Sunce je zaglavilo u negdje u debelom sloju sivih nebeskih naslaga. Poput lopte na nekom lošem provincijskom travnjaku na kojemu se utakmica igra unatoč neregularnim uvjetima. Loptu se prema suigračima mora slati kroz zrak, truditi se da što manje dotiče teren te se ona na njemu pojavljuje rijetko kao sunce u ovim zimskim danima.
Uvjeti su to u kojima ono što smo vidjeli na gotovo praznom pulskom stadionu ne bi bilo moguće. Dogodi se ponekad u tim ‘sporednim’ utakmicama koje malo koga zanimaju nešto što nas podsjeti da vrijedi pratiti i naizgled neatraktivne mečeve, jer znaju izroditi kakav biser bez kakvog prođe i mnoga od utakmica koje se diče prefiksom ‘derbi’. Zbog tog trenutka, zbog samo jedne akcije ili jednog poteza osjećamo da nismo protratili vrijeme gledajući 90 minuta natjeravanja lopte u otužnoj atmosferi.
Još su neki stari nogometni mudraci zaključili kako je lopta uvijek brža od igrača. Dovoljno je da se ona kreće dovoljno brzo, pa da suparnik ostane kao ukopan ne shvaćajući što mu se događa. Taj rijetki trenutak sklada, kad momčad izgleda kao da misli jednim istim umom, podsjeti nas koliko toga možemo učiniti kada udružimo snage i djelujemo kao društvo koje ima isti cilj.
A Istrina je momčad je u jednom trenutku utakmice protiv Dragovoljca djelovala upravo tako. Lopta je ubačena iz auta, jedan korak i dodavanje petom, pa kratka kretnja i dodavanje i onda još dva guranja lopta iza leđa i momčad Dragovoljca je nestala s terena. Hassaneu Bandéu ostalo je tek da gurne loptu u mrežu i tako okruni ples svoje momčadi konačnim razlogom za slavlje.
Bio je to savršen kolektivni dribling, trenutak zbog kojeg valja zaviriti na svaki teren na koji istrče dječaci spremni na igru. Posvuda je moguće doživjeti ushit i zato nikad ne smijemo postati oni razmaženi gledatelji, navučeni isključivo na medijske spektakle. Trebamo se uvijek iznova prisjećati što je suština svega toga.
Igra, kao put ka radosti, to je srž svega. A nekada se na sporednim utakmicama dogodi više igre nego u savršeno dizajniranim i režiranim spektaklima. Dokazala nam je to i Istra.
