Ovaj Dinamo misli ozbiljno

Prvi dojam: Modri su trijumfirali na ruskoj zimi, ali nije to još gotovo

Zadnja izmjena: 19. veljače 2021.

Početna je scena bila onako prepoznatljivo ruska, za kakvu se ne možete odlučiti je li bolno poetična ili samo naturalistička. Spremajući se izvesti početni udarac, Lovro Majer i Bruno Petković stajali su u oblaku dima i pogledavali se; nije to bio dim od kakve, nedajbože, bakljade, već samo para od njihova toplog daha u studenom, promrzlom Krasnodaru na -10 Celzija. Prizor koji instantno tjera strah u kosti svima iz imalo toplijih krajeva.

Dinamo se, međutim, nije uplašio i to se odmah vidjelo.

Već od početka su gosti izgledali organiziranije, poduzetnije, konkretnije. I već nakon dva-tri malo opasnija napada došli su do gola kroz zbunjenu i, činilo se, uspavanu rusku obranu.

Po individualnoj je kvaliteti Krasnodar otprilike tu negdje s Dinamom. Ni tržišne vrijednosti dviju momčadi se po svepristunom Transfermarktu ne razlikuju više od desetak posto, a neka drastična razlika nije ni u stilu igre — možda tek utoliko što Rusi malo više pokušavaju igrati atraktivan i proaktivan nogomet, dok je hrvatski prvak, pogotovo u Europi, malo pragmatičniji i skloniji prepustiti suparniku glavninu inicijative i vrebati svoju priliku iz tranzicije. Kad se susretnu dva tako relativno ravnopravna tima, detalji mogu igrati veliku ulogu.

Jedan od tih detalja su upravo meteorološke prilike. Nijednoj europskoj momčadi nije jednostavno igrati u Rusiji usred zime i na takvim temperaturama, ali priča ima i svoju drugu stranu. Upravo zbog njih se ruska Premier liga ne igra u siječnju i veljači — jebiga, i Rusima je prehladno — i dok je većina Europe u ovo doba već u natjecateljskom ritmu, ruski medo još spava zimski san ili tek završava s pripremama za nastavak sezone. Ako je Dinamu hladnoća stvarala i veće poteškoće nego domaćinu, onda mu je definitivno na ruku išlo to što je Krasnodar svoju posljednju službenu utakmicu odigrao prije puna dva mjeseca, dok je momčad Zorana Mamića već u punom pogonu, ove godine i ranije nego inače.

Pitanje je, dakle, što će od toga više doći do izražaja. I bilo bi suviše banalno cijeli narativ zasnovati na te dvije, međusobno isprepletene niti, ali razvoj događaja u prvom poluvremenu kao da ih je pratio.

Dinamo je počeo u, ugrubo rečeno, 4-3-2-1 — formaciji bez pravih krila, kod koje je od velike važnosti da prednja trojka odgovorno odrađuje svoj dio posla u defenzivi i u suradnji s veznjacima može pokriti i onaj dio uz aut liniju koji bekovi ne stignu. Odnosi se to prije svega na Mislava Oršića i Luku Ivanušeca, koji u fazi obrane tvore blok 4-1-4-1, ali i na Petkovića, koji treba biti vrlo aktivan kod spuštanja dublje prema sredini. I na početku je to izgledalo vrlo dobro — Dinamo je energijom i čvrstoćom i bez lopte uspijevao kontrolirati suparnika, a relativno lako i brzo dolazio u posljednju trećinu terena. Prvih je 20 ili 25 minuta Dinamo bio uvjerljivo bolji.

Ali onda je ni iz čega — ili iz neiskustva i pogreške Joška Gvardiola — Krasnodar izjednačio, nakon čega se uspavani ruski medo počeo buditi. Kao da su ekipe sasvim suprotno ušle u utakmicu: Dinamo dinamično i agresivno, Krasnodar polako i nesigurno, a onda su se susreli na nekih pola puta. Dinamo je opasno pao do kraja poluvremena i na početku drugog, a Krasnodar je sve bolje kombinirao i sva lakše dolazio do šesnaesterca, dok je posjed lopte prešao 60 posto u korist domaćih. No, preko večeras sjajnog Petkovića gosti su opet poveli, u trenutku kad se to možda i nije očekivalo.

Kad je preko također sjajnog Marcusa Berga — ovaj put asistencijom, prvi put golom — Krasnodar izjednačio, izgledalo je to realno, pa možda i zasluženo. Međutim, ono što je uslijedilo pokazalo je da ovaj Dinamo misli ozbiljno i može daleko: ne samo da se nije uvukao u svoju ljušturu čuvajući veliki kapital od dva gola u gostima, ne ni da je samo uspio ponovno povesti, nego je do kraja utakmice vrlo uspješno iskontrolirao događanja na terenu, ne dopustivši domaćima da dođu barem do remija. A pokušavali su, ali Dinamova je obrana u tih posljednjih 15-ak minuta izgledala sigurnije nego u bilo kojem drugom periodu utakmice.

I to je ono što — osim, dakako, sjajnog rezultata — najviše ohrabruje Mamića uoči uzvrata, vjerojatno i više od statistike koja kaže da je Dinamo imao više udaraca i ukupno (17-12) i unutar okvira gola (9-4) te je na kraju sasvim zasluženo trijumfirao na ruskoj zimi.

Međutim, nije ovo još gotovo.

Krasnodar je veći dio utakmice proveo tražeći svoj ritam, puno je griješio i bio nedovoljno čvrst u duelima i na drugim loptama (Dinamo je napravio 18 prekršaja, domaći svega sedam), bio je ozbiljno hendikepiran i izostankom prvog golmana Matveja Safonova (njegova zamjena Jevgenij Gorodov mogao je, možda i morao, bolje reagirati kod golova), ali je Krasnodar na trenutke pokazao kombinatoriku i momčadski sklad na zavidnoj razini. Svako opuštanje može biti kobno, jer, rekosmo, ovaj Krasnodar nije slabiji od Dinama.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.