Priče

Potez tjedna: Zajedno

Teorija ravne lopte o golu kod kojeg je čitava Milanova momčad bila Ante Rebić

Nije u tom udarcu bilo nikakve sile. To je ono predivno kod tog poteza. Tek jedan korak, savršeno plasirana lopta, jedan od onih slobodnih udaraca koji na trenutak zamrzne sliku, cijeli se stadion ukoči, kreću se tek izvođač slobodnjaka i lopta. Ostatak scene se pokrene kada se lopta zakoprca u mreži.

Real Madridu je bio potreban bljesak pucačkog genija Davida Alabe kako bi izborio pobjedu protiv Almerije. Nekad naprosto ne ide drugačije, stvar se mora prelomiti jednim potezom iz nogometne draguljarnice. Bio je to savršeno izveden slobodni udarac, školski primjer tehnički idealnog šuta. A previše se nogomet kreće u smjeru Hollywooda u kojemu uspjeh filma najprije ovisi o zvijezdama čije ime je na plakatu i u promidžbenim materijalima unaprijed garantira veliki interes publike. Previše je tu bildanja osobnih statistika ‘glavnih’ igrača. A trenažni i procesi obuke igrača sve su bolji i bolji i sada već, praktički na dnevnoj bazi, imamo masovnu produkciju genijalnih individualnih poteza.

U tom pravljenju sportskog spektakla nekad nam promakne sama suština predivne igre. A ona mi se proteklog tjedna ukazala u jednoj, na prvi pogled, nimalo spektakularnoj akciji.

Na njezinu koncu Ante Rebić je zabio lijep gol, ali bi, da je to moguće, najpravednije bilo da je pogodak pripisan cijeloj Milanovoj momčadi.

Lopta je bila na Udineseovoj polovici. Isprva su je uspjeli vratiti prema centru, a onda se događa ono što je suština, bit igre: mi to možemo zajedno. Tek ako momčad škripi, ne diše skupa i ne uspijeva kolektivnom igrom doći do rezultata, tek tada pokušavaš sam. To je jedino ispravno u kolektivnim sportovima.

Svega su trojica Milanovih igrača imala kontakt s loptom do kraja te akcije, ali treba gledati kretanje cijele momčadi. Kako je lopta išla prema naprijed, za njom se kretala cijela ekipa. U takvim situacijama moraju pokleknuti i obrane puno snažnije i kvalitetnije od Udineseove. Nemoguće se braniti, suparnik jednostavno ima previše opcija i ti ne možeš biti spreman reagirati na svaku od njih.

Na koncu akcije, pred golom momčadi iz Udina bila su čak sedmorica Milanovih igrača. Lopta je s desnog krila upućena u srce šesnaesterca, a ondje ju je u naletu pokupio jedan par nogu, i to onaj Rebićev. U tom trenutku cijela je Milanova momčad bila Rebić, jedan jedini igrač; tako su igrači djelovali, kao jedno tijelo koje usisava prostor pred sobom i oduzima mogućnosti manevra suparniku, umnažajući vlastite opcije.

Ponavljam, to je nemoguće braniti! Taj i takav trenutak, kad momčad klikne i kreće se kao jedna osoba — to je ideal nogometa kojem individualni potezi mogu i trebaju biti začin, ali mu se nikad i nikako ne smiju pretpostaviti. Zato je taj kolektivni, momčadski rad družine Stefana Piolija ispred Alabina slobodnjaka i drugih đakonija s pretrpane nogometne trpeze sredinom kolovoza 2022.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

s