Kylian Mbappé stao je mirno, golog torza i u poluprofilu, pogleda fiksiranog u daljinu. Na samoj se crno-bijeloj fotografiji okinutoj u krupnom kadru vidi da je mlađahan, ali da ga ne znate, teško biste pogodili koliko mu je točno godina. To je, rekao bih vrlo izgledno, i bila namjera koju je fotograf Christopher Anderson velikim dijelom i htio postići. Mbappéov blagi šeretski smješak odaje dozu dječje zaigranosti, ali sve oko tog smješka isto tako tu zaigranost ograničava i pretvara u ozbiljnost. Uhvaćen u tako jednostavnom naturalističkom stilu, Anderson je briljantno zaokružio esenciju portretiranja jedne takve priče kao što je ona Kylianova.
To što je na kraju iznad Mbappéovog lica stajalo veliko Time samo je dodalo dimenziju više na tu poruku koju fotka šalje. Naravno, ta poruka iznad portreta samo je dio naslovnice istoimenog kultnog američkog magazina, na kojem se tada 19-godišnji Mbappé pojavio kao tek četvrti nogometaš u 95 godina koliko je magazin u opticaju. Ali natpis “Vrijeme” iznad njegova lica nosi i poruku svojstvenu Mbappéu: vremena za dokazivanje i odrastanje više nema, jer je u nogometu on te granice odavno pomaknuo.
“Mislim da sam propustio nešto”, pričao je Kylian u tom intervjuu, dijelu serijala nazvanog Lideri iduće generacije. “Nisam imao tzv. trenutke normalnih ljudi tijekom adolescencije, poput izlazaka s prijatelja i uživanja u dobrim provodima. Moj se život totalno okrenuo naopačke”.
Dok je to izgovarao u diktafon novinarki Vivienne Walt, Mbappé je bio nešto više od dva mjeseca udaljen od svog 20. rođendana. Bio je tinejdžer koji je Hrvatskoj tog ljeta zabio onaj dalekometni projektil u finalu Svjetskog prvenstva, čime je postao ne samo najmlađi strijelac u povijesti francuske reprezentacije na svjetskim prvenstvima — postao je to još zabivši Peruu u grupnoj fazi — već je i tek drugi tinejdžer nakon Peléa 1958. koji je zabio u finalu Svjetskog prvenstva.
Mbappé je dijete-robot u priči o nogometu. Njegova svrha je zabijati i osvajati, čak i po cijenu odricanja od običnih ljudskih užitaka. On je programiran da taj sport voli
Godinu dana prije, u svibnju 2017., dakle kao 18-godišnjak, zabio je Juventusu u polufinalu Lige prvaka, nastavivši tako niz od čak šest golova u devet odigranih susreta, od kojih su svi stigli u knockout fazi. To mu je na kraju krajeva i priskrbilo rekordni transfer u Paris Saint-Germain koji je, nakon prvotne posudbe zbog zaobilaženja Financijskog fair playa, porastao do vrtoglavih 180 milijuna eura s uključenim bonusima.
I sada je na pragu da s 21 godinom, kao zvijezda i jedan od predvodnika ove PSG-ove momčadi, podigne i pokal Lige prvaka i tako praktički u vitrinu doda i onaj drugi ultimativni trofej koji nogometaš može podići. S takvim tempom gotovo je sigurno da mu u najskorijoj budućnosti ne gine i Ballon d’Or, ali i bez toga je nevjerojatno pogledati koliko je ovaj rođeni hipertalent napravio u tako malo vremena.
Supermodel od samog početka
Što ćeš, majstore, raditi još kakvih 15-ak godina?
Naravno, ambicija i ciljeva će uvijek biti i na kraju krajeva nitko ne garantira da će Mbappé već danas osvojiti i drugi najznačajniji trofej u karijeri jednog nogometaša, ali nije čak ni u tome poanta, jer je gotovo nemoguće zamisliti — osim ako se ne uplete neka viša sila, poput, nedajbože, teške ozljede — da se ovakav vanserijski talent prije ili kasnije neće okititi praktički svim dostignućima u elitnom nogometu. U vječnoj utrci za usporedbama i nadmetanjima, Mbappéova priča svakako je ona o pomicanju granica; zaboga, hodajuća ambicija Cristiano Ronaldo je svoje prvo finale Lige prvaka odigrao (i osvojio) s ‘tek’ sa 23, dok Lionel Messi u svojoj biografiji ima europski naslov 2006. kao 18-godišnjak, ali tada se tek probijao u Barceloninu prvu momčad i koji zbog ozljede nije ni igrao završnicu te sezone.
