Ima tome par dana kad je Kalvin Phillips, baš kako je to i radio posljednjih 12 godina, ustao, spremio se i krenuo na Elland Road. Leedsov je stadion njegov drugi dom; ne samo zbog toga što je dijete grada koje je kao 13-godišnjaka lokalni klupski skaut primijetio dok je s loptom u nogama jurišao ledinama po kojima su nastupali dječaci iz selekcija lokalnog tima Wortley Juniors. Tu počinje Phillipsova avantura, ona koja je rezultirala s 232 odigrane službene utakmice za Leeds United, klub za kojeg navija cijeli život i čiji je idol Billy Bremner, legendarna ‘sjekira’ Dona Revieja.
“On je tip osobe kakva bih ja volio biti”, jednom je prigodom rekao Phillips. “On jest bio grub igrač, ali je bio grub iz lojalnosti, zbog toga jer je radio baš sve što može da pomogne klubu”.
Phillipsova želja da postane poput svog idola zapravo zvuči jako precizno, pošto je sam Bremner kao osoba bio suprotiv onoj svojoj ‘mesarskoj’ ulozi na travnjaku koja mu je i priskrbila nadimak “65 kilograma bodljikave žice” . Bremner je uredno odradio svoje školovanje u katoličkoj gimnaziji St Modan u rodnom Stirlingu u Škotskoj, a u Leedsu je završio samo zato jer ga je otac zapriječio da se te 1960. pridruži Celticu, naprosto zato jer nije htio da mu sin, neizlječivo zaluđen nogometom, postane meta zahuktalih vjerskih sukoba i krvoprolića na dane odigravanja Old Firma.
S druge strane, Phillips je prije nekoliko dana pokupio stvari kako bi otišao do voljenog Leedsa pokupiti papire i krenuti dalje za Manchester i potpisati za City, što je trenutno među najvećim dostignućima koje nogometaš može zamisliti.
Kalvinu je bila kudikamo veća šansa da završi propucan u kakvom obračunu bandi nego da postane novo Cityjevo pojačanje od 50-ak milijuna funti
Na putu do Leedsova trening-kompleksa u Thorp Archu Kalvin je, isto tako, svakog dana prolazio i pokraj zatvora Wealstun. U njemu je i dalje zatvoren njegov otac, kojeg ne posjećuje često naprosto jer ne može to podnijeti, ali s njim, kaže, priča na telefon svakih par tjedana.
“Prolazim kraj njega svakog jutra”, kaže otvoreno Phillips. “On je Leeds; živio je u Leedsu cijeli život. Zvali su ga posprdno Chalky jer je bio jedini tamnoputi klinac u školi i kvartu i nije baš bio odgojen u najboljem okruženju. Kada smo s Leedsom izborili promociju u Premier ligu, zvao me ponosno i okrenuo slušalicu ka svim zatvorenicima koji su pjevali Marching on Together, lupajući po zidovima i vratima”.
Unutrašnje pojačanje
Činjenica da je stari Mark uvijek bio, Kalvinovim riječima, “jednom nogom izvan kuće”, karakterno je formirala novo Cityjevo pojačanje u barem jednakom obujmu kao i svi treneri koji su ga kroz karijeru vodili, uključujući i onog koji je definitivno najviše utjecao na njegov strelovit uspon, Marcela Bielsu.
Kad je Bielsa stigao u Leeds, Phillips je bio mlada polušpica s više nego solidnim pregledom igre, ali ga je navijačka populacija već dobrim dijelom i prekrižila zbog nekonzistentnosti. Na stolu je imao ponudu Aston Ville, ali kad je Bielsa tradicionalno stigao na sastanak s voditeljima sportskog sektora uoči preuzimanja klupe s analizom 51 posljednje utakmice koje je momčad odigrala, istaknuo je upravo Liama Coopera i Kalvina kao igrače od kojih će napraviti “unutrašna pojačanja”.
Phillips je silom prilika odrastao lišen očinske figure, u okolnostima koje bi se mogle i morale podvesti pod definiciju života na granici siromaštva. Dok je otac dolazio i odlazio, njegova je majka Lindsay Crosby davala sve od sebe zajedno s vlastitom majkom, a Kalvinovom bakom Val, da svoje četvero djece pokuša odgojiti najbolje što može. To je često bilo omeđeno s previše odricanja, u stanu u kojem su bila tri prava ležaja na njih petero; Kalvin i brat su spavali na krevetima na kat, dvije sestre su dijelile bračni krevet dok je majka spavala na kauču, sakupljajući dovoljno sna i energije da se može ujutro vratiti na dva posla koja je odrađivala kako bi skupila novac za svakodnevni život.
