Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Osijekova prekretnica

Ivan Meštrović nije uspio napraviti presudni korak i više nije predsjednik. Što slijedi?

Zadnja izmjena: 25. lipnja 2020.

Osijek je većinu aktualne sezone proveo plešući između četvrtog i petog mjesta prvenstvene ljestvice. Zanimljivo, cijelo to vrijeme nije bilo pritiska javnosti, iako su rezultati bili očito ispod razine postavljenih ambicija. Klub kojemu budžet dopušta da na ljeto potroši 1,3 milijuna na račun odštete za Antonija Mancea je 10 kola — dakle, trećinu dosad odigrane sezone — proveo na petom mjestu i sve je funkcioniralo sasvim normalno. Nije bilo pretjeranog pritiska navijača, nije bilo medijskog propitkivanja, nije bilo negativnosti. Čak i nakon što je u šest proljetnih kola Osijek pobijedio samo jednom, situacija je ostala mirna.

Zapravo, do zadnjeg trena se širila idila — što od navijača kroz stranice na kojima se okupljaju, što od službenih osoba kluba poput direktora Igora Galića koji je situaciju u izjavi za Sportske novosti nazvao “glupom pričom i opstrukcijom” — i izgledalo je nevjerojatno da predsjednik Ivan Meštrović može napustiti svoju funkciju.

U suštini, Osijek je pokazao strpljenje i neku vrstu kohezije karakterističnu za projekt u relativno ranoj fazi razvoja. Navijači, mediji, javnost i svi ostali faktori koji mogu utjecati na odluke u klubu ostali su mirni i pustili da se procesi nastave odvijati. Na kraju se priča posložila tako da je Ivica Kulešević iskoristio lošu formu Hajduka i Rijeke nakon korona-krize i Osijek se uključio u borbu za drugo mjesto koje je prije sezone bilo postavljeno kao cilj.

A onda je ispalo da je strpljenje ipak ograničen resurs i da vlasnik Lőrinc Mészáros ima nešto drugačije mišljenje o tome kako klub zapravo funkcionira.

Meštrovićev neuspjeli zadatak će sada preuzeti Sakalj i to u fazi projekta u kojoj se može očekivati pad kohezije, jer period slijepog vjerovanja i entuzijazma prolazi

Što se točno dogodilo u cijelom tom odnosu vlasnik-investitor-upravitelj i koja je kap prelila čašu, u ovom trenutku nije ni toliko bitno. Hoćete li, posebno nakon Galićevih izjava prije dva dana, povjerovati da Meštrović stvarno odlazi vlastitim izborom ili mu je ostavljena prilika za častan uzmak, to je sporedna stvar; činjenica je da više nije predsjednik NK Osijeka, a na njegovo mjesto će doći Ferenc Sakalj, Mađar rođen u Vojvodini kojeg s Mészárosom veže zajedničko prijateljstvo s Viktorom Orbánom, biznis veze i operativni posao koji je za gazdu obavio u Puskás Akadémiji. Kako će točno Sakalj presložiti klub i koliko će toga biti drugačije u operativnom dijelu funkcioniranja, to tek treba vidjeti nakon što ga Skupština NK Osijeka i službeno potvrdi za predsjednika.

Međutim, neke stvari će se sigurno promijeniti.

Strpljenje nije neograničeno

Meštrović je od prvog dana imao stav kako njegov Osijek nije priča ili projekt; to je za njega bio pokret. Kad maknemo sva wannabe-mesijanska preseravanja iz Meštrovih javnih nastupa u kojima je pokušavao ostaviti dojam karizmatičnog lidera i čvrstog vođe koji će za sobom povući cijeli grad u bolju budućnost, kad se sa njega sastruže jeftina patetika s kojom je govorio o stvarima koje su izvan moći predsjednika bilo kojeg kluba na svijetu, to je svejedno inteligentan tip.

Tu dolazimo do kohezije koju smo gore spomenuli kao faktor na koji je Meštrović računao i zbog kojeg bivši predsjednik u ovom tekstu postaje tek sporedna figura čije djelovanje nećemo pretjerano duboko analizirati, jer je u kontekstu te kohezije važnije ono što će se dogoditi na idućem koraku klupskog razvoja.

Nakon što je krenuo projekt Našeg Hajduka, prvih nekoliko godina nije bio problem ako bi Hajduk završio kao četvrti, jer navijači su imali dozu entuzijazma koji se najlakše mogao prevesti kao “vjera u bolje sutra”. Danas, nakon što je Hajduk — koji je ove sezone 24 kola bio na drugoj prvenstvenoj poziciji i jedno čak i na prvoj — izgubio od Lokomotive pao na peto mjesto, ono na kojem je Osijek proveo 10 kola bez puno negativnosti, sve gori od nezadovoljstva jer se strpljenje potrošilo.

