Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PAOK: pištolji, politika, naslov

Kako je oligarh Ivan Savvidis napokon donio naslov prvaka u Solun

Zadnja izmjena: 28. travnja 2019. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Ako ikada uskrsnem, neka to bude u PAOK-ovom dresu ili u klupskoj crnoj navijačkoj majici. Neka to bude na dan utakmice u pakleno vrućem Solunu. U jednoj ruci držim plastičnu dvolitrenku sa zmiksanim bijelim vinom i kolom iliti bijelim bambusom, ‘tradicionalnim pićencem’ PAOK-ovih ultrasa, a u drugoj pljugu. Sa sunčanim cvikama na ćelenki i onom već malo ošamućenom i opuštenom, ali i dalje skoncentriranom, blago prepotentnom facom, lagano se vučem prema stadionu Toumbi i ulazu broj 4. A onda kad prozujiš pored osiguranja koje zapravo drhti pred tobom i zakoračiš na tribinu, gubiš i ono malo razuma što te dotad držalo…

Pustimo sada onu nacionalno-vjersku priču ili šurovanje Gatea 4, PAOK-ove ekstremne navijačke skupine, s Grobarima, još jednim slučajem za psihijatrijsko promatranje. Pričam o čistoj navijačkoj strasti prema jednom klubu, nešto što sami najčešće ne možemo birati. I da se ta strast kojim slučajem može računati ili mjeriti, navijači iz Soluna borili bi se za raznorazne titule. Pa nisu džabe volontirali u izgradnji Toumbe daleke 1959., niti je džabe klupski broj 12 umirovljen.

Da, solunski PAOK višestruko je specifičan klub. Prošle subote, 20. travnja, proslavio je svoj 93. rođendan na tradicionalno luđački način, zapalivši mali milijun baklji diljem ovog lučkog grada, a dan kasnije slavilo se ono što je donedavno bilo skoro pa nezamislivo — klub je nakon 34 godine osvojio naslov grčkog prvaka. “Revolucija je utopija, utopija je PAOK prvak“, popularni je i beznadežni grafit na gradskim zidinama, koji će sada doživjeti male preinake.

Uistinu je malo klubova na svijetu koji se smatraju elitom domaćeg nogometa, a da bi mnogi mogli reći kako oni to nisu. Malo je klubova na svijetu na čiji spomen osjećate strahopoštovanje, a njihova vitrina s naslovima uglavnom skuplja prašinu. Malo je klubova na svijetu čiji se navijači gotovo svake sezone potajice nadaju kako bi ova konačno mogla biti Ta, ali ona to nije bila nestvarne 34 sezone. Da, uistinu je malo klubova koji su tako veliki, a opet tako siromašni.

Ako želite uvrijediti PAOK-ove navijače, slobodno im recite da su Turci. Klub su 1926. osnovali grčki imigranti koji su bježali od represivnog Osmanskog Carstva i Grčko-turskog rata, a s njegovim okončanjem 1922. te razmjenom stanovništva godinu poslije, njih preko milijun našlo se u Grčkoj. Bili su to Grci iz Istanbula i Pontski Grci, s južne obale Crnog mora.

Ljudi koji su začeli neželjeno dijete grčkog nogometa.

Četvrti u redu

PAOK je uz Olympiakos i Panathinaikos jedini grčki klub koji nikada nije ispao iz lige, ali do ovogodišnjeg naslova nacionalni je prvak bio tek dvaput — 1976. i 1985.. Službena klupska historiografija reći će kako je tako zbog puno utjecajnijih atenskih klubova, a status odmetnika i borca za pravdu dodatno je ojačavala etiketa izbjegličkog kluba kojom su se uvijek ponosili. ‘Turci’ su naprosto uvijek bili četvrti u redu, ako pridodamo spomenutom dvojcu i AEK, još jedan klub koji su osnovali grčki izbjeglice iz Male Azije.

Otkad je stigao u klub, Savvidis uporno prikazuje PAOK kao vječnu žrtvu te kao borca protiv korumpiranog establišmenta

I bilo je tako sve dok nije došao On, čovjek koji danas na dlanu drži cijeli Solun.

Kad je 2012. grčko-ruski oligarh Ivan Savvidis postao većinski vlasnik kluba, PAOK-ov grb odmah je doživio preinake — dvoglavi orao s atipičnim spuštenim krilima, kao znakom tugovanja na proživljenu tragediju, obrubljen je zlatnom prugom, sada simbolom slave i klupske renesanse. Savvidis vam je vjerojatno poznatiji kao tip koji je prošle sezone u derbiju s AEK-om ušetao na teren noseći pištolj u futroli te želeći valjda pojasniti sucu kako nije trebao poništiti pogodak domaćina za vodstvo u 89. minuti.

