U zimu 2020. svijet je pogodila globalna pandemija. Posebno zanimljivo bilo je to kojom brzinom je novonastala situacija razotkrila sve loše stvari koje su se dotada događale iza kulisa. Nitko nije mogao predvidjeti koliko će sve trajati, a time ni kako će se stvari kretati. Ulagači su postali oprezni i više nije bilo razbacivanja novcem. Rastrošni veliki nogometni klubovi odjednom su se našli na vjetrometini. A mi, kao da to nismo ranije znali, stali smo uzvikivati: car je gol!
Kako bi pokrio stidna mjesta, taj je car — recimo, FC Barcelona — bio primoran svoju golotinju, umjesto skupocjenim krpicama, pokrivati jeftinim zakrpama. Tako su se u njenim redovima našli nogometaši koji bi u bolja vremena teško dospjeli na proširenu listu njezinih želja. Na koncu je klub napustio i On, ikona, možda i čovjek koji je upropastio Barcelonin način jer je On sam postao — više od kluba. Leo Messi je završio u PSG-u. A Barcelona je u sezonu krenula sa sve samim zakrpama i nešto starih, odavno iznošenih skupih krpica.
Na Mallorcu je otputovao Barcelonin C sastav. A moramo imati na umu da ni A sastav nije ono što bi se od Barcelone očekivalo.
U postavi se našao i davno otpisani napadač na posudbi iz Seville — Luuk de Jong, jedan od onih napadača za koje vam često nije jasno kako su uopće dospjeli u vrhunski nogomet, jer znali su proći mjeseci a da on ne isporuči pogodak. Davno su prošla vremena Twentea i PSV-a. Kod kuće je bio zbilja dobar, ali vani mu naprosto nije išlo onako kako su se njegovi poslodavci nadali. Ali Xavi sad nije imao izbora. De Jong je morao na travnjak. Bilo je bitno samo da izvuku živu glavu s tim improviziranim sastavom.
De Jong je bio taj koji je riješio utakmicu. Prometnuo se u heroja. I to opet ne znači njegov povratak među odabrane. Osim ako onaj potez prije gola ne navede odgovorne da dobro razmisle o tome. Bila je to tek najava toga tko će riješiti utakmicu. Poslije onoga je morala uslijediti nagrada.
Nebrojeno puta su me oni koji preziru nogomet znali pitati zašto se toliko uzbuđujem kad uopće nije postignut pogodak. Gol je klimaks, najveća radost, ali mi se radujemo nekim drugim stvarima — pa i onima koje na utječu na rezultat, nekad čak i ne ulaze u statistiku. Uzalud sam objašnjavao da nekad ispadne ljepše kad lopta odsjedne na vratnici, stvar ispadne spektakularnija.
I baš to se dogodilo s De Jongovim letećim volejom. Opet su tu bili Óscar Mingueza i on, kao upozorenje suparniku tko će im te noći zadati glavobolju. Mingueza je s desnog krila uputio centaršut, a tamo negdje po sredini gola, gotovo na liniji 16 metara, De Jong je poletio zrakom i njegovo je stopalo susrelo loptu u savršenom trenutku da šut bude i snažan i precizan.
Ipak nedovoljno precizan, jer lopta je odsjela na prečki. Učinilo mi se da čujem kako zvoni i vidim kako podrhtava. Lopta se vraćala u teren, nije završila u mreži, ali sve je tu bilo savršeno. Kao u mašti dječaka kada sanjari kako svojim potezima diže publiku na noge i baca je u trans.
https://twitter.com/biso_xox/status/1477903083044806656
