Da Marin Držić živi u današnjojh Hrvatskoj, na domaćoj bi košarkaškoj sceni mogao pronaći obilje inspiracije za svoje komedije, a ovo što se trenutno događa na Višnjiku kao da je izišlo iz njegova pera. Na primjeru Zadrovih košarkaša najbolje se vidi kako se životne situacije ponekad mogu okrenuti naglavačke u periodu toliko kratkom da se zapitate je li sve u redu s kolektivnim pamćenjem aktera.
Danas se čini pomalo nevjerojatnim da prije samo pola godine nitko od igrača Danijela Jusupa nije imao goruću želju da dugoročno zaveže svoju karijeru za Zadar. Naprotiv, zbog kašnjenja plaća većina je igrača zatražila raskid ugovora i moralo ih se kumiti da ne pobjegnu glavom bez obzira, kao što je to učinio Antonio Jordano. U to smo doba slušali dramatične javne istupe svih uključenih strana (igrači, trener, Uprava), iz kojih je jedini valjani zaključak bio da će se usprkos silnoj neimaštini nekako pokušati izvući sezona; a onda — kud koji, mili moji.
Međutim, šest mjeseci kasnije sve je to voda ispod mosta. Zadar se najednom iz grada bijede i besparice pretvorio u zemlju meda i mlijeka te se svi oni donedavno smrknuti i napaćeni igrači jedan po jedan vraćaju u staro jato sa zaraznim osmijehom na licu, puni radnog elana i životnog optimizma. Nove i poboljšane ugovore tako su potpisali Marko Ramljak, Karlo Žganec, Adem Mekić i Dario Drežnjak, a zadržani su i Arijan Lakić, Krševan Klarica, Antonio Sikirić i Ivan Njegovan, od kojih potonja trojica nisu bili stalni članovi rotacije. Družbu su izvana pojačali tek Lovro Mazalin (Cibona) i Patrik Jambrović (Šibenka), dok se kao šlag na tortu sprema potpis Luke Božića, alfe i omege Jusupova sustava. Jedini koji su na kraju pobjegli glavom bez obzira su Zadrovi juniori, vrlo nadareni i uspješni, zato što su shvatili da se kod Jusupa neće naigrati.
Posve je jasan uzrok ovako dramatične promjene ozračja u klubu. Još jednom se pokazalo da u sportu nema jačeg pogonskog goriva od rezultatskih uspjeha, odnosno trofeja. Jusupovi su momci osvajanjem domaće titule, kao i plasmanom u doigravanje ABA lige, natjerali one koji odlučuju o protoku novca u klub da naprave ono što im dotad nikako nije uspijevalo: da napokon sjednu za stol, usuglase se i poduzmu konkretne poteze.
Jusupovo povjerenje u Božića je bezgranično te bi bez njega čitav plan zadržavanja šampionskog kostura pao u vodu
Zadrov Nadzorni odbor izborio se pred Gradskim vijećem za nova sredstva: Grad Zadar pristao je biti jamac za novi kredit u iznosu od 840.000 eura, pa su tako već početkom srpnja igračima isplaćena sva dugovanja iz prethodne sezone. Budući da su se zaostatci nakupili, a bio je tu i bonus od jedne dodatne plaće za osvajanje titule prvaka, igračima je u jednom danu na račun sjela ogromna svota novca, i to u najslađe vrijeme usred ljetnih odmora, pa stoga ne treba čuditi to da su se njihovi osjećaji prema poslodavcu radikalno izmijenili, tako da se čak i odbjegli Jordano javno ponudio da je drage volje spreman vratiti se u staro jato.
Međutim, on i sva ostala potencijalna pojačanja stavljena su na čekanje dok se konačno ne rasplete drama koja je nastala oko Božića.
Pitanje 20.000 eura
Situacija je dosta kompleksna i pomalo apsurdna. Ovako to izgleda u najkraćim crtama: bjelovarskom je majstoru znatno porasla cijena nakon briljantne prošle sezone okrunjene prestižnom individualnom nagradom za MVP-ja ABA lige. Dakle, Zadar se financijski ne može nadmetati s ponudama drugih klubova, kako je javno poručio Božićev menadžer Ivan Zoroski.
