Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Pet igrača koji su budućnost tenisa

Jedan od njih mogao bi biti svjetski broj 1 za pet ili deset godina

Zadnja izmjena: 22. prosinca 2016. Profimedia

Priča o vrhunskom tenisu u posljednjih deset godina priča je s tri glavna lika.

Imala je velika trojka svoje uspone i padove, zapleti su nerijetko bili zanimljivi, ali priča se, gotovo bez iznimke, vrtila oko Rogera Federera, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića. Trojac je to koji je od 2006. međusobno raspodijelio 36 od 44 Grand Slam titule i koji je od veljače 2004., kada je Federer prvi put preuzeo broj jedan, na vrhu ATP liste provela ukupno – recimo da je to igrom slučaja – 666 tjedana.

Andyju Murrayu kockice se jesu posložile bolje nego ostatku potjere i jedini je koji bar donekle uspio izaći iz sjene i svoj bljedunjavi ten izložiti suncu, ali – na nekakvoj svevremenskoj ljestvici – nije to dovoljno da bi ga se stavilo u istu ravan sa savršenom trojkom. I njegova je uloga, s tek tri Grand Slama, koliko ima i Stan Wawrinka, te konstantnim gledanjem u leđa trojici boljih, većim dijelom ovog puta bila sporedna.

Britanac je na kraju prošle sezone napravio nešto što prije samo šest mjeseci nitko nije mogao očekivati i dohvatio broj jedan. No, činjenica je i to da je on je sa 29 godina i 175 dana postao drugi najstariji igrač koji je preuzeo vrh. Za usporedbu, kada je 2001. Goran Ivanišević zabio pobjednički poen protiv Patricka Raftera i na kraju svoje karijere osvojio Wimbledon, imao je 29 godina i 299 dana. Đoković u svibnju puni 30, Rafa je skoro godinu stariji, a Federer je već prešao 35.

Tenisom danas vladaju 30-godišnjaci. Na kraju 1996. je među prvih 20 igrača svijeta samo Stefan Edberg proslavio 30. rođendan, a još su tek tri igrača (Thomas Muster, Boris Becker i Magnus Gustafsson) imali preko 29. Dva desetljeća kasnije tu je čak 11 igrača sa 29 godina i više; devetorica ih je prešla tridesetu. 1995. najbolje rangiran 33-godišnjak je bio 124. na svijetu, a samo ih je osam bilo među 500. Danas ih je 16 među 100 najboljih.

Što bi u praksi trebalo značiti da je sve bliži odlazak te vrhunske generacije sa scene.

Nije tenis, kako bi se lako dalo zaključiti, naglo postao sport za starce. Logičnije objašnjenje bilo bi da je velika trojka konstantno dizala ljestvicu više za svoju generaciju. David Ferrer, Jo-Wilfried Tsonga, Tomaš Berdych i Gael Monfils stvorili su ‘malu četvorku’, fantastičnu skupinu tenisača koja je (do sada) bez GS titule, Wawrinka je korak držao isključivo na Grand Slamovima, a Del Potra su mučile ozljede; uspjeh Marina Čilića iz 2014. u ovakvoj je konkurenciji, da se ne lažemo, bio ravan čudu iz njegovog rodnog mjesta.

Marin Cilic from Coatia wins the 2014 Men's US Open Tennis Championship over Japanese player Kei Nishikori in a straight sets victory for his first ca

Pratilo ih je još imena, da sada ne nabrajamo sve koji su se vrtili oko top 10, ali mlađi su teško držali korak i probijali se u elitu, a kamoli držali konstantu. Među 10 najboljih su trenutno Dominik Thiem (23), Miloš Raonic (25) i Kei Nishikori (26), ali samo je Japanac više od jedne sezone konstantno unutra. Blizu su i Nick Kyrgios (21 godina – 13. mjesto) i Lucas Pouille (22 – 15. mjesto), Britanac Kyle Edmund (21) je u top 50, a Rus Karen Hačanov (20) na pragu tog društva (53. mjesto), ali za primjer najveća je španjolska nada, ako se to tako može nazvati, Jaume Munar (19), koji je 292.

Do 2009. godine 14 je igrača osvajalo Grand Slam prije svog 21. rođendana (Andy Roddick bi bio 15. da se finale igralo 10 dana ranije). Na kraju 2016. u top 20 nemamo niti jednog jedinog igrača ispod te granice; štoviše, samo petorica imaju 25 godina ili manje.

Tko je onda budućnost svjetskog tenisa? Tko će biti broj jedan za pet ili šest godina – kada, izuzmemo li njih par, ono što smatramo najboljim mladim igračima današnjice već pređu tridesetu i budu na zalasku karijere?

Podvukli smo crtu i izvukli pet imena.

Nick Kyrgios (21 godina, 13. mjesto na ATP ljestvici)

Mladi Australac sasvim je sigurno jedan od najtalentiranijih tenisača današnjice, ali njegovu dosadašnju karijeru lijepo je sumirao John McEnroe koji mu je nakon predaje u trećem kolu US Opena poručio da “ako mu se ne igra tenis, jednostavno počne raditi nešto drugo”.

