Na zadnjem ženskom rukometnom Europskom prvenstvu Hrvatska je bila u grupi s Nizozemskom, Mađarskom i Španjolskom. Od Mađarske je na Euru 2018. izgubila šest razlike, Nizozemska ju je ostavila u minusu od 11 golova, a Hrvatska je u tri utakmice zabila 59 golova, najmanje od svih ekipa na prvenstvu. Zapravo, šest godina je prošlo od posljednje pobjede hrvatske ženske rukometne reprezentacije na Europskom prvenstvu; šest godina puzanja po dnu europskog rukometa i životarenja za sam ostanak u krugu najboljih.
Kada je ždrijeb za ovogodišnji Euro Hrvatsku ponovo spojio u grupu s Mađarskom i Nizozemskom, djevojke su u Dansku otišle nekako tiho. Realno, bile su unaprijed otpisane.
Najbolje to opisuje činjenica da nijedna javna televizija nije kupila prava na prijenos prvenstva. Ne pričamo samo o HRT-u; ni RTL, koji se brendirao kao dom za rukomet u siječnju i koji obično prenosi muška natjecanja, nije pokušao osigurati prijenose ženske rukometne reprezentacije. Čak ni specijalizirani sportski kanali poput Arena Sporta i Sport Kluba nisu vidjeli svoj interes. Tek je PlanetSport, kanal s daleko najmanjim dosegom i daleko najmanje sadržaja, kupio prava na Euro za žene da popuni program kada to već nije napravio nitko drugi.
Međutim, onda se dogodio potpuni preokret.
“Idemo korak po korak, hladne glave i vrućeg srca, jedva čekamo svaku utakmicu. Spremne smo na sve”
Hrvatska je slomila Mađarsku, jednog od favorita za osvajanje zlata, a onda su pale i Nizozemke, aktualne svjetske prvakinje. Dvije veličanstvene, enormno važne pobjede za hrvatski rukomet priuštile su nam djevojke koje su prije početka prvenstva bile otpisane.
Doduše, taj manjak vjere je imao i racionalno objašnjenje. Na zadnja dva Eura Hrvatska nije upisala niti jednu pobjedu, a sada je stanje bilo još i teže jer su izborniku Nenadu Šoštariću otpale dvije ponajbolje igračice i članice prve šestorke, Ivana Dežić i Ivana Kapetanović. I kao da to nije bilo dovoljno, samo nekoliko tjedana prije puta u Dansku, koronavirus ušao je u Podravkine redove te onemogućio čak šest igračica da putuju na europsko prvenstvo. Tada se situacija činila bezizlaznom. Osam standardnih igračica otpalo je s popisa, u reprezentaciji su se pojavila neka nova i na međunarodnoj sceni potpuno anonimna lica, a čekala je skupina s dva od triju najvećih favorita turnira. Iz te perspektive, izgledalo je da cure idu skupiti iskustvo, što je samo eufemizam za poraze.
Je li ovo realno?
A kada te se unaprijed otpiše, tada se javlja inat. Inat svakim podcjenjivanjem postaje sve veći, želja postaje neukrotiva, a borbenosti nema kraja. Ove djevojke su baš zato opasne. Opasne su po svakoga tko im stane na put, a njihov put na ovom europskom prvenstvu je tek počeo.
Prva utakmica s moćnim Mađaricama u samome je startu krenula na hrvatsku stranu. Ćamila Mičijević bombardirala je mađarski gol šutevima izvana i davala dubinu našem napadu. Mađarska nije mogla igrati onako kako je njen stručni stožer pripremio utakmicu, morala se prilagođavati i napraviti dva koraka dalje, a to je onda otvaralo prostor za druge igračice, posebno na crti. Katarina Ježić je, kao prava kapetanica, davala maksimum svojih mogućnosti u obrani i u napadu, a Tea Pijević nevjerojatnim serijama obrana, koje su znale biti čak i pet puta zaredom, izluđivala je Mađarice.
U tom trenutku sam dobio dvije poruke na mobitel. Prva je glasila; “Dobro, što se ovo događa?”, a u drugoj me prijatelj pitao “Je l’ ovo realno?”.
Bilo bi zanimljivo kada bi PlanetSport objavio koliko je ljudi zapravo gledalo utakmicu, ali među nama malobrojnim entuzijastima koji smo je odlučili pratiti miješali su se euforija i nevjerica. Iako smo svi redom zasigurno bili oduševljeni s rezultatom i igrom naših djevojaka, kao da smo i dalje bili skeptični.
Prednost se topila, Mađarice se nisu predavale, znali smo da je to prekvalitetna ekipa da izgubi nakon prvih pola sata. Ježić, koja je dotad uz Mičijević bila najbolja igračica na terenu, gubila je snagu i nije više bila na visokoj razini kao u prvom poluvremenu. U igru je na pivota ušla Ana Debelić i u sljedećih 20-ak minuta postala naša najbolja igračica na terenu. Fantastično je odigrala na poziciji centarhalfa u obrani i natjerala Mađarice da pucaju s krila, što je Pijević s lakoćom branila; u napadu je zabila ono što je došlo do nje i, kada je to bilo najpotrebnije, odigrala je najbolje. Odlični potezi izbornika Šoštarića na kraju utakmice i mirnoća koju je pružao s klupe priveli su utakmicu kraju i Hrvatska je napravila najveću senzaciju prvoga kola europskoga prvenstva.
Podatak koji upada u oči i pokazuje koliko je Hrvatska zapravo bila odlična u toj utakmicu je taj da samo dvije igračice u zapisniku nisu postigle pogodak. Ekipa koja je bila prepolovljena ozljedama i negativnim testovima i koja se skupljala putem zaista je igrala kao kolektiv, jedan organizam u kojem je svaka igračica imala svoju ulogu.
