Nagla rezultatska propadanja nisu rijetkost u svijetu košarke, ali na našim prostorima obično su uvjetovana financijskim poteškoćama koje za posljedicu imaju egzodus igrača. Najsvježiji takav slučaj je onaj koperske Primorske. S druge strane, sunovrat kakav je ove sezone doživio Partizan zaista je bizarna priča.
Ekipa koja je lani dominantno marširala ABA ligom i Eurokupom ljetos je zadržala gotovo sve nositelje, da bi se potom upustila u najgoru sezonu u novijoj klupskoj povijesti. Koliko god to nevjerojatno zvuči, rekordni šesterostruki osvajač ABA lige bori se za ostanak. S omjerom 7-13 nalazi se pri dnu poretka; više poraza skupili su samo Split i Borac, a Čačani k tome imaju 2:0 u međusobnom omjeru s crno-bijelima. Još više zabrinjava trenutna forma — Partizan je izgubio čak sedam abaligaških utakmica u nizu, s tim da mu slijede ogledi s Mornarom i Megom, momčadima koje po prikazanom debelo odskaču od njih. Vojska Partizanovih navijača živi sezonu iz noćne more i možda je i bolje što ne mogu uživo svjedočiti blamažama svojih miljenika.
Kako je došlo do ovog ogromnog pada?
Dok je u NBA ligi fokus javnosti posve na igračima te su treneri u drugom planu, u europskoj košarci još uvijek se može dogoditi da je prva zvijezda sastava trener. Tako je alfa i omega lanjskog silovitog Partizana bio talijanski stručnjak Andrea Trinchieri. On je u svojoj drugoj sezoni dovršio slaganje posve uravnotežene momčadi koja u napadu nije previše ovisila ni o kome, dok je u obrani gazila zahvaljujući širokoj rotaciji te zavidnoj mobilnosti velike većine kadra.
Partizan danas ne može pobijediti samo onaj tko ne igra s njim, ogorčeno su rezimirali navijači na društvenim mrežama
No, sezona je naprasno prekinuta prije nego što je Partizan stigao pobrati vrhnje u ABA ligi i Eurokupu, da bi Trinchieri potom odlučio odnijeti svoj talent u Bavarsku, gdje danas vodi Bayern prema euroligaškom doigravanju. Bio je to težak udarac za Partizan, ali nije se doimao fatalnim za visoke ambicije, budući da su ostali gotovo svi najvažniji igrači; otišao je tek razigravač Corey Walden, koji je dostojno zamijenjen Codyjem Millerom-McIntyreom.
Za trenera je postavljen dotadašnji Trinchierijev pomoćnik Vlado Šćepanović i očekivalo se da će nastaviti putem svog mentora. On se svesrdno trudio da tako i bude, ali dogodilo se da je zapravo lutao u potrazi za tuđom vizijom. On je nastojao glumiti Talijanov stil prilikom vođenja utakmica, ali se uglavnom gubio u silnim rotacijama, radeći ih strogo protokolarno, kao po unaprijed određenom rasporedu umjesto da se vodi po osjećaju i viđenom na terenu.
Uprava digla ruke od sezone
Ipak, pod Šćepanovićem Partizanova forma nije bio toliko loša koliko promjenjiva. Prije nego što mu je krajem listopada uručen otkaz, momčad je bila na 2:2 u ABA ligi te 2:3 u Eurokupu — nakon jedne dobre predstave dogodila bi se jedna slabašna, a Uprava je zahtijevala kontinuitet dobrih igara. Šćepanović je uzroke oscilacija vidio u polugodišnjem izostanku timskih treninga i vjerovao je da bi stvari s vremenom sjele na svoje mjesto, ali njegovo mjesto zauzeo je makedonski stručnjak Sašo Filipovski i krenuo ispočetka.
