Priče

Potez tjedna: Jedna noć u Napulju

Teorija ravne lopte o duhu Diega Maradone na stadionu nazvanom njegovim imenom

Na tom su mjestu prvo pjevale sirene. Zbog jedne koja se utopila jer nije uspjela pjesmom zavesti Odiseja, to je mjesto dobilo naziv Partenopa. Grci su ga kasnije nazvali Neapolis. Grčki “Novi grad” mi danas poznajemo kao Napulj, grad nekoć najviše znan u svijetu po čuvenim pjesmama.

Ima takvih mjesta po svijetu koliko hoćete. Stoljećima ugnjetavani stanovnici, sirotinja koja teško živi nije imala izbora nego tražiti utjehu u okultnom, mitologiji i, ponajviše, u pjesmi koja bi ujedinila njene glasove pa bi kroz noć zazvonile njene čežnje i boli.

Cijeli je svijet već dugo pjevao onu koju nekako svi znamo, začudo komponiranu u Ukrajini, znamo je kao O sole mio. Znao je svijet i pjesmu spjevanu u čast vezuvskoj žičari od koje su turisti dugo bježali iako su se klatili u ritmu Funiculi funicula. Postoji i ona o kabaretskim pjevačicama, Reginella se zove, pjevale su se diljem svijeta. Sve su pjesme bile san o gradu čežnje i tuge.

A onda je stigao On da promijeni sudbinu cijelog grada, da trgne njegove stanovnike iz melankolije, povede ih u pobjedu i učini ih ponosima. Kao i Partenopa, i On je na tom mjestu doživio sličnu sudbinu; tu je počeo njegov pad u more vječnosti, ali prije toga bilo je puno radosti. On je s loptom možda plesao tango, ali njegov se ples savršeno slagao uz napolitansku glazbu. Kao što pjesma sirena paralizira one koji je čuju, tako je i njegovo prisustvo na terenu umrtvljavalo Napolijeve suparnike. Sve dok mu u život nije ušao njegov osobni Odisej zbog kojeg se s vrha svijeta bacio u ponor da pada dugih 30 i kusur godina.

Ali nisu ga zaboravili, pamte ga, nekim čudom, i oni rođeni poslije njegove ere. Navijači, utvrdili smo to nebrojeno puta, imaju to prenatalno sjećanje pa su legendu o Diegu Armandu Maradoni na rukama donijeli do njegove prave kuće i nazvali taj stadion njegovim imenom. Proteklog su vikenda njemu u čast ispred stadiona podignuli i spomenik. A Napolijevi su igrači na teren su izašli odjeveni u dresove s njegovim likom otisnutim na prsima.

Lazijevi su igrači bili hipnotizirani Maradoninim ukazanjem, a njegov se duh čak četiri puta poigrao s njima, ulazeći redom u Piotra Zielińskog pa, red je nekako, dvaput u Driesa Mertensa, da bi preuzeo i noge Fabiána Ruiza.

Više je puta te noći u Napulju nesretni Pepe Reina išao po loptu u mrežu nego što u njegovim godinama može odraditi sklekova i krivo mu je, jer i on je bio njihov, ali ga Maradonin duh nije poštedio sramote. I, skloni onostranom i okultnom, oni ljudi na tribinama stadiona Diego Armando Maradona sigurno sada vjeruju kako se Diego vratio da ih ponovno riješi bijede i odvede na vrh Vezuva, otkuda će cijeli svijet bolje čuti njihove čeznutljive pjesme koje su ih kroz stoljeća održale na životu, ali im i namijenili sudbinu gubitnika.

Oni, od početka ukleti, samo povremeno mogu doživjeti slast pobjede. A njihove su pobjede značajnije od tuđih, jer oni uvijek prvo moraju pobijediti sami sebe i tu čežnju koja ih sputava i veže im noge u odsudnim trenucima, osim kada na napolitanski ritam umjesto tarantele zaplešu tango i tako prevare sudbinu. Jedne noći u Napulju…

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.