Every little thing she does is magic / Everything she do just turns me on, pjevao je svojedobno Sting, tada još kao vokal benda The Police. Stari hit ovih dana jako lako mogu parafrazirati navijači u Rijeci dok gledaju Marca Pašalića u akciji na startu sezone; njegovi su potezi redom oni koji podižu publiku na noge, ali i na senzacionalan način direktno utječu na rezultat.
Jasno, trebalo je Marcu malo vremena da po dolasku ‘kalibrira’ tu svoju nogu. Prve dvije utakmice, protiv Rudeša i Dukagjinija, počeo je s klupe, dok u Jadranskom derbiju u Splitu nije ni ulazio u igru. Ali otkako je uhvatio ritam i očekivano ušao u startni sastav, povratka nije bilo: od uzvratne utakmice s Dukagjinijem na Rujevici, pa do derbija s Dinamom na Maksimiru, Pašalić je u svakoj od šest utakmica sudjelovao barem u jednom pogotku. Štoviše, u šest je utakmica napucao isto toliko pogodaka i dodao im dvije asistencije, a samo na gostovanju u Tórshavnu kod B36 nije zabio. Ono što njegov start u Rijeci čini još uzbudljivijim i atraktivnijim je i to da se od njegovih pogodaka već sad može složiti vrhunska kompilacija, jer je teško reći koji je bio najljepši i najatraktivniji.
Prijelazni rok je na Rujevici, nakon potpune katastrofe prošlog ljeta, ove sezone opet smisleno odrađen.
Sergej Jakirović dobio je prigodu odraditi selekciju po svom guštu, nakon što se prvenstveno riješilo većeg dijela kadrovskog viška; prijašnji su igrači zamijenjeni ciljanim pojačanjima za Jakirovu viziju igre. Nakon što je najprije učvrstio zadnju liniju, Jakirović je u Rijeci krenuo u potpuni remont napadačkog dijela momčadi, pri čemu je s Tonijem Frukom i Nikom Jankovićem kao starim znancem dobio opcije za direktnu, okomitu igru u posljednjoj trećini. Franjo Ivanović stigao je kao idealni fit u napadu — ne samo kao zamjena za Matiju Frigana, već i kao prototip velikog potencijala koji se kretnjama i aktivnom igrom uklapa u sustav.
Rijeci treba netko tko će donijeti dašak improvizacije i nepredvidivosti i onda kad stvari ne idu prema planu. Pašalić je takav igrač
I dok je s Jankovićem i Frukom zatvorio opcije na jednoj strani, Jakirović je u Rijeci trebao dodatni doprinos s krilnih pozicija, pogotovo s one desne. Odlaskom Princea Ampema otvorila se i dodatna rupa na toj strani, posebno zato jer ni sam Ampem na kraju nije imao prirodnu rotaciju. Jakiroviću je trebao netko tko će dijelom replicirati njegovu motoričnost u tranziciji, ali ponuditi i dozu nepredvidljivosti i ubojitosti s krila, kakvu je onomad nudio Robert Murić.
Nemojmo zaboraviti da je Murić s 38 golova u službenim utakmicama i dalje na pragu top 10 Rijekinih strijelaca svih vremena. Uzmemo li u obzir Rijekinu eru pod Damirom Miškovićem, Murić je osmi najbolji golgeter; da je uspio zabiti još svega četiri komada stigao bi, primjerice, Leona Benka (42) na trećem mjestu. Murić je jedno vrijeme bio apsolutno nezaustavljiv kad bi se namjestio na šut na svoju lijevu nogu s desne strane, i ta je sposobnost također nešto što je Rijeka željela od svojih novih krila.
Širok spektar kvaliteta
Pašalić odgovara tom profilu.
Njegova je karijera, slično kao i Ivanovićeva, zapela na prelasku u seniorski nogomet. Doduše, dok je za Ivanovića bilo pomalo i bizarno da kao jedan od nositelja igre kroz sve Augsburgove omladinske kategorije nije dobio ozbiljnu šansu u prvoj momčadi, za Pašalića je karijerni tijek bio ipak nešto jasniji.