Za razliku od Šćepanovića, Filipovski je trener sa znatnim samostalnim iskustvom. Bio je šef struke rimske Lottomatice, Monaca, Banvita i drugih ozbiljnih europskih klubova. Svojevrsna šok-terapija urodila je plodom i Partizan je pod Filipovskim nanizao četiri pobjede u Eurokupu (Joventut, Venezia, Uniks, Bahçeşehir) i izborio TOP 16. U isto vrijeme je u ABA ligi pobjeđivao objektivno slabije momčadi, a gubio od jačih. Činilo se da će to ipak biti pristojna sezona za Partizan sve dok sredinom prosinca nije stiglo gostovanje u Novom Mestu.
Nejaka Krka naprosto je pregazila crno-bijele koji su jedva dosegnuli 50 poena. Ispostavilo se da to nije bio izolirani incident, od tada su kola nezaustavljivo krenula nizbrdo i posljednjih mjeseci Partizan igra zastrašujuće lošu, negledljivu košarku. U Eurokupu je ubrzo razbijena iluzija da se može još nešto napraviti, dok se u ABA ligi bodovima osladio gotovo svatko tko je naišao. Partizan danas ne može pobijediti samo onaj tko ne igra s njim, ogorčeno su rezimirali navijači na društvenim mrežama.
Filipovski nije mogao preživjeti kataklizmički niz neuspjeha te je nakon četiri mjeseca potjeran s klupe, a kao rješenje do kraja sezone imenovan je manje poznati Aleksandar Matović. On se nalazio u Partizanovom stručnom stožeru već duže vrijeme, ali riječ je o treneru koji je više poznat po individualnom radu s igračima (Vladimirom Radmanovićem, Predragom Drobnjakom, Milanom Mačvanom, Bogdanom Bogdanovićem, Nemanjom Bjelicom…), nego po vođenju momčadi. Štoviše, ovo će mu biti prvo ozbiljno samostalno iskustvo sa seniorima.
Dakle, jasno je da je Uprava digla ruke od ijednog iole ozbiljnijeg cilja u sezoni i samo je želi nekako izgurati do kraja te što prije izbrisati iz kolektivnog sjećanja. To će teško ići i ova će Partizanova sezona ostati upamćena kao ilustrativni odgovor na pitanje koliko zapravo može značiti dobar trener za jednu momčad. Jer iz današnje perspektive Trinchieri se doima kao čarobnjak, najbolji trener u galaksiji.
Tračak nade
Rade Zagorac, Will Mosley, Marcus Paige, Nikola Janković, već otišli Nemanja Gordić… Kod svih tih igrača pod Trinchierijem su u prvi plan izbijale njihove vrline, dok su ih nakon njegova odlaska počele debelo zasjenjivati njihove mane. To nikako ne može biti igra slučaja. Partizan se još od 2014. mukotrpno pokušavao vratiti na put starih uspjeha i tek lani ga je Talijan konačno uspio usmjeriti prema njima. Da bi ga na koncu, dojam je, Uprava prelako pustila u Bayern (imao je važeći ugovor koji su zbog korona-krize htjeli revidirati). Dug je uspon do vrha, a tako kratak pad do dna, naučili su na teži način.
Međutim, Trinchieri postaje sve udaljenija prošlost, a treba misliti na budućnost. Partizan se nalazi u teškoj situaciji, ali ipak je stigla jedna vijest koja budi nadu u bolje sutra.
Provjetravanje kluba, naime, nije preživio ni sportski direktor Nikola Lončar, a kao njegova zamjena će upravo danas biti predstavljen Zoran Savić, legendarni centar šampionske Jugoplastike. Nakon završetka igračke karijere Savić je imao izrazito uspješne direktorske epizode u Fortitudu i Barceloni, u kojima je postavio temelje za velike euroligaške pohode. Nema sumnje da je riječ o pravom znalcu, ali trebat će mu čelični živci i doza sreće da u ovako užarenom okruženju izgradi zdravu osnovu za novi Partizanov uspon.