PAOK je tada, između ostalog, kažnjen s oduzimanjem tri boda te je registrirano 3-0 za AEK; Atenjani će se dobrim dijelom zahvaljujući tome otarasiti PAOK-ove pratnje te uzeti svoj prvi naslov nakon 1994., a tada tek treći u posljednje 22 godine koji nije osvojio Olympiakos. Savvidis je pak morao platiti kaznu od 100.000 eura te je zaradio zabranu pristupa nogometnim stadionima od tri godine, što ‘liječi’ posjećivanjem Toumbe uoči početka utakmice, kad pozdravlja razdragane navijače, a potom okružen bodyguardima odlazi u nepoznato.

Novčana kazna koju je morao platiti zapravo je prava sitnica za ovog novopečenog milijardera. Savvidis je Pontski Grk, rođen 1959. u Gruziji, u tadašnjem SSSR-u u siromašnoj obitelji onih izbjeglica. Njegova biografija ne govori previše o njegovu meteorskom usponu — 1988. je diplomirao ekonomiju, a samo koju godinu kasnije u privatizacijskom je valu postao direktor tvornice duhana u Rostovu na Donu, Donskoy Tabaka, tvrtke koja će postati jednim od najjačih igrača na ruskom tržištu. Početkom 2000-ih postao je vlasnik konzorcija Agrocom Group, diverzificrajući svoj posao te baveći se, između ostalog, proizvodnjom mesa. U Grčkoj nastupa u vrijeme krize kad je u Solunu investirao u duhansku industriju, novine, televiziju, nekretnine, elitne plaže i hotele. Drugim riječima, prigrabio je dobar dio ekonomije drugog po veličini grčkog grada.

No, osim što se bavi okretanjem profita, Savvidis je bio i u politici. Od 2003. do 2012. bio je zastupnik u ruskoj Dumi kao član Jedinstvene Rusije, stranke koja podupire Vladimira Putina. Baš zato dio zapadnih medija gleda na njega kao na ekspozituru i produženu ruku Kremlja, a dijelom je i PAOK postao jedan od krakova ruske vanjske politike; naime, Grčka je posebno interesantna Rusiji jer je godinama priječila ulazak Makedonije u NATO, smatrajući korištenje makedonskog imena povijesno neopravdanim. A jedan od najvažnijih ciljeva ruske vanjske politike jest sprečavanje širenja Sjevernoatlantskog saveza — Rusija se oštro usprotivila kad je u lipnju prošle godine postignut Prespanski sporazum, rješenje spora oko imena, čime je otvoren put sada Republici Sjevernoj Makedoniji za pristup NATO-u.

Soft power

Grčka javnost je oduvijek bila prilično osjetljiva na ovo pitanje, a žarišna točka nacionalističke histerije nalazila se na sjeveru zemlje, u egejskoj Makedoniji. U Solunu je u siječnju 2018. održan veliki prosvjed, a među brojnim sudionicima bili su i PAOK-ovi navijači. I klub je tada službeno iznio stav na službenoj web stranici: “povijesno gledano postoji jedna Makedonija i ona je u Grčkoj”. Transparent na engleskom sličnog sadržaja, Macedonia is One and Only And It’s Here, osvanuo je i u kolovozu prošle godine u kvalifikacijama za Ligu prvaka, kad je PAOK ugostio Benficu. Toliko o ultraljevičarstvu i anarhizmu, pa i antifašizmu PAOK-ovih ultrasa…

Ali pravi zaplet s navodnim Savvidisovim potpisom tek je uslijedio — Organized Crime and Corruption Reporting Project, ugledna mreža istraživačkih novinara u istočnoj Europi, objavila je kako postoje dokumenti koji dokazuju da je Savvidis proturio 300.000 eura nacionalističkim skupinama u susjednoj Makedoniji, kako bi prosvjedovale i opstruirale sporazum. Izvor iz policije šapnuo je OCCRP-u kako su novac primili i Komiti, Vardarovi ultrasi; vlasnik njihova kluba još je jedan ruski poduzetnik, Sergej Samsonjenko, inače osoba koja se na kraju ove sezone povlači iz tog kluba i koja je podržavala prethodnu makedonsku vladu i bivšeg premijera Nikolu Gruevskog, koji je nakon izbora završio u Mađarskoj, gdje mu je Viktor Orban dodijelio politički azil.

Istraga u vezi te isplate je u tijeku i prije nego što se išta dokaže treba biti oprezan u antiruskoj histeriji; Rusija svoj utjecaj u Jugoistočnoj Europi crpi uglavnom kroz tzv. soft power, odnosno ponajviše kroz ulaganja u gospodarstvo. Doduše, na dan kad je Makedonija pozvana u NATO, Grčka je iz zemlje izbacila dva ruska diplomata, optuživši ih za poticanje klero-nacionalističkih redova na sjeveru zemlje. Bio je to oštar prekid dotad zapravo prilično dobrih odnosa grčkog premijera Alexisa Tsiprasa i Putina.