Kada želi, kada je glavom unutra, Kyrgios je užitak za gledanje; ima odličan servis, sjajan i izuzetno moćan forehand, agresivan je bez obzira na protivnika, solidan na mreži… No, problem je što mu se često ne da. Ne jednom su ga optuživali da je “predavao” mečeve skraćujući ih katastrofalnim reakcijama u igri, a u listopadu je popio kaznu nakon što je u Šangaju upitao suca može li prekinuti meč kako bi mogao ići kući. Poručio je onda navijačima da ako im se to ne sviđa i ne trebaju dolaziti; ATP ga je suspendirao na osam tjedana. Nije mu to bila prva kazna – godinu ranije je na poprilično niskoj razini izvrijeđao Wawrinku za vrijeme meča.

Najveći potencijal na Touru – već ima četvrtfinale Wimbledona i Melbournea, a ove sezone osvojio je Tokio, Atlantu i Marseille – ali s ogromnim upitnikom; pitanje je je li u stanju uozbiljiti se i čiste glave posvetiti tenisu.

Alexander Zverev (19, 24.)

Saša dijeli ime i prezime sa ocem, koji je sredinom osamdesetih igrao prvo kolo Melbournea i Wimbledona, a najveći ranking bio mu je 175. mjesto sredinom 1980-ih. Stariji sin Miša danas je 51. igrač svijeta.

Najmlađi Zverev, koji nastupa pod zastavom Njemačke, već je prešišao oba starija člana obitelji; 2014. je kao najbolji junior svijeta prešao u profesionalce, a u rujnu ove godine u finalu St. Petersburga svladao je Stana Wawrinku i osvojio svoj prvi ATP turnir. Igrao je i finala Nice i Hallea, a dva puta je svladao i Marina Čilića.

Visok je gotovo dva metra i naravno da mu je najjače oružje servis, ali za razliku od velike većine ostalih igrača, mnogo riskira i kod drugog servisa – u Indian Wellsu je protiv Nadala imao prosjek od 167 kilometara na sat u drugom. Nadal ga je nakon tog meča proglasio “budućim brojem jedan”, kazavši da dečko “ima sve poteze”.

Borna Ćorić (20, 48.)

“Najgore je u životu biti običan” slobodan je prijevod tetovaže koja krasi ruku Borne Ćorića. Ovaj 20-godišnji Zagrepčanin najveća je nada hrvatskog tenisa. Trenutno je 48. na svijetu; odličan je na osnovnoj liniji, forsira duge i za protivnika iscrpljujuće poene, odlično se kreće, ima dobar dvoručni backhand.

Bio je najbolji junior svijeta, osvojio juniorski US Open, a do osamnaeste je godine već imao skalpove Andyja Murraya i Rafe Nadala, kojega je svladao dva puta. Ove sezone igrao je i izgubio dva finala; jedan na tvrdoj podlozi Chennaija (Wawrinka), drugi na zemlji Marrakesha (Federico Delbonis).

Ozljeda je došla u najgorem mogućem trenutku, na terenu ga nije bilo od rujna. I dalje je razočaran odlukom Željka Krajana da ga izostavi iz finala Davis kupa s Argentincima, no čini se da je spreman za sezonu koja bi mogla i trebala biti prijelomna u karijeri. U svakom slučaju, Borna je sve samo ne običan.

Taylor Fritz (19, 76.)

Amerikanci imaju nekoliko odličnih mladih igrača: Francis Tafoe (108.) i Stefan Kozlov (116.) najbolji su 18-godišnjaci na svijetu, zanimljiv je igrač i Jared Donaldson, no najveći napredak do sada je napravio Taylor Fritz.

I on dolazi iz teniske obitelji. Otac Brian Teacher i majka Katy May bili su u top 10. S 193 centimetra i on je jedan od divova na Touru, a takvima je, naravno, servis glavni adut. Kao junior – bio je, kao i ostali na ovoj listi, svjetski broj jedan – osvojio je US Open i igrao finale Roland Garrosa, a nakon što je u rujnu 2015. postao profesionalac, već je do listopada osvojio dva Challengera.

Ove sezone privukao je pažnju američke javnosti nakon što je s wild cardom došao do finala Memphisa; tamo je izgubio od Nishikorija, ali je zato postao najmlađi Amerikanac u polufinalu jednog ATP turnira još od 1989. i Michaela Changa.

Miomir Kecmanović (17, 798.)

Nemojte da vas njegova trenutna pozicija na ATP ljestvici zavara – Kecmanović je vrhunski talent. Za razliku od ostalih s ove liste, on je još uvijek fokusiran na juniorski tenis i tamo je broj jedan. Bio je finalist US Opena, osvojio Orange Bowl i Eddie Herr, a ove sezone odigrao je ukupno 60 mečeva u juniorskoj konkurenciji i dobio njih 51.

Kecmanović je rodni Beograd s 14 godina zamijenio IMG-ovom akademijom na Floridi i iduće bi sezone trebao preći u profesionalne vode. Plan je jednostavan: na početku će se posvetiti Futuresima, s ciljem da uhvati mjesto među 300 najboljih, a tek nakon toga pokušati naći mjesto na Challengerima. Vremena su, već smo rekli, drugačija – Mats Wilander, Boris Becker i Michael Chang u Kecmanovićevim godinama već su osvojili svoj prvi Grand Slam. Danas je najbolje plasirani 17-godišnjak Norvežanin Casper Ruud, i to sa 229. mjesta. Kecmanović, koji još nije zakoračio u ozbiljan profesionalni tenis, iako tek 798. igrač svijeta, četvrti je najbolje plasirani igrač rođen 1999.

Ne propusti top članke