Puno se govori o tome. Povijest se ponavlja. Neki kažu da se ponavlja onima koji je ne poznaju, zbog čega oni koji povijest znaju tuguju. Uistinu su neki događaji kao flashbackovi koji dirnu u nama neku davno zakopanu emociju i na trenutak nas paralizira, nekad onesposobi danima.
Postoje i neki dijelovi povijesti koji u nama dirnu nešto radosno. A stvar se obično događa istim kretnjama. Nešto na sekundu zakoči liniju vremena, a svijet se zbog inercije zaljulja i ispadne iz tijeka vremena.
Kao kad Luka Modrić lažnjakom zaljulja cijelu suparničku obranu i onda iskoristi taj trenutak paralize svijeta da loptu pošalje u mrežu.
Sve se protiv Real Sociedada dogodilo skoro na identičan način kao prije devet godina na isti datum protiv Manchester Uniteda i prizvalo je u promatračima istu radost, pa nas sve podsjetilo da se za radost živi u ovim čudnim vremenima koji su nam se već dogodila i nosimo ih ne samo kao svoje sjećanje, nego i transgeneracijsku traumu. Mi smo pamćenje čovječanstva, u budućnost prenosimo i strahove i radost i igru koja ne staje, mora ići dalje, zbog života u kojemu ima tih trenutaka radosti kakve donose potezi poput ovog Modrićeva.
Luka Modric is still an absolute baller.
Imagine him and Benantcur together down the Lane. #THFC #COYShttps://t.co/AP6RzSGOfB
— That Tottenham Feed (@Tottenham_Feed) March 7, 2022
