Pojavi se tako ponekad neki klinac. S par poteza natjera cijeli svijet da iznova vrti snimku magije koju je na trenutak prosuo pred publiku. Igrači su umorni i od njih je jedino publika umornija od tolikog broja utakmica u jednoj sezoni. Praktički više i nema pauza između dviju sezona, pa treba biti posebno motiviran kako bi pratio cijeli taj kapitalistički džumbus.
A, eto, taj klinac, s tih par poteza može biti razlog da nas trgne iz te šećerne kome i otvori nam oči. Dovoljno je da jednom po utakmici učini nešto posebno, drugačije, nešto zbog čega je nogomet još uvijek najljepša igra. I nije važno hoće li uspjeti, hoće li postati najbolji kroz par godina, zna ovaj kompetitivni svijet pojesti one koji bi u nekim drugim vremenima sigurno bili najbolji.
Samo, molimo se, neka na terenu bude što više Gavija, neka bude bezobrazan toliko da se zaigra na izlazu iz svojih 16 metara i neka se naruga Xherdanu Shaqiriju zbog visine u tom prvom dodiru i nek osramoti onog precijenjenog Granita Xhaku svojim plesom pa neka onda i padne, nema veze, uspio je odlijepiti nas s kauča i učiniti da zavolimo vrijeme koje dolazi.
A koje će biti njegovo vrijeme, vrijeme Gavija, malog čarobnjaka u čijim nogama budućnost pleše i zove nas na igru.
Gavi, what a player 💎 pic.twitter.com/QXStB8b3D8
— Shay Lugassi (@Shlugassi) June 9, 2022
