MAGLA SVUDA
Dođu tako i ti dani. Prolaze stvari koje smo iščekivali godinama, a ritam utakmica postane kao nepravilan rad srca i htio bih da se sve još samo malo odloži, da ne saznamo ishod, nego da sanjarimo što je moguće dulje onako kako se već sanja odlučujući gol na nekoj velikoj pozornici, rimskom Olimpicu, na primjer.
POTEZ DANA
Svi oduvijek govore da si rođeni kapetan. A to nije mala stvar, pogotovo kad nisi od onih koji loptu udaraju drugačije od drugih. Tvoje “drugačije” uvijek se činilo pomalo nespretno, ali nitko ti se nije rugao zbog toga jer su znali da sobom nosiš nešto drugo, ono bez čega se ne može do uspjeha — srce veliko kao Wembley na koji si se davno zaputio u snovima.
Put je često iscrpljujući, dugačak, neizmjerno dugačak, nekada se čini i da nema kraja iako ga mora biti, negdje se već mora stići kad se zaputiš. S tri lava na prsima, sa srcem ispod te slavne majice u kojoj su se rijetki radovali, iako su u njom mnogi dugo i ponešto nemirno sanjali.
Zoveš se Jordan Henderson. Svi te uvijek biraju za kapetana iako su tvoje vještine takve da bi te rijetki birali u momčad, ali to su oni koji ne znaju sve sastojke nužne za ostvarenje snova.
Trebale su ti 62 utakmice u toj slavnoj majici kako bi stigao do prvog gola. Ali uspio si, onim srcem koje kuca ispod tri lava koja su skupa s tobom zarikala i otrčala dalje prema slavi, prema kraju puta, tamo gdje se svi snovi ostvaruju.
