Slava i uspjeh iz prošlosti mnogom su djetetu polomili kralježnicu. Nejaka dječačka pleća nisu mogla nositi tu težinu. Puno je generacija upropašteno zbog srca i kičme slomljenih velikom poviješću. Najveći dio tih dječaka zbog toga nikada nije uspio ostvariti ni dio svog potencijala.
Split je zbog toga jedna od najgorih sredina za odgoj mladih igrača. Vremena za prirodni razvoj nema, navijači su nestrpljivi, a što više vremena prolazi od zadnjeg osvojenog trofeja, strpljenja je sve manje. Oni kojima su i pape i dida bili Torcida zbog toga bi trebali preuzeti svoj dio odgovornosti za neuspjehe ‘naše dice’.
Možda je zbog takvog okružja za Marija Vuškovića i dobro da svoj razvojni put trasira preko popularne Cvajte.
Pogotovo zato jer je u svom gradu taj 20-godišnjak star koliko je star njegov pradjed Marko, čovjek koji je upisao tri nastupa za Hajduk u vrijeme kada je splitski klub na oslobođenom teritoriju, otoku Visu nastupao kao momčad Narodnooslobodilačke vojske. Pradjed je poslije radio kao klupski tajnik tijekom ‘zlatnih’ 1970-ih, kad je za Hajduk nastupala generacija kojoj je pripadao Mario Vušković, djed po kojemu je naš današnji junak dobio ime, a koji je nakon juniorskog staža karijeru gradio u Nizozemskoj, propustivši tako upisati nastup za seniore te slavne hajdučke generacije.
Danijel Vušković bio je među najtalentiranijima u generaciji Darija Srne i Marija Carevića. Debitirao je kod trenera Slavena Bilića, ali mu splet nesretnih okolnosti nije dopustio da ostavi neki dublji trag kao Hajdukov igrač. Danas je trener u Akademiji Luka Kaliterna, dok njegov sin daleko od Splita nosi godine svojih djedova, njihove uspomene i postignuća ispod dresa slavnog HSV–a.
Tijekom proteklog vikenda ta je veza Splita i Hajduka sa svojim danima ponosa i slave kod mnogih probudila i masu drugih uspomena. Probudio je Vušković sjećanje na velikog Juninha Pernambucana ispalivši čuveni ‘suhi list’ iliti, što bi rekli Talijani, maledettu, odnosno “ukletu loptu” poput taneta u Kalsruheove rašlje.
Dok djeca Lisabona pokušavaju oživjeti svoju karijeru u Splitu, naše dite tako pokušava veliki HSV vratiti na staze stare slave, one iste koja se nemalo puta preplitala s Hajdukovom. A možda je to previše za današnji Hajduk, možda bi slomilo i mladog Vuškovića to što na poljudski travnjak s njim svaki put izlaze njegovi pradjed, djed i otac a ponekad, vidjeli smo to ovih dana, na teren s njim izlazi najveći specijalist za mrtve, mirujuće lopte u povijesti, Juninho Pernambucano.
Puno je to povijesti i veličine za jednog dječaka i zato je možda za njega najbolje da ih uči nositi daleko od svog grada, u kojemu se na njih lijepilo još toliko tuđih frustracija, žudnji i nadanja koje se najbolje liječe tako što lopti ne dopustiš niti da se zarotira u zraku već je, naprosto, iz koljena teleportiraš iza suparničkog vratara.
https://www.youtube.com/watch?v=tagQW-cbISk
