Potez tjedna: Drugi Vahin osmijeh

Teorija ravne lopte o golu koji je Lilleu donio francuski Superkup protiv PSG-a

Uzbuđenja su već prošla. Istovremeno su u punom jeku. A za neka se tek pripremamo. Tako izgleda nogometni trenutak u središtu ljeta 2021.

Danas mi se čini kako je Europsko prvenstvo odigrano u pradavnim vremenima. Uostalom, što se tiče službenih informacija, prvenstvo se i igralo 2020. A odmah poslije njega je pretkolima UEFA-inih klupskih natjecanja započeta sezona 2021./2022. Najbogatija ligaška natjecanja još uvijek nisu krenula. Uza sve to, prije četiri dana Velež je eliminirao AEK i plasirao se u treće pretkolo Konferencijske lige. Tako je moguće da je za mene sezona 2021./2022. već prošla svoj vrhunac.

Zbog svega gore navedenog, oprostite mi što sam zbunjen. Naprosto ne znam otkuda krenuti jer je vrlo lako moguće da sam već stigao. Ako i jesam, vjerujte mi da ne znam gdje. Zato odgađam početak, to ubacivanje sa strane od kojeg bi trebala krenuti akcija koja završava zgoditkom kao poantom.

Sve mi se ovih dana nekako vrti oko Veleža. To sam shvatio, pomislivši da bi na početku priče valjalo spomenuti Vahida Halilhodžića. Njegova službena adresa još uvijek je gore, na sjeverozapadu Francuske, u gradu Lilleu, domu omanjeg francuskog nogometnog čuda zvanog Lille OSC. Prije 20 godina Vaha je maleni provincijski klub iz druge francuske lige vinuo u Ligu prvaka. Coach Vahid je praktički iznova izgradio gradski ponos. Davno je to bilo, svašta se od tada događalo i Vahi i Lille OSC-u.

A prošli tjedan licem mu je dva puta zatitrao trijumfalni osmijeh. Prvi nakon utakmice između AEK–a i Veleža. Drugi nakon što je Lille protiv PSG-a osvojio francuski Superkup.

Ako gol promatramo kao priču, ova je počela bezopasnim izvođenjem auta. Nastavljena je kratkim putovanjem lopte do ruba kaznenog prostora. Burak Yılmaz je odigrao ulogu transfernog kolodvora. Leđima se ogradio od braniča pariškog kluba, primio loptu i nekako je na silu gurnuo prema natrag. Sve je još uvijek djelovalo krajnje bezazleno. Na 20-ak metara iskosa od PSG-ovih vrata loptu je čekao Xeka. Malo ispred njega stajala su dvojica braniča. I možda se sve dogodilo jer nije bilo vremena za razmišljanje. Mnogi se sudbinski obrat dogodio iz tako banalnih razloga.

Činilo se da Xeka gubi kontrolu nad loptom. Imao je vremena tek toliko da je opali prema golu, pa što bude. I bilo je.

Bilo je tako da je francuski komentator vrisnuo od šoka, a PSG-ovi su igrači djelovali kao da su tek u tom trenutku shvatili da igraju nekakvu utakmicu. Ali sudbina im je već bila zapečaćena i arhivirana. Keylor Navas se bacio prema lopti, ali ona se ponijela kao da je ne interesira ništa drugo do to da što prije završi u njegovoj mreži — od koje se silovito odbila, pa onda sama krenula prema centru igrališta. Strijelac Xeka je mahnito trčao prema tribinama, a negdje daleko, čak u Maroku, na licu Vahida Halilhodžića zatitrao je pomalo cinični, trijumfalni osmijeh. Dobar tjedan za njegove bivše klubove. Osim za Paris Saint Germain.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.