Vjera u sebe
Ali, koliko god ta pobjeda bila senzacionalna, i dalje se radilo o tek jednoj izoliranoj utakmici i nisu baš mnogi vjerovali da djevojke mogu nastaviti u istom ritmu, jer u sljedećem kolu čekale su ih još jače Nizozemke. Međutim, Hrvatice su prvi put nakon dugo vremena nanjušile su krv. Nanjušile su kako je to pobjeđivati jake ekipe i svidjelo im se, a nema bolje ekipe za nastaviti taj niz od svjetskih prvakinja.
Sijevalo je u nizozemski gol sa svih strana. Mičijević je opet odigrala simultanku na početku utakmice, Pijević je u dva navrata uhvatila žive lopte nizozemskim krilima. Bila je to nerealna scena jer Tea je uhvatila loptu jednom rukom — nije ju odbila, nije obranila, uhvatila je loptu u ruku kao da se igra s djecom koja joj bacaju plišanu loptu. Uz njih dvije treba istaknuti i fantastičnu all-round igru Dore Krsnik koja je pokazala kako izgledaju srčanost i borbenost. Ali uz sve to, Nizozemke su i dalje imale rezultat. Ne onakav kakav su očekivale, ali vodile su i održavale su taj jedan razlike, tako da je izgledalo da će ipak biti prevelik zalogaj za Hrvatice koje su bile umorne od prošle utakmice.
A onda se pojavila Larissa Kalaus. Mlada Lokomotivina igračica postigla je devet golova i neobranjivim šutovima s poda uništavala nizozemsku obranu. Taman kad su se Nizozemke adaptirale na hrvatski napad i kada se Mičijević umorila, pojavila se ona i zadržala Hrvatsku u igri.
Utakmica se lomila, noge su postajale sve teže i teže i samo se čekalo kada će mlade i neiskusne djevojke pasti i izgubiti utakmicu. Petnaest minuta do kraja na izjednačenom rezultatu iz teškoga kuta skočila je Andrea Šimara, jedna od najmlađih na terenu kojoj je ovo bio prvi nastup za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Suhim listom zabila je pored Tess Wester, jedne od najboljih vratarki na svijetu. Istu stvar je samo pet minuta prije kraja napravila i Josipa Mamić te svojim golom osigurala pobjedu.
“Nitko nije ništa očekivao od nas, ali mi smo vjerovale u sebe i znale smo da možemo”, ispričala nam je Šimara kad smo je nazvali da nam prenese djelić atmosfere odmah nakon utakmice s Nizozemkama. “Idemo korak po korak, hladne glave i vrućeg srca, jedva čekamo svaku utakmicu. Spremne smo na sve, svaka daje svoj maksimum. Nismo ni svjesne što smo napravile. Prvo Mađarice, pa zatim svjetske prvakinje, sve nam je ovo novo. Proteklih godina nismo napravili nekakve rezultate, no ova godina je naša.”
Pokazale da mogu
Vanjska linija predvođena Mičijević dosta se oslanja na njezinu visinu i vanjski šut. Kada se na nju počne izlaziti agresivnije, otvara se dosta prostora za Valentinu Blažević, koja ima odličnu igru jedan-na-jedan i zna koristiti odlične Ježić i Debelić na crti. Tu je još i Kalaus koja ima vrlo jak šut s poda i tako daje raznovrsnost u pokušajima izvana te onemogućuje vratarke da uđu u ritam obrana sličnih udaraca.
Na desnom vanjskom najčešće igra Krsnik koja će ‘ispoštovati’ svaku akciju i donositi ispravne odluke što i kada napraviti, tako da je trenutno baš ona najzahvalnija igračica na parketu. Bez imalo forsiranja, Šoštariću na parket donosi točno ono što treba, bilo to dodavanje ili udarac, iako igra na nezahvalnoj poziciji desnog vanjskog unatoč tome što je dešnjakinja. Paula Posavec i Andrea Šimara dijele minutažu na lijevom krilu, kao i Josipa Mamić i Tena Japundža na desnom krilu. Pijević je trenutno jedna od najboljih golmanica na turniru.
Teško je procijeniti dokle bi ove djevojke mogle dogurati. Prvenstvo je već sada neizvjesno, situacija s koronavirusom stvara još i neizvjesniju situaciju oko toga hoće li se uopće sve moći odigrati do kraja i u kakvim uvjetima. Djevojkama sada slijedi utakmica sa Srbijom i već osiguran plasman u glavnu rundu natjecanja. Pokazale su da mogu s najboljima, ali sada očekivanja rastu. Kako očekivanja ljudi koji nisu ni bili znali da one igru taj neki Euro, ali i očekivanja njih samih jer su vidjele da mogu.
Jasno je da nedostaje iskustva s kojim dolazi i dašak rutine u nezgodnim situacijama, ali količina borbenosti i srčanosti kompenzira sve nedostatke. Ako izgube sve utakmice do kraja i da ispadnu u glavnoj rundi, teško će im itko moći išta zamjeriti. U ove dvije utakmice napravile su za hrvatski ženski rukomet više nego oni što ga vode u posljednjih 15 godina. Ispraćene su na prvenstvo kao ovce među vukove i bez ikakvog interesa javnosti. Novac za reklamne kampanje čuvao se za mušku reprezentaciju. Nikoga, činilo se, nije bilo briga.
Ali one su učinile nešto bezobrazno i drsko. Odbile su se predati.
