klub, kroz koji je na svom putu do Lisabona prošao i Filip Krovinović, te 2012. u svojim redovima na golmanskim pozicijama istovremeno imao Jana Oblaka i Edersona, današnjeg prvog vratara Manchester Cityja. Nuno Espirito Santo i njegov trener vratara Rui Vitoria dali su prednost Oblaku, kojemu se strpljenje isplatilo.

Na priliku u Benifici nakon vraćanja s posudbe nije dugo čekao. Tadašnji neuvjerljivi prvi golmanski pick na Luzu bio je Artur Moraes, koji se usput i ozlijedio. U sličnom scenariju kao i u Olimpiji, samo s nešto jasnijom slikom, Oblak je zauzeo prostor koji poznaje kao svoj džep i više ga nije ispuštao. U iduće 24 utakmice kao prvi vratar Benfice primio je samo šest golova; posebno su upamćeni njegovi nastupi protiv Porta, kao i onaj u polufinalu Europske lige protiv Juventusa, kad je Benfica u torinskom uzvratu s desetoricom preko Oblaka spašavala prolazak u finale.

Kao vratar godine u Portugalu srušio je novi rekord, postavši najskuplji golman u povijesti Primere kad ga je na ljeto 2014. Atletico Madrid za 16 milijuna eura doveo kao zamjenu za Thibauta Courtoisa. Dolaskom u Madrid Oblak je došao pod skute Diega Simeonea, koji u esenciji svog cholisma vrednuje trud i odricanje bez puno suvišnih pitanja.

“Ulaganje truda”, reći će Cholo u par navrata, “nešto je oko čega kod mene nema rasprave”.

Kod Oblaka su trud i fokusiranje na rad dvije konstante; pritom taj fokus njemu istovremeno dođe kao ljudska karakterna prednost, ali i iznimno korisna stvar u ulozi vratara. Ima fantastične reflekse i odličnu vratarsku tehniku, ali upravo ta odlučnost često čini neke situacije u kojima se nađe naizgled kudikamo jednostavnijima nego što zapravo jesu. Iz fokusiranosti na rad stigla je i fokusiranost na igru, a s tim snažnim mentalnim karakteristikama vrataru je dosta jednostavnije biti odlučan u donošenju krucijalnih odluka, poput izlaska na ubačaj ili kretanja u skraćivanje kuta suparničkom igraču.

Fenomenalna statistika

Fokusiranost i staloženost ga, čini se, nikad ne napuštaju. Ni kad je potrebno triput zaredom skinuti ‘mrtvaca’.

I kad je Atletico izgubio svoje drugo finale Lige prvaka u samo tri godine, i to opet od gradskog rivala, predvodnici ekipe tumarali su u suzama travnjakom San Sira; među ucviljenim Cholovim ratnicima šetao se i Oblak i, iako razočaran, nije pokazivao znakove očajanja niti patetike. “Uvijek može bolje”, komentirao je nakon tog finala. “Moramo gledati prema naprijed; dignuti glave i zaboraviti taj poraz”. Izdvojite ovu izjavu iz konteksta i rekli bi da priča o porazu od nekakvog Alavesa koji ih ne kompromitira previše.

Tko zna, da je kojim slučajem drugačiji, možda bi tada i on odabrao razmišljati o bijegu dalje i traženju mogućnosti osvajanja trofeja negdje gdje je to realnije. Ali nije – nastavio je raditi kao da se zaista ništa osobito nije dogodilo, a samim tim je i nastavio puniti svoju fenomenalnu statistiku.

Nakon niza priznanja, koja su uključivala i dvije uzastopne titule najboljeg vratara Lige prvaka, nekidan je postao i vratar s najmanje primljenih golova za prvih 100 nastupa u La Ligi. Za usporedbu, Victor Valdes je u istom periodu primio 86 golova; Courtois 89, a Iker Casillas 104.

Oblak stoji na brojci 54.

Dio te zasluge svakako ide i granitnoj i sinkroniziranoj obrani pred njim, ali on je sada definitivno jedan od najboljih golmana na svijetu i nitko više ne sumnja u to. Oblak se samouvjereno nadvio nad Madridom, a tek je ovaj mjesec navršio 25 i pred njim bi moglo biti još čitavo desetljeće dominacije. Za očekivati je da će ga nakon toga pamtiti kao najvećeg Oblaka ikad, a samim tim i najvećeg slovenskog nogometaša.

Ne propusti top članke