“Lonzo je novo lice Lakersa”, uzviknuo je Magic Johnson, tada zadužen za košarkaške operacije u žuto-ljubičastoj franšizi, već nakon druge utakmice u sezoni 2017./18. Rookie Lonzo Ball upisao je 29 poena, 11 skokova i devet asista, pa se činilo da Magicove izjave zaista imaju smisla, koliko god već dotad dugo prisutna galama Ballova oca LaVara pozivala na oprez.
Bahati otac je svog ekstratalentiranog najstarijeg sina, nakon odličnih igara u srednjoj školi i na sveučilištu, proglasio boljim igračem od tada nestvarnog Stepha Curryja, a potom je hladno ustvrdio da bi on osobno u igri jedan-na-jedan dobio nikog drugog do Michaela Jordana. To što su Lakersi draftirali Lonza drugim pickom u prvom krugu činilo se kao još jedan dokaz izvitoperenosti današnje sportske industrije u kojoj preveliku važnost imaju medijske manipulacije, pa sve skupa izgleda kao reality show i idealan biotop za ambicije lajavih očeva željnih pozornosti. LaVarovi su medijski manevri bacili sjenu na košarku koju su igrali njegovi sinovi. Pa i kad je Lonzo proglašen MVP-jem Ljetne lige, još uvijek se nad njim nadvijao oblak sumnje koji je proizvodio hype na kakav nisu bili imuni ni bliski akteri.
Sumnja se učvrstila i prerasla u razočaranja nakon što se priča o ‘mladim’ i novim Lakersima pokazala šupljom.
Lonzo je povremeno zabljesnuo, dovoljno da uđe u drugu rookie petorku lige; mučen ozljedama ramena i koljena propustio je 30 utakmica. Iduća je sezona bila obilježena dolaskom LeBrona Jamesa, a Lonzova neloša, ali nedorečena igra se nastavila, s tim da je mnogima promaknuo njegov napredak na obrambenom planu. Kako su nakon pompoznih najava očekivanja bila (pre)velika, ipak je ocijenjen nedovoljno dobrim da bi ‘preživio’ u tako zahtjevnoj franšizi, i to u njenom pomalo šizofrenom razdoblju. Nakon što mu u veljači 2019. Lakersi nisu ‘autorizirali’ odlazak na operaciju zgloba, od nje je pod prijetnjom otkazom i kaznom odustao, a do kraja sezone zbog problema s tim zglobom nije odigrao ni minute.
Iza Lonzova razvoja stoji teški rad tijekom kojeg je saznao od čega je sastavljen i to pokazao drugima. Za razliku od LaMela, koji tek istražuje granice svog talenta
Nikoga nije začudilo to što je u srpnju postao dijelom famoznog tradea nakon kojeg je u LA sletio Anthony Davis, a Lonzo, Brandon Ingram i Josh Hart, uz kusur u pickovima, završili u Pelicansima. U New Orleansu se za Lonza nastavila fatamorgana, ali drugim sredstvima: opet se našao u polufunkcionalnoj momčadi koja se nalazila nadomak identiteta. Kao oni Lakersi prije LeBrona, tako su i Pelicansi tragali za formom i sadržajem i u tome prilično lutali. Osovini Zion Williamson-Brandon Ingram su tako pridružili trenera Stana Van Gundyja, što je počelo nalikovati na novo krivo srastanje. Ball je od trenera dobio novu ulogu u momčadi — postao je 3&D igrač, dakle, u roli tricaša i obrambenog specijalista. Na zahtjeve je odgovorio sasvim solidno, ali takva uloga nije bila primjerena potencijalnom superstaru.
A Lonzo je bio predodređen za upravo takvog igrača. Kao takvog ga je odredio prvenstveno otac, koji je od početka stvarao i predvodio hype.
Barem jedan Ball je za All-Star
U familiji Ball nikad se nije radilo samo o igranju basketa, već u o brendiranju. Lonzo je, primjerice, od prvog nastupa u NBA ligi nosio vlastite patike Big Baller Brand; na stranu to što je priča oko vlastitoga branda bila upitnog uspjeha, ona zorno pokazuje kako LaVar i sinovi grade vlastite, paralelne kanale do uspjeha u basket industriji. I da tu žele biti ozbiljni igrači, oni koje ne možete zaobići.
