Kada se Facundo Campazzo premišljao hoće li prihvatiti ponudu Crvene zvezde i vratiti se europskoj košarci poslije dvije godine u NBA-u, teško da su mu okršaji s Borcem, Splitom i MZT-om predstavljali mamac kojem naposljetku nije uspio odoljeti. Potpis na ugovor stavio je, dakako, zbog sjajnih financijskih uvjeta, dok su ga s natjecateljskog aspekta privukli euroligaški izazovi. Abaligaške obaveze dolazile su u paketu, ali te je utakmice doživljavao kao puko odrađivanje posla, barem dok se ne zahukta borba za titulu prvaka.
Međutim, ako ste pogledali Zvezdino nedjeljno gostovanje u Skopju kod fenjeraša MZT-a, jasno vam je da sjajni argentinski bek tu utakmicu nije tek ‘odradio’. Campazzo se napalio na sirote Makedonce i imao pristup kao da opet igra u finalu Mundobasketa. Letio je terenom, maksimalno ulazio u svaki posjed i naposljetku uništio domaćine, ubacivši 23 poena uz devet asistencija i sedam skokova.
I to neće biti iznimka jer je, barem za šest idućih tjedana, ABA liga jedino natjecanje u kojem Campazzo smije pokazati svoj talent.
Vjerovali ili ne, Zvezda će za njegove usluge do ljeta 2024. iskeširati bajoslovnih 4,3 milijuna eura (što je bilo preskupo i Real Madridu koji je imao pravo izjednačiti ponudu), a ne može ga registrirati za nastupe u Euroligi sve do 1. ožujka. Naime, upravo u vrijeme kad je zgotovljen bombastični transfer, Euroliga je odlučila kazniti Zvezdu s 25.000 eura i zabranom registracije igrača na dva mjeseca zbog “teškog i opetovanog kršenja pravila o financijskoj stabilnosti i fair-playu”.
Euroliga je potrebnija Zvezdi nego što je Zvezda potrebna Euroligi. Atomska pojačanja i krcata dvorana ostaju samo sanak pusti ako se izgubi mjesto u eliti
O čemu je točno riječ? Gledajući iz perspektive stanja u regionalnoj košarci — ni o čemu neuobičajenom, dapače. Ono što je Zvezda “teško skrivila” zapravo predstavlja standardni modus operandi kako u srpskoj, tako i u hrvatskoj klupskoj košarci. Klub je jesenas imao određena dugovanja prema svojim bivšim zaposlenicima; konkretno, s potraživanjima su se javili Nate Wolters i Austin Hollins, kao i bivši trener Dejan Radonjić. Predmet istrage također je bila redovitost isplate ugovornih obaveza prema aktualnom kadru, stoga je ELPA (sindikat euroligaških igrača) poslala negativno izvješće u Euroliginu centralu.
Budući da su se iz Zvezde ranije pisano izjasnili da su sva dugovanja podmirena, Euroliga ih je optužila za lažnu dokumentaciju i odrezala navedenu kaznu koju će neki smatrati drakonskom, a neki nedovoljno oštrom. Na našem području, gdje košarkaški klubovi previše ovise o priljevu javnog novca, odnosno političkoj volji lokalnih i državnih moćnika, već smo odavno navikli na takav način poslovanja. Malo koji igrač, osobito domaći, uopće očekuje redovite isplate istog dana u svakom mjesecu. Zastoji u likvidnosti, nažalost, sasvim su normalna pojava. Međutim, u Euroligi, koja teži elitizmu, takav način funkcioniranja smatra se nedopustivim i želi se iskorijeniti, stoga se ne treba čuditi što Zvezda nije izbjegla kaznu.
Radikalan i nimalo razborit pristup
No, zar je morala biti baš takva da se prelama preko leđa igrača koji se s punim pravom može smatrati jednom od istinskih zvijezda natjecanja, pogotovo s obzirom na to da je potvrđeno kako su sva dugovanja u međuvremenu podmirena?