A prilično dobar odnos, barem do tog skandala s pištoljem, imali su Savvidis i Tsipras. Pontski Grk, koji je zbog svojih investicija dobio državljanstvo još od prethodne konzervativne vlade, jednom je prilikom ponosno izjavio kako ga Tsipras podsjeća na Putina; jasno, taj dobar odnos nije bio zasnovan na ideološkoj ljubavi, već je Savvidis bio oduševljen kad mu je premijer otpisao kaznu koju je trebala platiti njegova duhanska tvrtka (zbog krijumčarenja duhana iz razdoblja prethodnog vlasnika). Također, grčka vlada je PAOK-u otpisala dio poreznog duga, 20 milijuna eura koji su nastali na ime kamata, a Savvidis je ostalih 11 milijuna uplatio u državni proračun zbog čega se PAOK danas smatra financijski najzdravijim grčkim klubom.

Nije grčko-ruski oligarh, koji inače ne barata baš dobro grčkim jezikom, ostao dužan — njegovi mediji umjereno drže provladinu stranu i mnogi zli jezici, ponajprije iz Olympiakosova tabora, zaključuju kako je SYRIZA zaslužna za PAOK-ov uspon.

Takav zaključak zapravo i nije sasvim netočan, ali ipak zanemaruje malo širi kontekst. Naime, ekonomska kriza je u Grčkoj stvorila priliku za povećanje moći oligarha, u državi koja je pod paskom Troike morala privatizirati dobar dio imovine; jedna je Savvidisova tvrtka, primjerice, dio konzorcija koji je od države dobio koncesiju za upravljanje solunskom lukom do 2051., na što je, usput budi rečeno, reagirala američka ambasada. A kako bi proširili svoje poslovno carstvo te stjecali još veći politički utjecaj, oligarsi su prepoznali vrijednost nogometnih klubova. Vlasnici klubova danas su u Grčkoj praktički glavne zvijezde, tipovi koji kroz nogomet uljepšavaju vlastiti imdiž.

Vječne žrtve

Takav je i Evangelos Marinakis, vlasnik Olympiakosa od 2010. i Nottingham Forresta od 2017., inače gradski vijećnik u Pireju, osoba koja je na lokalnim izborima dobila rekordnih 14.000 glasova. Uspon kluba iz Soluna vjerojatno je povezan i s njegovim laganim padom, iako je upitno hoće li ga uspjeti srušiti. Preživio je već dvije velike nogometne afere, trenutno je predmet istrage zbog krijumčarenja droge, a prošli je mjesec potvrđena optužnica protiv njega i 27 osoba — tereti se za namještanje utakmica.

“Hunta je gotova”, izjavio je Marinakis prošle godine referirajući se na SYRIZU, za koju kaže da ga progoni. Iako se opozicijska Nova Demokracija, koju možemo usporediti s ovdašnjim HDZ-om, ograđuje od njega, Marinakisov je otac bio član te stranke, a i Evangelos ima neke ‘poznanike’ u njoj. Vlasnik je nekih od najutjecajnijih medija u zemlji i učinit će sve da SYRIZA na ovogodišnjim parlamentarnim izborima padne. Ankete daju prilično sigurnu prednost Novoj Demokraciji.

Otkako je stigao u klub, Savvidis uporno gura jednu te istu retoriku — prikazuje PAOK kao vječnu žrtvu te kao borca protiv korumpiranog nogometnog establišmenta. U ovih nekoliko godina i nije potrošio puno novaca na pojačanja, a činjenica da je otplatio dug daje mu veliki zalog i podršku, čak i od onih uvijek prema vlasnicima skeptičnih ultrasa. On je danas Bog u Solunu, čovjek koji, uostalom, hrani pola grada, a treba istaknuti kako je PAOK osvojio i grčki kup 2017. i 2018., peti i šesti u povijesti.

I bilo bi stvarno lijepo kad bi ovo bila jedna lijepa nogometna priča; bilo bi lijepo kad bi svi oni u crnim navijačkim majicama pamtili samo ulazak ozlijeđenog kapetana Vierinhe u 90. minuti ili onu sliku bakljama zapaljene Toumbe. Bilo bi lijepo kad bi nogomet bio samo nogomet, a Savvidis istinski borac za pravdu i spasitelj PAOK-a.

“Živjeli smo već s vlasnicima koji nose pištolje. Što se njima dogodilo?”, rekao je jedan od PAOK-ovih veterana, želeći valjda reći kako je grčki nogomet oduvijek bio takav. Talac političkih, privatnih i inih interesa i pijun u raznim igrama moći.

Taoc igre koja se odavno prestala zvati nogometom.

Ne propusti top članke