No, pokušajmo zamisliti kako bi nam izgledala svakodnevica da je ta državna tvorevina zaživjela i opstala do danas — u svim školama grčki jezik bio bi obavezan; pločice na državnim institucijama bile bi XL veličine da stanu nazivi na latinici, ćirilici i alfabetu; Makedonce bi vjerovatno poznavali pod potpuno drugačijim imenom, a derbi kola ABA lige igrali bi Cedevita i Olympiacos.

Iz Olympiacosa su izrazili interes, što je odlično, ali ne treba im prostrti crveni tepih i trčati oko njih ugađajući im. Trebaju se postaviti određeni uvjeti

Ovo posljednje i ne zvuči toliko apstraktno. Dapače, moguće je da ćemo tome svjedočiti već sljedeće sezone.

Sve se zakuhalo sredinom veljače kada je David Blatt u polufinalu grčkog Kupa na poluvremenu povukao svoje igrače pri vodstvu 40:25 za Panathinaikos. Razlog? Tendenciozno suđenje na štetu kluba iz Pireja. Nakon utakmice Olympiacos je izdao priopćenje u kojem se navodi da više neće sudjelovati u susretima s Panathinaikosom u okviru domaćih natjecanja ako se za njih ne angažiraju strani suci, isto tako neće nastupiti u bilo kojoj utakmici grčke lige u kojoj trebaju suditi trojica sudaca iz spornog polufinala. Panathinaikosovu vlasniku Dimitrisu Giannaokopoulosu do daljnjeg je zabranjen ulaz u dvoranu Mir i prijateljstvo. Između ostalog, i zato što je na Olympiacosovu klupu nakon povlačenja stožera postavio — crvene tange.

Stvar je ozbiljna

Grčki košarkaški savez kaznio je Olympiacos zbog povlačenja momčadi i odbio sve ultimatume, stoga je smjesta lansirana priča o prelasku grčkog velikana u ABA ligu. Vodstvo lige potvrdilo je službeni Olympiacosov interes, ali sve skupa činilo se kao dio igrokaza kojim Pirejci žele ostvariti pritisak na grčki Savez kako bi stekli određene privilegije. Ipak, nakon što su ovog mjeseca odlučili bojkotirati domaći susret s Panathinaikosom, jasno je da su stvari ozbiljnije nego se činilo. Susret je registriran 0:20, k tome su im ponovo oduzeti bodovi pa su ispali iz zone doigravanja, a ako još jedanput ponove nešto slično, propozicije nalažu izbacivanje u drugu ligu.

Da su stvari na razini većoj od glasina potvrdio je i predsjednik ABA lige Igor Dodik: “Čelnici Olympiakosa podnijeli su službeni zahtjev da igraju ABA ligu. Sad je na redu skupština klubova osnivača koja će usvojiti ili odbiti ovaj zahtjev Ako Olympiakos uistinu zaigra, to će biti velika stvar za regionalno natjecanje.”

Razmislimo malo o posljednjoj tvrdnji. Je li dolazak višestrukog europskog prvaka zaista pozitivna stvar za ABA ligu? Možda, ovisi o uvjetima pridruživanja.

Naime, odmah treba odustati od te ideje ako će se mijenjati statut lige (proširenje i niz drugih komplikacija) samo da bi Olympiacos plesao jedno ljeto i potom se pobjednički vratio u domaću ligu nakon što grčki Savez shvati da im je liga bez Pirejaca izgubila svaku draž. Iskustvo s Maccabijem, koji je u dva navrata igrao ABA-u pa se povukao, jasno govori da od takvih ekshibicija nema dugoročne koristi za regionalnu košarku.

Iz Olympiacosa su izrazili interes, što je odlično, ali ne treba im prostrti crveni tepih i trčati oko njih ugađajući im. Trebaju se postaviti određeni uvjeti od kojih je prvi ugovor koji bi ih vezao uz ligu na barem tri godine. U slučaju istupanja ranijeg od predviđenog plaćali bi se drakonski penali. Isto tako, nužno je ishoditi da Grci financiraju dio putovanja ostalih klubova do Atene. I tako dalje, i tako dalje… Drugim riječima, treba iskoristiti situaciju i dobro ih pritisnuti jer u Olympiacosu nemaju previše izbora – ne mogu istovremeno zauzeti čvrst gard i prema svom Savezu i prema ABA ligi, jer bi mogli ostati samo na Euroligi. U teoriji je i to opcija, ali izostanak domaćih vikend-utakmica itekako bi se osjetio na financijama, stoga će se takav rasplet nastojati izbjeći.

Zaoštravanje konkurencije

Olympiacosov ulazak donosi sljedeće pogodnosti: četiri najbolja kluba koja sada previše odskaču kvalitetom dobili bi snažnog takmaca, a ostali klubovi čast ogledati se sa suparnikom kojeg su posljednjih godina mogli gledati jedino na televiziji i napuniti dvoranu kao na Partizanu i Crvenoj Zvezdi (čast iznimkama!). Što se tiče protočnosti prema Euroligi, to ne bi predstavljalo problem jer Oly ima zajamčeno sudjelovanje. Dakle, u slučaju da Grci osvoje ABA ligu, u EL plasirao bi se finalist.

Međutim, sve bi to imalo ograničen utjecaj na razvoj regionalne košarke. Povlastice igranja s Olympiacosom vrlo brzo bi bile nadjačane frustracijama u slučaju da Pirejci povežu par titula. ABA liga je osnovana kako bi se nadmetali klubovi iz nekadašnje jugo lige, te naprosto nije prirodno da netko izvan tog kruga uzima trofeje.

Jedini način da to postane smislenije jest da Olympiacos ne dođe sam. Ne aludiram samo na Panathinaikos, koji je također u otvorenom pismu iskazao želju za igranjem ABA lige iz razloga što želi igrati isto natjecanje kao i najljući rival, ali to je vjerojatno još jedan u nizu trolova koji ovih dana pristižu iz OAKA Arene.

Jedini način da se podigne regionalna košarka na svim razinama jest da se dogovori unija s Grcima, odnosno da se napravi jezgra od 30-ak abaligaških i grčkih klubova koji će kroz dva razreda natjecanja odmjeravati snage. AEK, PAOK, Aris, Peristeri, Promitheas… To su suparnici po mjeri za zaoštravanje konkurencije i posljedično postupno podizanje kvalitete slabijih abaligaških klubova. Tako kreirana liga smjesta bi se vinula među tri najbolje u Europi, a od nje bi veliku korist imale sve reprezentacije iz regije, kao i Grčka, koja se dosta muči posljednjih godina.

Ipak, treba biti realan i reći da je previše usijanih balkanskih glava koje trebaju sjesti za isti stol i, huh, dogovoriti se oko projekta zajedničke lige. Ako bi se problem prometne udaljenosti i riješio, svejedno bi ostalo puno prepreka, uglavnom onih oko podjele moći i utjecaja. Zato će košarkaška konfederacija s Grcima, poput one političke, ostati na razini ideje.

Ali dobro, barem su tu Djeca Pireja koja možda navrate da zapale raju. Koliko to sve skupa ima smisla, procijenite sami.