Put ga je svojevremeno doveo do Stuttgarta, u koji je stigao nakon što je odradio probu u Bayernu, i gdje se afirmirao kao dio druge momčadi koja se natječe u četvrtom razredu njemačkog nogometa. Amaterski ga je nogomet, doduše, kao 18-godišnjaka i dalje držao na tankom ledu, pa je uz nastupanje za Stuttgartove rezerve odrađivao i posliće na baušteli s ekipom, ali brzo je uslijedio poziv iz Borussije Dortmund koji ga je, činilo se, usmjerio prema naprijed.
No, nakon što se počeo lagano probijati u Borussijinoj rezervnoj momčadi koja se, pak, natječe u trećem rangu, stigle su i nedaće.
Štoviše, dvaput mu je dana prigoda da nastupi i za prvu ekipu u službenim utakmicama — jednom pod Marcom Roseom u Superkupu protiv Bayerna, a jednom pod Edinom Terzićem u posljednjem kolu jesenskog dijela Bundeslige. Tada je stigao i na radar kao igrač kojeg bi valjao privući u bazen hrvatske reprezentacije, što se i dogodilo nastupima za mladu selekciju. No, zbog dvije neugodne ozljede — prvo ligamenti, a onda odmah po oporavku i rame — propustio je praktički čitavu jednu sezonu i ispao iz ionako guste rotacije u Dortmundu. Od ožujka ove godine do kraja sezone odigrao je svega 40 minuta, i to u rezervama, a to je bio jasan znak da mora potražiti novu sredinu.
Jakirović i Rijeka su odmah reagirali, znajući da im se otvara prilika za dovesti igrača koji, unatoč tome što je u profesionalnom nogometu odigrao svega 22 minute, ima širok spektar kvaliteta. Ne samo to, već i sa 22 godine i dalje ima veliki potencijal za preprodaju, pogotovo ako ulovi kontinuitet kao prvotimac, a ne kao jedan od gomile talenata koje klubovi poput Borussije Dortmund potpisuju (i otpisuju) na redovitoj bazi. Ondje igrač poput njega, koji nije ciljano doveden kao elitni, generacijski talent već kao ‘običan’, dobije u prosjeku jednu priliku da se probije, a Pašaliću su se u ključnom trenutku zaredali pehovi s ozljedama. To mu je otvorilo prostor za transfer u Rijeku; iako su kolale priče da su Pašalića odbijali neki drugi hrvatski klubovi, istina je da ga je Jakirović još proljetos privolio na dolazak.
Dašak nepredvidivosti
Kao što je Frigan bio na prodaju, tako je u izlogu bio i Ampem, a Pašalić je s Ivanovićem upotpunio zamjenski dvojac iz dijaspore.
Doduše, na Pašaliću se vidi da mu treba još vremena da ulovi energetski nivo koji bi bio direktni supstitut za onaj koji je, posebno u tranziciji, donosio Ganac. Ali ovaj drugi aspekt igre — nazovimo ga murićevski — Pašalić više nego dobro emulira. U moru golčina koje je već dosad zabio posebno strši onaj koji je zakucao Lilleu; upravo je taj gol primjer onoga što bi Pašalić u idealnoj formi donosio, a to je i bijeg i neumoljiva, elitna završnica, čak i u situaciji kad nema prostora za svoj precizni, plasirani udarac. U kombinaciji s Ivanovićem, Frukom i Jankovićem Pašalić postaje dodatni teret za protivničke obrane, Faktor X kojem je od navedenih potrebno najmanje prostora da bi ni iz čega ugrozio suparnička vrata. Samim tim je i njegov utjecaj na igru od posebne vrijednosti.
Trenera koji ga je doveo u klub sada na Rujevici više nema, ali to ne znači da bi Pašalićeva situacija trebala biti išta drugačija. Željko Sopić kao Jakirovićev nasljednik načelno nema drastično drugačiji pogled na nogomet i samim tim bi trebao raditi na tome da održi primarno motivaciju i samopouzdanje, te da igrači imaju i dalje jasno definirane uloge. U ovom novom, nenadanom turbulentnom razdoblju Rijeci treba netko tko će donijeti dašak improvizacije i nepredvidivosti i onda kad stvari ne idu prema planu.
Pašalić je definitivno taj, on je takav igrač.