Kada ni to nije bilo dovoljno, a često nije, onda bi uskakala baka, koja bi čuvala djecu i davala svoju ušteđevinu za njihove potrebe. Val je ujedno bila i administrator obiteljske WhatsApp grupe koja je nastala nakon što je Kalvin upao u Leedsovu prvu momčad, a uključivala je i širu rodbinu. U njoj se, na njegov užas, najčešće komentirao Leeds.
Njegova priča uvelike je slična onoj kroz koju je kao klinac prolazio i Marcus Rashford. Iako je u pitanju dijete Manchester Uniteda, Leedsova velikog rivala, Kalvin je u više navrata izrazito hvalio baš njega i njegove projekte kojima kontinuirano pomaže najugroženijim slojevima društva. Nije to ni čudno, jer u vrijeme njegova odrastanja nije bilo takvih svjesnih pojedinaca koji su svoje naknadno stečeno bogatstvo odlučili usmjeriti u pomoć zajednici. Phillips je kao klinac bio na programu subvencionirane prehrane jer majka nije mogla priuštiti užinu za njih četvero.
“Gledao sam djecu koja dolaze sa zapakiranim užinama, sa sendvičima i čokoladama”, prisjećao se tih dana. “Djeca bi mi se i rugala zbog toga što dobivam te besplatne školske obroke, a ja bih onda dolazio kući i pitao majku zbog čega ja ne mogu imati zapakiranu užinu, a ona bi mi jednostavno govorila da nemamo novca za to.”
Naviknut na žrtvu
To je svijet u kojem djeca moraju odrastati i u kojima sve one laži o snovima koji se ostvaruju samo ako ih, jelte, dovoljno jako zaželite pretoče u surovu statistiku, u kojoj je samom Kalvinu bila kudikamo veća šansa da završi propucan u kakvom obračunu bandi koje se hrane takvom djecom bez budućnosti, nego da postane novo Cityjevo pojačanje od 50-ak milijuna funti. On je imao sreću da je bio dobar s tom loptom u nogama, dolje u Wortleyju južno od Leedsa, gdje ga je skužio Leedsov skaut. I onamo sad redovno dolazi baš kako bi, kao i Rashford u svom kraju, pomagao deprivilegiranim obiteljima.
Phillips je postao zvijezda i ostao čovjek; onaj koji je već 11 godina u vezi sa svojom dječačkom ljubavi i kojem je veliki prijatelj i dalje Harrison James Armstrong, danas reper poznatiji pod umjetničkim imenom Aitch, koji je odustao od fakulteta kako bi s djedom radio na građevini prije nego što je ostvario karijeru na rap sceni. Kalvin je, uz majku, najviše poštovao i baku koja mu je svojedobno jedina rekla da ne prihvati Villinu ponudu, iako su ga u Leedsu već bili otpisali. Nažalost, baka je preminula od posljedica zaraze koronavirusom i nije doživjela vidjeti voljenog unuka s Engleskom na Euru 2020.
Bielsa zna prepoznati karaktere koji mogu prihvatiti njegove iznimne prohtjeve. Phillips je do susreta s njim već dobrano bio naviknut na žrtvu, borbu i odricanja, a to je legendarni Argentinac samo pretočio u poziciji na kojoj su se njegov karakter izvan terena i sposobnosti na njemu poklapale; od polušpice je postao ubojiti igrač iz dubine veznog reda koji čita igru i koji će jednako dobro kontrolirati loptu kao i neustrašivo krenuti u duel. A kad je Leeds na početku povratničke sezone u Premier ligi remizirao s Manchester Cityjem, a Phillips u toj utakmici briljirao, Pep Guardiola čestitao mu je zagrljaljem.
Phillipsov transfer dodatak je priči o ovoj ‘novoj’ Engleskoj koja je izgrađena na karakterima poput njega, Rashforda, Raheema Sterlinga i ostalih klinaca koji su se otrgnuli sistemskom siromaštvu i rasizmu. S jedne strane je tu nogomet onakav kakav jest, blještav i elitistički. S druge strane nas uz njega drže baš ovakvi ljudi s ovakvim životnim pozadinama. S nogometnim ili životnim uzorima nazvanima po bodljikavoj žici ili zatvoreni iza nje, simbolički ili stvarno odijeljeni od iste te elite.