No, Božiću nije toliko stalo do novca da bi naprosto prihvatio najizdašniju ponudu na stolu, već želi pronaći sredinu u kojoj će imati slične ovlasti kao i kod Jusupa. Naravno da takve garancije ne može dobiti praktično nigdje u inozemstvu, pa stoga usprkos brojnim ponudama i dalje oklijeva s odabirom kako se ne bi opekao kao onomad u Budućnosti, kad je nakon statične epizode izgubio volju za košarkom i pauzirao godinu dana.
Zadar ima sportskog direktora Denisa Pleslića, ali tu funkciju u praksi obavlja sam Jusup. On osobno pregovara sa svim igračima koje želi dovesti, pa tako i s Božićem. Nema sumnje da bi Jupe bio glavni akter nove Držićeve komedije kad se uzme u obzir njegov prepredeni karakter, koji se osobito ističe u načinu na koji vodi pregovore. Naime, u njegovim javnim istupima o toj temi više odaje dojam kao da zastupa Božića, a ne Zadar — uporno trubi o euroligaškim ponudama kojima je Božić obasut, a koje nije spominjao ni njegov menadžer, samo kako bi uvjerio Nadzorni odbor da se zbilja isplati odriješiti kesu za tako klasnog igrača “bez kojeg ne može ni zamisliti momčad”, pa makar po cijenu probijanja ionako povećanog proračuna.
Zadrov je sezonski budžet povećan za 12 posto, što nikako nije dovoljno za rezultatski iskorak. S obzirom na to da je starosjediocima porasla cijena, 464.000 eura nije dostatno ni da se zadrže svi prošlogodišnji oslonci čak i ako Božić ostane (otišli su Juan Davis, Sani Čampara i Leon Šantelj, što znači da će Jusup u rotaciji imati jednog igrača manje u odnosu na lani). Uglavnom, Nadzorni odbor se složio da se isplati riskirati probijanje godišnjeg proračuna za 30.000 eura, ali Božić zahtijeva dodatnih 20.000 i na tome je trenutno zapelo.
Ljudi koji prate klub su podijeljeni: s jedne strane ne želi se ući u rizik da se ugrozi likvidnost kluba i tako ponove nemile scene s polovice prošle sezone, dok je s druge strane sasvim realna mogućnost da će klub zbog štednje na Božiću naposljetku financijski lošije proći, budući da je Luka najveći magnet za navijače i sponzore. Posljednja je informacija da je ipak pronađen sponzor koji će omogućiti spornih 20.000 eura, ali situacija se mijenja na dnevnoj bazi…
Kad se sve zbroji i oduzme, razum nalaže da je Zadru s ovakvim financijskim stanjem pametnije da umjesto Božića angažira dvojicu kvalitetnih bekova te u prvu zvijezdu ekipe promovira Drežnjaka, jer ako bi Luka kompletirao dosad okupljenu momčad, očigledno je da bi Zadar bio kritično tanak u bekovskoj liniji i na vanjskom šutu.
Međutim, Jusup unatoč svim otegotnim okolnostima i dalje inzistira na Božiću, što ne čudi s obzirom na to da se tijekom prošle sezone činilo da bi ga držao na terenu sve do propasti svijeta. Njegovo povjerenje u Božića je bezgranično te bi bez njega čitav plan zadržavanja šampionskog kostura pao u vodu — bez vođe momčadi Jusup bi, usprkos mnoštvu starosjedilaca, ipak morao krenuti sa slaganjem neke nove priče. Naravno, nešto se pita i navijače, a Luka je na tribinama Krešina doma stekao kultni status.
Dakle, nedvojbeno je da Zadrani žarko žele Božića, a dojam je i da Božić — doduše, s nešto manje žara — želi u Zadar. U danima koji slijede vidjet ćemo hoće li se obostrana čežnja ostvariti.