Otac Ball je 2018. osnovao Junior Basketball Association (JBA) koja je trebala biti liga za srednjoškolske i sveučilišne igrače koji su htjeli izbjeći plivanje u NCAA bazenu. Projekt se tek jednu sezonu održao na životu, ali liga je ipak nečemu poslužila: srednji brat LiAngelo je nakon epizode u Litvi igrao u njoj, kao što je to napravio i najmlađi LaMelo. Osim toga, Lonzo već 2017. počeo objavljivati rap singlove, pa je do danas objavio i dva albuma. Također, istog ljeta je obitelj Ball pokrenula reality show Ball in the Family s ocem i sinovima u glavnim ulogama. Ti projekti neće ostati upamćeni po kvaliteti, jer nisu zato ni pokrenuti. Njihov je cilj bio držati oca i braću u centru pozornosti.
I dok LiAngelo još uvijek traži ulaz u profesionalne vode — trenutno je u G League podružnici Hornetsa, momčadi Greensboro Swarm — obiteljske su ekspade postale kudikamo podnošljivije kad se ispostavilo da je najmlađi LaMelo zaista sjajan košarkaš. Da je bolji od starije dvojice dalo se naslutiti već u srednjoj školi, a postalo je evidentno u prvoj, kao i u aktualnoj, njegovoj drugoj sezoni u Charlotteu.
Njemu se, evidentno, vrata otvaraju lakše, proporcionalno njegovom igračkom kapacitetu — iako je na draftu 2019. izabran trećim pickom, dok je stariji Lonzo biran kao drugi. Ispostavit će se da je LaMelov dolazak u neatraktivni Charlotte bio pun pogodak, jer se dogodio u pravom trenutku: baš kada se među Hornetsima konačno ugnijezdio mladi trener James Borrego i kada je onamo iz Celticsa sletio Gordon Hayward.
Najmlađi Ball bio je upravo ono što je Hornetsima trebalo: kreativna mlada energija playmakera koji ne insistira na vlastitoj statistici, već je vjetar koji puše u jedra momčadi i gura suigrače prema košu, prema poenima. Prošlu je sezonu bio najbolji rookie u ligi, a u ovu je krenuo dosta dobro, kao i cijela momčad. Eksplozija Milesa Bridgesa na startu sezone, kao i fluidnost prikazane igre Hornetsa pod Borregom potvrđuju da se tu kuha nešto dobro.
LaMelo je neukrotivi kreativac koji će propitivati granice trenerove vizije. On je jedan od onih mladića koje ponekad treba otrpjeti i vjerovati im, jer ćete zauzvrat dobiti nešto neočekivano. U svakom slučaju, franšiza i trener imaju pravo od LaMela očekivati posebne stvari i čini se da je na parketima barem jedan Ball koji će završiti na All-Star vikendu, i to na glavnom eventu, jer u svakom smislu izgleda kao zvijezda. Dapače, može se reći da je upravo najmlađi Ball utjelovio promjenu duha cijele franšize, koja je konačno iskoračila osrednjosti.
Svoj komad NBA neba
Kao što je iz osrednjosti iskoračila i momčad iz Chicaga, u kojoj se čini da se najstariji brat Lonzo napokon dobro osjeća u vlastitoj koži, sretan s ulogom koju ima u svježim i potentnim Bullsima.
Franšiza je u prijelaznom roku odlučila lupiti šakom od stol i krenuti all-in, te je potrošila gomilu resursa na prezent u kojem se priželjkuje upravo ovakav razvoj situacije kakav je zasad, na početku sezone. Trojac koji radi razliku DeMar DeRozan, Zach LaVine i Nikola Vučević i način na koji funkcioniraju zajedno odgovara upravo onome što zapravo Lonzo Ball može biti. Pored DeRozana nije prva opcija na playu, što mu odgovara, dok momčadi pak odgovara da s LaVineovih leđa skida teret kreacije i pusti ga da bude scorer. Potom, njegova otvaranja u tranziciji i sposobnost dodavanja kojim slama kičmu obrani na koju momčad natrčava baš je ono što je ovakvim Bullsima trebalo.
Sve u životu dođe na svoje, pa je tako i Lonzova samoizgradnja kao igrača tijekom proteklih sezona došla na naplatu. U slučaju najstarijeg brata vidljivo je da iza njegova uspjeha i razvoja stoji teški rad tijekom kojeg je saznao od čega je sastavljen i to pokazao drugima. Za razliku od najmlađeg Balla, koji tijekom svoje druge sezone tek istražuje granice svog talenta.
Dva brata, Lonzo i LaMelo, uz silnu su i pompoznu buku stigli na veliku scenu, a potom se uz sav nametnuti pritisak izborili za svoj komad NBA neba. To im nitko ne može i ne smije oduzeti, bez obzira na to koliko nam toksični mediji i društvene mreže išli na živce. Kao i njihov blesavi ćaća, koji sada stoji s prekriženim rukama i širokim osmijehom na licu svima poručuje: “A što sam vam ja rekao!?”.
