Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Pogba mora otići

Već dugo je puno češće problem, a ne rješenje. Vrijeme je za razlaz

Zadnja izmjena: 13. svibnja 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Telesport

Već je prošle sezone bilo jasno kako će sukob između Paula Pogbe i Joséa Mourinha biti okončan odlaskom jednog od njih. Mourinho je postao Unitedova prošlost, a ‘oslobođeni’ Pogba dobio je novu priliku ispuniti obećanu dužnost.

“Sada ponovno uživam u igri”, izjavio je nedugo nakon što je Ole Gunnar Solskjær postao privremeni menadžer Manchester Uniteda. Barem u počecima, to je zaista izgledalo tako. Solskjær je Pogbi povjerio ključnu ulogu u sustavu, i to je zapravo bila najveća razlika u odnosu na prijašnje razdoblje. S njim u glavnoj ulozi i s promjenama na klupi United je uspio probuditi nadu u spas sezone.

U razdoblju od 20. prosinca, kada je došlo do smjene na klupi, do 14. veljače i poraza na Old Traffordu od Paris Saint-Germaina, Pogba je igrao najbolji nogomet otkako nosi Unitedov dres. Crveni Vragovi su za to vrijeme odigrali 10 utakmica, a Pogba je upisao osam golova te dodao pet asistencija.

No, osim najvažnijih brojki zbog kojih je danas član idealne postave sezone u Premier ligi, argument pozitivnih trendova bio je napredak viđen kroz statističke pokazatelje sudjelovanja u presingu i osvajanju posjeda pod pritiskom. Naime, u prvom dijelu sezone (do 20. prosinca), Pogba je 16 puta po utakmici radio pritisak na suparničkog igrača, dok je nešto manje od 3,5 puta po utakmici United osvajao posjed njegovim pritiskom. Od tada pa do 14. veljače, broj pritisaka na suparničkog igrača tijekom utakmice bio je veći za čak osam, dok je broj osvojenih posjeda pod njegovim pritiskom porastao za 1,3.

Bez obzira na količinu Pogbina talenta i individualne kvalitete, nije pokazao liderske sposobnosti niti je u kontinuitetu igrao na potrebnoj razini

Tada se činilo da su bojanje kose i ostali sporedni događaji iza njega te da je na dobrom putu postati igrač oko kojeg United može graditi dugoročne planove. Međutim, od priče koja je trebala biti duga i uspješna serija snimljeno je samo nekoliko epizoda.

Idila između igrača i kluba trajala je do osmine finala Lige prvaka, a onda se Francuz vratio starim navikama. Zbog činjenice da nije imao previše vremena za uigravanje, Solskjærov plan u organizaciji igre previše je ovisio o jednom igraču. Thomas Tuchel je to prepoznao i postavio fokus obrane na zatvaranje lijeve strane, a Marquinhos je dobio poseban zadatak zaustaviti Pogbu. Frustriran vlastitom nemoći protiv raspoloženog suparnika, napravio je nepromišljen potez pred kraj utakmice i sebe isključio iz uzvrata, gdje će kasnije United napraviti čudo i proći dalje.

Prevelika ovisnost o pojedincu

Kako je prolazak u četvrtfinale Lige prvaka bila prijelomna točka Solskjæru za potpis trajnog ugovora, klub ga je nedugo nakon prolaska potvrdio za još tri sezone. Međutim, od 29. ožujka, kada je status privremenog zamijenio onim trajnog trenera, United je upisao samo dvije pobjede u 10 sljedećih utakmica te su sezonu završio na šestom mjestu porazom od Cardiffa, iste ekipe koju je pobijedio 5-1 u Solskjærovom debiju na klupi.

Iako će primarni zaključak o padu forme biti koncentriran na stanje poslije psihološkog šoka, završnica sezone je posljedica svih loših odluka proteklih godina. Gust raspored je neizravno doveo do velikog broja ozljeda, a time je možda prikazan jedan drugi problem — Unitedovi igrači ne mogu fizički pratiti ritam drugih ekipa pri vrhu. Primjerice, u porazu od Evertona 4-0 pretrčali su osam kilometara manje nego njihovi suparnici.

