Koliko sve oblika može imati prevara u nogometu? Statistika broji driblinge, ali ne pamti način na koji se netko s loptom provukao pored suparnika. Ima ljudi koji se koriste jednim jedinim trikom; obrana se za trik pripremi, gleda ga danima prije utakmice, tumači, uvježbava kretnje kojima bi ga zaustavila, ali oni su neuhvatljivi za suparničke obrane. Ima i onih s raznovrsnim tehnikama nogometnog džeparenja. Za njih se ne možeš pripremiti. Vjeruješ instinktu. Puniš se samopouzdanjem i vježbaš koncentraciju. Nije, dakako, bitno pripremiti se samo za takve stvari. Uostalom, na efektivnu igru otpadaju približno dvije trećine utakmice. A što s onim preostalim vremenom? Kako se za njega pripremiti?
Treba predvidjeti sve moguće situacije i pronaći najbolji način psihološkog manipuliranja tim vremenom. Suparnika se može onesposobiti raznim trikovima, igricama koje ne uključuju vještinu s loptom.
Malo je onih koji ne vole brazilski nogomet. Barem ja pripadam tim generacijama. Zna se tko je sinonim za lepršavost i nogometnu nepredvidivost. Ali taj nogometni komplet oduvijek je uključivao i posebnu školu provokacije i psihološkog nadmetanja. Bilo je u povijesti nogometa raznoraznih opskurnih načina da se onesposobi protivnika.
Brazilski vudu nikad nije mirovao. Na suparnike su bacane kletve u čudnim obredima s kakvim se čak i djeca već generacijama sprdaju. Naravno, takvi obredi nisu držani u tajnosti. Nogometaši, sportaši uopće su praznovjeran svijet. Zato se potrude da saznaju za čini koje si na njih bacio. Pored takvih situacija nije zgoreg tijekom utakmice dobacivati suparniku, gađati mu samopouzdanje otrovnim strelicama riječi koje mu trebaju razmekšati noge i spustiti gard. Brazilci su skloni svim mogućim oblicima specijalnog nogometnog rata.
Tako su i Palmeirasovi igrači odlučili slomiti odlučnost Césara Azpilicuete kada je uzeo loptu i prišao bijeloj točki udaljenoj 11 metara od njihova gola.
Chelseajev je kapetan izborio penal, sam je uzeo loptu i uputio se u srce suparničkog kaznenog prostora. Dok je slušao sučeve upute, oko njega su kružili brazilski nogometaši. Bilo bi jako zanimljivo znati što su mu sve govorili kako bi slomili Kapetanov duh. Da, Azpilicueta je pokazao koliki je mangup, zašto baš on nosi kapetansku vrpcu oko ruke i zašto ono veliko početno slovo. Zna sve prljave trikove koje su Brazilci spremni upotrijebiti. Zato je uzeo loptu i odslušao sve te salve uvreda i pokoju čudnu kletvu.
Samo da bi ostavio Brazilce u čudu kada je loptu predao mladom Kaiju Havertzu i poželio mu sreću pri izvođenju penala.
Broji li se to u driblinge, u otete lopte, u asistencije?
Azpilicueti je to nebitno. Pokazao je što znači biti kapetan, prvi među jednakima, ali i onaj koji se u kompliciranim i nelagodnim situacijama prvi izlaže. Onaj koji kletve prima na sebe kako bi mlađeg suigrača ostavio na čistini, samo s loptom i suparničkim vratarom ispred njega. Il Capitano vero, rekli bi Talijani.
Aware of Palmeiras’ typical tactics and mind games to put penalty-takers off, Azpilicueta prepared a ploy as VAR was being checked; setting up to take the kick as Havertz was ignored…
Details. pic.twitter.com/8KIRzml1gA
— Caño Football (@CanoFootball) February 13, 2022
