Quicken Loans Arena u Clevelandu, država Ohio, bila je poprište utakmice koja je otvorila novu, 71. po redu sezonu možda i najatraktivnije lige na svijetu. U noći s utorka na srijedu po našem vremenu sastali su se aktualni prvaci Cleveland Cavaliers i New York Knicks. A onda tako sve do sredine travnja iduće godine, kad završava regularna sezona i kreće doigravanje.
Mnoge od nas čeka poveći broj probdjevenih noći zbog košarke, ali isplati se – evo samo nekih razloga zašto volimo NBA i jedva čekamo početak sezone.
1. NBA ima dozu opuštenosti koja je strana europskom sportu
Regularna sezona u NBA traje 82 runde. Svaka momčad ima po 82 utakmice i svima je jasno da nijedna od njih nije ključna sama po sebi. Zato momčadi, kako igrači tako i treneri, utakmicama prilaze sa savršenom dozom opuštenosti. Svaki put se ide na pobjedu, svaka pobjeda se računa i svaka je važna, međutim nekako je osjećaj kako nije baš najvažnija.
U regularnoj sezoni je važno rasti kao momčadi, naći pravi omjer minuta između igrača, uigrati prave postave s pravim taktičkim setovima. U regularnoj sezoni igra je važnija od rezultata, jer svima je jasno kako će rezultat doći s igrom. I to je nešto što je tako osvježavajuće, imajući na umu kako je u većini ostalih sportova rezultat cilj sam po sebi.
2. NBA nudi najpošteniji način odlučivanja o pobjedniku
Svi volimo kada slabiji protivnik pobjedi jačeg. Međutim, to i nije ultimativni cilj natjecanja. Konačni cilj je dobiti najboljeg kao pobjednika. To je valjda ono pošteno.
Uzmimo primjer NFL-a, ili čak Lige prvaka. U NFL-u se doigravanje igra na jednu utakmicu i sasvim je moguće da zbog bolesti ili jednostavno lošeg dana bolja momčad ostane kratka. U Ligi prvaka česta je situacija da nominalno bolja momčad, koja je to i dokazala na terenu, izgubi zbog gola u gostima. Iako svi volimo da Celtic izbaci Barcelonu ili Schalke Reala, svi zapravo želimo gledati najbolje klubove u završnim fazama.
NBA nudi baš to, smanjuje mogućnost da se kroz doigravanje prolazi nezasluženo. Igrajući do 4 pobjede jasno se može ustvrditi koja je momčad u danom trenutku bolja i praktički uvijek prolazi onaj koji više zasluži. Što je, bez obzira za koga navijali, esencija sporta.
3. NBA taktiku pretvara u atrakciju
Za NBA se kaže da je liga igrača – treneri, po tome, imaju manju važnost. Naravno, oni su od presudne važnosti za uspjeh ekipa, ali igrači su istinske zvijezde i oni vode show.
Često treneri imaju svoj specifičan stil i sistem kojeg se ne odriču, a momčadi ih skeniraju i zapošljavaju sukladno tom stilu i procjeni da baš taj stil ide u smjeru izvlačenja maksimuma iz postojećeg kadra. Ključ za uspjeh svake momčadi je staviti najbolje igrače u poziciju da budu efikasni. Kad imate šutere, igrate brže, više se krećete, postavljate blokove i otvarate linije šuta. Kad imate centre, usporite ritam i spuštate loptu u post za dominaciju.
Taktika se sastoji od iznimno kompliciranih setova akcija, koje za cilj imaju jednostavni mismatch: situaciju u kojoj imate igrača koji može iskoristiti prednost. Prednost koja sama po sebi i ne mora biti dominantna. Ako imate prednost visine, obično imate hendikep da ste sporiji, a igrajući napad i obranu konstantno se taj mismatch izmjenjuje, stvarajući zbilja jedinstvenu dinamiku. Sva atraktivna zakucavanja, šutevi iz kuta i dodavanja iza leđa, sve to proizilazi iz mismatcha koji je stalno prisutan, samo ga treba pridobiti na svoju stranu,
4. Izjednačenija liga i izvrsni mladi timovi
Iako je u Oaklandu stvorena supermomčad, zapravo su obje konferencije prilično izjednačene. Već je prošle sezone Istok statistički sustigao Zapad; međutim, ove je godine dojam da su na Istoku lutrijske ekipe zapele za ulazak u playoff, karte su se malo presložile i očekuje nas izjednačena liga. Cleveland i Golden State možda slove za favorite, ali iza njihovih leđa je gužva.
Također, ostali smo bez Duncana, Garnetta i Bryanta. Liga je svakako puno siromašnija odlaskom tih legendi, ali ostaje nam pratiti razvoj iznimne mlade jezgre u Minnesoti, velike stvari se najavljuju u Bostonu, a na dobro miriše i u Phoenixu, i u Philadelphiji, i u Los Angelesu, i u Denveru… Sve u svemu, očekuje nas najizjednačenije izdanje lige godinama unatrag. A to znači samo jedno: gomilu dobrih utakmica.
5. Hrvatska kolonija
Nakon dugo vremena imamo sasvim pristojan broj Hrvata u NBA ligi. Veselimo se Bojanu Bogdanoviću koji će imati hrpu šuteva u Netsima i Dariju Šariću koji će u odsustvu ozlijeđenog Bena Simmonsa, prvog picka na ovogodišnjem draftu, biti vođa Philadelphije na početku sezone. Dragan Bender će se upoznavati s ligom i pripremati za skorašnju dominaciju, a u Orlandu će Mario Hezonja morati dokazati da je ozbiljan timski igrač. Damjan Rudež i Ivica Zubac, pa i Justin Hamilton, s klupe će čekati šansu da se dokažu i prihvate veće role.
Svakako veseli imati izbor momčadi s Istoka koje će se moći pogledati, a da će u njima bitne uloge igrati Hrvati. Htjeli mi to priznati ili ne, ta činjenica baca dodatnu zanimljivost na ovogodišnje izdanje NBA.
6. Fantasy
NBA Fantasy izuzetno je popularna u SAD-u. S dobrim razlogom, jer nudi jedinstveno iskustvo sudjelovanja u doživljaju lige. Prateći iz dana u dan svoje izabrane pulene, njihove uspone i padove, razvijete zbilja prisan odnos s njima. Iako oni to možda niti ne znaju. Baš kao što ne znaju koliko vas živcira onaj promašeni zicer baš kad se lomi meč s prijateljem.
Mali savjet: igrajte head-to-head ligu, sa što boljim prijateljima i to obično u neku okladu. Ne nužno novčanu, samo zanimljivu. Posebno ako vas se skupi 14 ili 16. I tek ćete onda shvatiti koliko dobrih igrača ima, koliko je značajna blokada Jeremyja Lina, kako vas iritira JR-ov nerezonski šut i koliko ste oduševljeni njime kad idući napad pogodi isti ili još gori pokušaj za tri. Onaj tko nije igrao fantasy, ne zna što znači voljeti NBA.