Također, upravu može zabrinjavati činjenica da ni ove sezone nije pronađen lider u svlačionici. U situaciji u kojoj je United imao solidnu priliku izboriti plasman u Ligu prvaka, nijedan igrač nije preuzeo odgovornost i poveo ekipu prema jednom od prva četiri mjesta. Onaj koji je predviđen za tu ulogu utopio se u sivilo ostatka sastava. Kada je na klupi bio Mourinho, Pogbine toplo-hladne predstave bile su dijelom posljedica njihovih međusobnih nesporazuma. Kako Mourinho odavno ne stanuje na Old Traffordu, a Pogba se u međuvremenu vratio na staro, zaključak ne može biti drugi nego da je Francuz problem samom sebi i klubu za koji igra.

United se doveo u situaciju da ga ovisnost o pojedincu u određenom trenutku vodi na vrh, ali već u drugom spušta na dno. Zato nije slučajno što se najbolji dio sezone dogodio onda kada je na najvišoj razini bio i najbolji igrač. Od prve utakmice protiv PSG-a, Pogba je u sljedećih 14 upisao samo tri gola i dvije asistencije. Manjak zalaganja u obrani osjetio je kroz ulogu u presingu. Od 24 puta koliko je radio pritisak na suparnika po utakmici, spao je na 16,74, a United je iz njegovog pritiska osvajao 3,13 posjeda, što je 1,66 manje nego u prethodnom razdoblju.

U tim brojkama pojavljuje se razlog zašto United mora razmisliti o prodaji svog nominalno najvrjednijeg igrača.

Najizgledniji kupac Real Madrid

Iako Solskjær nije imao dovoljno vremena prikazati svoje ideje na terenu, po viđenom je izvjesno da će se njegov nogomet temeljiti na visokom tempu i timskoj igri, a za takav stil će mu trebati 10 igrača koji neće birati utakmice niti se smatrati većim od kluba. Bez obzira na količinu Pogbina talenta i individualne kvalitete, tijekom prijašnjih sezona nije pokazao liderske sposobnosti niti je u kontinuitetu igrao na potrebnoj razini. Ako jedan od najutjecajnijih i najbolje plaćenih u svlačionici pokazuje očigledan manjak zanimanja za određene obveze na terenu, onda nije bitno je li na klupi Mourinho, Solskjær ili netko treći.

Ovo je teza dobila posebnu težinu otkako je ovog proljeća povećana uloga mladim igračima iz Unitedove akademije. Negativan utjecaj s vrha piramide će se odraziti na ponašanje ostalih u svlačionici, a Mourinhov je primjer pokazao da tu ni trener nema previše izbora. Kao pobjednik u toj bitci, Pogba je dobio povjerenje da još može postati onaj igrač oko kojeg će se graditi sustav, a to mu je možda bila zadnja prilika.

Ako se uprava odluči da neće biti prodaje, razlog će biti izravno vezan uz klupski poslovni model. Bez obzira na to što se (još) nije pokazao kao igrač koji će voditi United prema vrhu, Pogba je i dalje marketinški jedan od najisplativijih igrača na svijetu. Zato će odluka o prodaji pokazati što je vlasnicima zapravo primarni cilj. Ako do nje dođe, kao najizgledniji kupac čini se Real Madrid, koji je odlaskom Cristiana Ronalda izgubio ‘lice s naslovnice’ i igrača čije kvalitete nisu vezane samo za travnjak.

Neovisno o tome, Unitedu trebaju promjene. Ander Herrera i Antonio Valencia su bivši i zasigurno ovoga ljeta neće biti jedini na izlaznim vratima Old Trafforda. Nakon što se pokušaj dovođenja superzvijezde i gradnje ekipe oko njega nije pokazao uspješan, možda je vrijeme za igrače čije glavne odlike neće biti popularnost na društvenim mrežama ili marketinški potencijal, nego spremnost odgovoriti zahtjevima sustava u kontinuitetu.

Pogba to nije uspio, i zato mora otići.

Ne propusti top članke