Mbappé već iza sebe ima 217 seniorskih klupskih utakmica i u njima 130 postignutih golova. Ovo mu je već četvrta sezona u kojoj dolazi do brojke od preko 40 utakmica u sezoni u svim natjecanjima, a samo za PSG ima 123 seniorska nastupa i 90 golova, što ga stavlja na sedmo mjesto vječne liste klupskih strijelaca. Već iduće sezone bi ovim tempom trebao ‘ladno preskočiti i legendarnog Pauletu, koji na trećem mjestu stoji sa 109 golova, dok je u sličnoj poziciji i u francuskoj reprezentaciji. Ondje je postao drugi najmlađi strijelac u povijesti iza Karima Benzeme, a u samo tri godine od svog debija je u 34 nastupa zabio 13 golova, od toga četiri na svom prvom Svjetskom prvenstvu koje je odmah i osvojio. To je prosjek gola po utakmici, kakav su održavali Thierry Henry, Michel Platini i Eric Cantona.
Sve brojke i dostignuća govore koliko nogomet više ne daje prostora za odrastanje i koliko je granica za profiliranje sve niža i niža. Kada je Sir Matt Busby izrekao onu čuvenu rečenicu vezanu za svoje slaganje one čuvene generacije Manchester Uniteda, u kojoj tvrdi da “ako su dovoljno dobri, onda su i dovoljno stari”, vjerojatno nije mislio da će jednog dana ona dovesti do ovoga.
Klinac iz pariškog predgrađa, koji je u Monaco stigao već sa 14 godina kao jedan od najvećih talenata iz elitne akademije Clairefontaine, s 16 je već bio u seniorskoj ekipi, rušeći 21 godinu star Henryjev rekord. Već tada je bio i više nego dovoljno dobar — dapače, fenomenalan — a ako je ikad bilo manje važno to što je u pitanju tek golobradi klinac, to je onda u ovom trenutku nogometne povijesti.
Mbappé je projekt, supermodel koji je od samog početka uobličen da udovolji svim zahtjevima koje suvremeni nogomet stavlja pred njega. Njegov nevjerojatan karijerni put prvo ga je pretvorio u izvanserijskog igrača, a onda u lukrativnu prodaju i na kraju u superstara koji je sa 18 kao prvak došao u PSG s jednim ciljem: da klubu donese tu toliko željenu titulu europskog prvaka.
Mjesto među ljudima
I nakon što su Parižani u dva navrata zapinjali, ponajviše zato jer su se previše oslanjali na individualistički duh svog bunara u koji trpaju novac, sada su s njim došli na prag raja. Danas su, dakle, za takve podvige, ako ste ‘pravi’, dovoljne svega četiri seniorske sezone, a tijekom njih nema mjesta ni za praćenje nekakvog razvojnog puta kakav smo imali prilike pratiti čak i kod najvećih igrača naše ere, poput Cristiana Ronalda ili Messija.
On će reći, kao što je to i rekao u tom velikom tekstu u Timeu, da “živi svoj san”, i vjerujem da ga zaista i živi. Njegovo ime je na liniji Nikeovih tenisica, a baš je Nike uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji u njegovu rodnom Bondyju, tipičnom pariškom predgrađu u kojem je nezaposlenost veća od 22 posto, postavio golemi billboard na kojem je stajao natpis :“1998. je bila velika godina za francuski nogomet: Kylian je tada rođen”, dok je do njega bio drugi, s njegovim likom koji drži palac gore i poručuje kako je Bondy “grad mogućnosti”. Naravno, mogućnosti su tu u realnosti jako ograničene, i oni koji pokušavaju nekako uspjeti trebaju biti spremni na golema odricanja.
“U dalekoj budućnosti, u eri inteligentnih strojeva”, kako kaže narator u traileru za A.I.: Artificial Intelligence, “on je prvo robotsko dijete koje je programirano za ljubav i za postojanje kao dio obitelji. Ovo je priča o čovječanstvu i o putovanju u kojem on pronalazi svoje mjesto među ljudima, ali i među strojevima.”
Mbappé je dijete-robot u priči o nogometu. U njegovu okruženju u kojem razmišljamo koliko je nogometa, čak i za takve ljudske projekte, zapravo previše, njegova svrha je zabijati i osvajati, čak i po cijenu odricanja od običnih ljudskih užitaka.
On je programiran da taj sport voli, jer je u njemu pronašao svoje mjesto među ljudima. On je taj android kojeg je čovječanstvo samo izgradilo da od početka izaziva emocije koje tražimo, ma koliko mi sad raspravljali o tome je li emocija koju on i ova PSG-ova momčad autentična ili nije. I baš kao što taj robotski klinac u A.I. na kraju postane svjestan da čak ni kao stroj u ljudskom okruženju nije lišen ljudskih osobina, tako i u Kylianu postoji svijest da se namjerno odrekao normalnog života kako bi uspio u višim ciljevima koje smo svi mi postavili pred njega, a koje sada ruši jednog po jednog.
Tu se onda vratimo na lice s Timeove naslovnice i taj smješak koji curi na inače ozbiljnom i ogoljelom licu spektakularnog dječaka koji će se i na najvećoj sceni, poput one večeras, osjećati kao da je tu uvijek pripadao.