Ista stvar je bila s Rijekinim navijačima; kod njih se nezadovoljstvo, nazovimo to tako, zastojem na izgradnji Kantride manifestiralo s nekoliko godina zaostatka i kulminiralo Armadinim bojkotom navijanja i prosvjedima usmjerenima prema Damiru Miškoviću dok je na klupi bio Igor Bišćan. Još očitiji primjer je Zdravko Mamić, koji je u početku imao podršku navijača kad se profilirao kao vođa kluba u tranzicijskom vremenu iz Croatije pod upravom Zlatka Canjuge, da bi kasnije ušli u sukob s njim i bojkot. Ukratko, kada dođe do velike promjene u funkcioniranju kluba, dolazi do pojave uvodnog perioda slijepog vjerovanja i optimizma koji kasnije blijede.

Osijek sada dolazi na prekretnicu i zbog toga Meštrović pada u drugi plan.

Entuzijazma, strpljenja i kohezije još uvijek ima sasvim dovoljno, toliko da navijači i javnost imaju razumijevanja za jednu pobjedu u šest utakmice ili za peto mjesto i usprkos svemu šire idilu, a na to je Meštrović računao. Uostalom, navijači će tolerirati štošta — od kumske sportske politike do lutanja u ciljevima razvoja jer Osijek je prije samo pet godina bio na rubu ispadanja iz 1. HNL i milimetre od stečaja, pa je ovo sada velika promjena na bolje. Međutim, strpljenje nije neograničen resurs i kohezije će u jednom trenutku nestati. Novi stadion na Pampasu će to malo odgoditi i otvorenje će biti nova doza euforije, ali da bi projekt — ili, kako ga je Meštrović nazvao, pokret — dugoročno rastao i podizao razinu podrške, potrebno je postaviti jasne ambicije i ostvariti neke rezultate.

Mobilizacija zajednice

Podizanje kluba iz borbe za opstanak u krug europskih putnika dolazi po inerciji — jer čim u HNL-u klub postane solventan i može uložiti novac u momčad, odmah se izdvaja od većeg dijela lige koji preživljava bez neke dugoročne strategije. Bilo kakav novac, a pogotovo 10-ak milijuna eura, garantira da se klub neće boriti za opstanak nego da će ići u Europu. Puno veći trud i znanje zahtjeva napraviti iskorak s tog trećeg, četvrtog ili petog mjesta u pravu borbu za vrh.

Taj korak Meštrovićev Osijek nije napravio, nije do kraja iskoristio val entuzijazma i to je očita stvar.

Ni u jednoj od protekle tri sezone u kojima je mogao računati na mađarski kapital, klub nije osvojio više bodova od Hajduka. Čak ni prošle sezone, one koja je u Hajdukovu slučaju okarakterizirana kao katastrofalna i zbog koje je punio naslovnice lošim rezultatima i krizama u upravljanju, Osijek nije ostvario više prvenstvenih bodova, ostao je na identičnih 62. Stvari morate gledati u perspektivi: ako je Hajduk loš i ima underperforming rezultate, a oko toga se valjda svi možemo složiti, kakav je točno Osijek kad sa sličnim budžetom u zadnje tri godine nijednom nije osvojio više bodova?

Meštrovićev neuspjeli zadatak će sada morati preuzeti Sakalj i to u fazi projekta u kojoj se može očekivati pad kohezije, jer period slijepog vjerovanja i entuzijazma lagano prolazi. Osijek za taj korak ima dovoljno potencijala; potrebno je samo definirati sportsku politiku i dodatno ojačati organizaciju unutar kluba kako bi mogli pratiti postavljene ambicije.

Ima potencijala i zato što je Meštrović iza sebe ostavio dobar posao u nekim segmentima. Na stranu mesijanski pristup, pretencioznost i pompozne izjave kojima je često uskakao sam sebi u usta; Meštrovićev projekt mobilizacije lokalne zajednice uključivao je besplatnu članarinu u klubu i cashback loyalty program, a posebno je važno omasovljavanje omladinske škole jer ništa ne veže ljude uz klub kao činjenica da su napadača, centralnog veznog ili desnog beka susretali u kvartovskom dućanu ili mu predavali biologiju. Uostalom, u samoj srži Mészároseva projekta nije bio ni nogometni rezultat ni zarada, nego upravo širenje utjecaja i mobilizacija lokalne zajednice.

Dosad je ovo bilo sasvim dovoljno jer je postojala kohezija te uvodni dio nekritičnog i gotovo slijepog vjerovanja zbog spašavanja kluba koji je vodio prema optimizmu. Kao i svaki drugi sličan projekt, Osijek će brzo doći na prekretnicu na kojoj će se strpljenje potrošiti i na kojoj će se pojaviti kritična masa, a onda će ključni dio entuzijazma kao osnove dugoročnog rasta postati ambicije i konkretni rezultati. Nešto što Meštrović na kraju ipak nije ostvario.

Ne propusti top članke