Bez obzira na koliko se ponavljali i koliko iz godine u godinu bili prokleto isti, na poraze se nitko i nikako ne može naviknuti.
A nije da se u Washingtonu u posljednjih desetak godina nisu baš svojski trudili. I ponavljati poraze i navikavati se na njih. Kako jedan poznanik savršeno opisa, tamošnji sport je poput Beskrajnog dana s Billom Murrayem, samo baš nimalo nije smiješan, ne može ga se ugasiti, nikada ne završava i jebiga.
Washington Capitalsi bili su daleko najbolja momčad regularne NHL sezone. U najjačoj diviziji u kompliciranom ligaškom sustavu osvojili su 118 bodova, sedam više od prvih pratitelja i aktualnih prvaka Pittsburgh Penguinsa i osvojili President’s Cup. Veliki, sjajni, ali pomalo besmisleni trofej koji na kraju regularne sezone dobiva najbolja ekipa lige. Dobili su 55 od 82 utakmice, bili druga najefikasnija momčad lige i primili daleko najmanje golova. Bili su prvi favorit za osvajanje Stanley Cupa.
Ali, jebiga, Washington Capitals.
Dug i savršen let u visinu za brutalni iznenadni pad, to je priča hokejaške franšize glavnog američkog grada. Ako i niste preveliki ljubitelj NHL-a dovoljno je da u svoj pretraživač utipkate pojam “Washington Capitals playoff history” i sve će vam brzo biti jasno. Preskrolate prvih nekoliko bazičnih sajtova i svaki sljedeći će vam već u naslovu nuditi varijaciju engleske riječi failure. Povijest Capitalsa povijest je sjajnih momčadi, velikih nadanja i brutalnih poraza.
Desetljeće neuspjeha
U posljednjih 10 godina Capitalsi su devet puta igrali u doigravanju; triput su osvajali President’s Cup, sedam puta bili najbolja momčad svoje divizije, šest puta osvajali preko 100 bodova. I baš svaki put bi zapeli kada je bilo najvažnije. Od 1998., kada su neočekivano došli do finala i izgubili metlom od Detroit Red Wingsa, 12 su puta ispadali iz prve ili druge runde doigravanja.
Nakon četiri godine bez playoffa, 2008. su ispali od Flyersa u sedmoj utakmici prvog kruga, da bi godinu kasnije u rundi kasnije izgubili od Penguinsa, opet u sedam utakmica. Iduće sezone Montreal Canadiensi su ih izbacili u prvog krugu u – hajde, pogađajte – sedmoj utakmici, a između 2012. i 2015. propustili su jedno doigravanje, dok su u preostala tri ispadali od New York Rangersa. Sva tri puta u sedmoj.
Prošle sezone nisu otišli u sedmu utakmicu. Jesu kao i ove bili najbolji u regularnoj sezoni, prvi favoriti za osvajanje Stanley Cupa, ali preko drugog kruga, fantastičnog Sidneya Crosbyja i Penguinsa nisu mogli, ispali su u šest utakmica.
Bizarni sustav NHL doigravanja nije im pomogao, i ove su sezone, nakon izbacivanja Toronto Maple Leafsa u prvom krugu, u polufinalu konferencije naišli na prvake i najveće rivale Penguinse. Nakon četiri utakmice bili su u velikom zaostatku, na 1-3, ali Pittsburgh je ostao bez ozlijeđenog Crosbyja, Capitalsi odigrali dvije vrhunske utakmice i odveli seriju u sedmu. Veliki povratak, nada se opet rodila, posljednja prilika, najvažnija utakmica ikad, sad ili nikad.
I, naravno, nikad. Jer, Washington Capitals.
A što sad?
Deveti put u 10 sezona Washington je pred pitanjem kako dalje.
Utrka za Stanley Cupom ustvari je počela prije 13 godina, kada su Capitalsi prvim pickom drafta izabrali tada 19-godišnjeg Aleksandra Ovečkina. Rus je od tada bio fokalna točka čitave priče Capitalsa – s 23 je postao kapetan, jedan od najmlađih u povijesti, triput je osvajao titulu MVP-a, prometnuo se u jednog od najboljih i najpopularnijih hokejaša na planetu i pravog vođu momčadi.
Međutim, ta se priča uvijek završavala prerano i u sedmoj utakmici. Ove je sezone zabio 33 gola, imao i 36 asistencija, ali je u doigravanju i pogotovo u seriji protiv Penguinsa imao tek sporednu ulogu. Pitanje je li vrijeme da Capitalsi okrenu novi list u svojoj povijesti i završe Ovečkinovu eru postalo je sasvim legitimno. Isplati li se više graditi momčad oko ruskog veterana koji je u play-offu igrao i ozlijeđen, zbog čega se neće – kao po tradiciji – priključiti Rusima na Svjetskom prvenstvu koje se igra u Francuskoj i Njemačkoj?
Ljeto će za generalnog menadžera Briana MacLellana i trenera Barryja Trotza, kao i za vlasnike franšize, biti dugo i naporno.
Nekoliko važnih veterana, kao što su Kevin Shattenkirk, TJ-a Oshie i Justin Williams postaju slobodni agenti, a momčad gotovo nepromijenjena u posljednje dvije godine pod hitno treba svježu krv. Ključno je pitanje uključuje li to i prolijevanje krvi najveće zvijezde i legende kluba što Ovečkin sigurno jest. On je i dalje igrač koji može privući dobar trade, za kojeg možete dobiti igrača na kojemu se gradi igra i budućnost. Ali to je rizik kojeg većina NHL momčadi i nije spremna preuzeti.
Za razliku od drugih američkih sportova, NHL momčadi žive od prodanih ulaznica i pobjeda kojima privlače navijače i teško sebi mogu priuštiti nekoliko sezona na dnu i bez playoffa kako bi s godinama rekonstruirali momčad i napravili je ponovno kompetitivnom. Njima trebaju pobjede sada i odmah, čak i ako znače poraze u sedmim utakmicama doigravanja.
U stvarnosti, prošlog je tjedna svima postalo jasno je da je posljednja prilika propuštena i da sljedeća može doći samo slučajno. Pitanje je jesu li u klubu i među navijačima to spremni prihvatiti, napraviti korak naprijed i misliti na budućnost, ali ništa neće i ne može promijeniti činjenicu koja je kristalno jasna. Era moćnih ali nedorečenih Ovečkinovih Capitalsa je gotova, njihovo mjesto u povijesti je među najvećim luzerima NHL-a i američkog sporta. I završetak ove priče mogao je biti drugačiji, trebao je biti drugačiji, ali nije.
Jer, jebiga, Washington Capitals.