Euroliga je definitivno mogla pronaći način za kažnjavanjem Zvezde kojim neće uskratiti ligu za izvedbe argentinskog majstora. Mogla je, ali nije htjela — riječ je o tome da euroligaški čelnici žele poslati nedvosmislenu poruku Zvezdinu vodstvu. A ta poruka je zapravo podsjetnik na mjesto koje klub zauzima u Euroliginoj hijerarhiji.
Sve ovo što se sada događa zapravo je eskalacija višegodišnje netrpeljivosti između dviju strana koja se sada pretvorila u otvorenu Zvezdinu pobunu protiv euroligaškog vodstva.
Beogradski klub nije samo započeo pravnu bitku da ospori Euroliginu kaznu, već je i pokrenuo neukusnu javnu kampanju #freeFacu (natpis na majicama na euroligaškim utakmicama te aktivnost na društvenim mrežama). Patetičnim uspoređivanjem Campazza s političkim zatvorenicima iz kluba žele staviti golemi pritisak na čelnike natjecanja, što im je svakako uspjelo, ali teško da će ovakvi potezi dugoročno donijeti pozitivne posljedice za Zvezdu, dapače.
Zvezdino vodstvo, ali i navijači, već odavno se osjećaju nepoželjnima u elitnom europskom natjecanju, a nezadovoljstvo statusom demonstriraju na početku svake Zvezdine domaće utakmice, kad čitava dvorana navijačkom pjesmom u potpunosti zagluši intoniranje Euroligine himne. To je nezadovoljstvo proizašlo iz ranijih učestalih financijskih kazni za crveno-bijele iz raznih razloga, poput ponašanja navijača, ali i iz svojedobnog neuspješnog lobiranja za višegodišnju licencu. Podsjetimo, samo 11 euroligaša (Barcelona, Baskonia, CSKA, Fenerbahçe, Efes, Maccabi, Olimpia Milano, Olympiacos, Panathinaikos, Žalgiris i Real Madrid) ima punopravni status s praktički neograničenim jamstvom sudjelovanja (CSKA-ov status je zamrznut), dok su svi ostali članovi pridruženi te na razne načine pokušavaju ojačati svoj status.
Da Zvezda tu ne stoji dobro, uvjerili su se na ljeto 2018. kada im je brzo srezana nada da će sačuvati svoje mjesto usprkos gubitku abaligaške titule od Budućnosti, koja je imala problema s euroligaškim kriterijima vezanima za stanje dvorane. Kontroverzni Zvezdin predsjednik Nebojša Čović tada je na surov način spoznao koliko je krhka Zvezdina euroligaška pozicija te je otad pokušava svim sredstvima učvrstiti.
Iako je ponašanje Zvezdinih upravnih struktura u pravilu radikalno, ono se uvelike razlikuje na pojedinim frontovima. Tako će se Zvezdaši na regionalnom frontu, svjesni svoje moći, držati siledžijski i bez pardona se ne pojaviti na gostovanju u Podgorici te se kasnije izvući od propisanih sankcija, dok će u razmiricama s Euroligom javno izigravati mučenika i tako pokušati iskamčiti određene ustupke.
Nimalo razborit pristup. Ovakvom kampanjom Zvezda će se nabacati blatom na ruku koja joj daje kruha i do kraja zatrovati odnose s kućom u koju se tako žarko želi trajno nastaniti. Kao da je Čović u ovoj prljavoj bitci smetnuo s uma da je Euroliga potrebnija Zvezdi nego što je Zvezda potrebna Euroligi. Atomska pojačanja i krcata dvorana ostaju samo sanak pusti u slučaju da se izgubi mjesto u eliti, a euroligaško vodstvo posve je svjesno da se crveno-bijela priča lako može urušiti kao kula od karata, stoga mu ne pada na pamet dodjela ikakvih dugoročnih garancija.
Sukus problema je da je Zvezda angažmanom Campazza željela impresionirati euroligaško vodstvo i podići si reputaciju među samom elitom, dok Euroliga odbijanjem njegove registracije želi pokazati Zvezdi da je, usprkos svemu poduzetom, u njezinoj kući i dalje samo podstanar kojem se iščašeno ponašanje neće tolerirati.
